Sociolog Sven Marcelić u N1 Studiju uživo govorio je o nepovjerenju ljudi prema državi u kontekstu (ne)obnove Banije nakon potresa, kraja koji je i prije potresa bio traumatiziran. Istaknuo je da su privatne donacije sputane državom i klasičnim hrvatskim problemima – papirologijom.

“Vidljiv problem je što imamo traumu koja je dobrim dijelom bila nacionalnih razmjera. S druge strane vidimo od reakcija ljudi na terenu do privatnih donacija koje su sputane tromom državom, a sama nije uspjela riješiti gotovo ništa što se tiče obnove. Čuli smo ljude na protestu da žele obnovu. A kada se obnova i pokušava inicirati, koči se klasičnim hrvatskim problemima – fali ti još jedan papir. To dodatno retraumatizira ionako traumatiziran kraj.

“Država koči i obnovu i razvoj Banije svojim nečinjenjem”

Banija je i prije potresa bila u problemima, ekonomski je pasivni dio zemlje. Rekao bih da na neki način svjedočimo novoj vukovarizaciji Hrvatske – jedan datum kada se svi nacrtaju tamo, svi jako solidarni, svi će poduzeti sve. Dan nakon toga govorimo o problemima koji se ne rješavaju. Vukovar 25 godina nakon reintegracije bilježi konstantno ekonomsko zaostajanje, a s obzirom na iskustvo puno sretnije neće biti ni ovo.

Možemo vrlo dobro vidjeti na koji način država koči i obnovu i razvoj tog dijela upravo svojim nečinjenjem”, rekao je sociolog za N1.

Projekt Slavonija: “Pitanje je što se događa s tim novcima”

Dotaknuo se i projekta Slavonija u koji su uložene velike količine novaca, “evidentno loše raspoređene”.

“Ekonomski Slavonija konzistentno zaostaje za hrvatskim prosjekom što govori da taj monetarni potencijal nema efekta u ekonomskom razvoju. Pitanje je što se s tim novcima događa i tko ima koristi od tih projekata. Bojim se da čak i obnova na Baniji, u Sisku i Petrinji, gdje govorimo o obnovi životne infrastrukture, životne situacije pa tek onda i ekonomskog rasta, vidimo složeniji problem od onog u Slavoniji, ako je dosadašnje iskustvo vodilja – nisam optimist. Pogotovo što vidimo sistematski ugrađenu sabotažu koja se nalazi u hrvatskim institucijama”, govori Sven Marcelić.

Osvrnuvši se na premijerov i predsjednikov osvrt na film Don’t look up, sociolog je istaknuo da Plenković naglasak stavlja na sistematsko, Milanović na individualno.

“Milanović je više princip, a Plenković provedba i mjera. Kad slušamo njihove kritike, možemo vidjeti i nihove pozicije. Najbitnie je što se govori o apsurdima politike i medija. Plenković će govoriti o sjajnim mjerama i velikoj pomoći, a kad dođe na područje koje nije medijski eksponirano, događa se ono što se dogodilo na Baniji – gađan je grudom”, kazao je Marcelić.