Retrospektivna izložba slika Jakova Bratanića povodom 20. godišnjice smrti

U Muzeju Stari Grad otvorena je izložba o 20. godišnjici smrti slikara Jakova Bratanića. Autorica izložbe Biserka Rauter Plančić izabrala je 40 prvorazrednih Bratanićevih slika iz umjetnikove atelijerske ostavštine koju  čuvaju nasljednici u Zagrebu. Izložba je realizirana uz potpore Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Staroga Grada, Županije Splitsko-dalmatinske i Turističke zajednice Staroga Grada.

“Bratanićevo golemo slikarsko djelo – na ovoj izložbi predstavljeno u sažetom izboru prvorazrednih ulja, gvaševa i tempera – u stvarnosti broji više tisuća radova.  Ostvareno je tijekom autorova pol stoljetnoga stvaralačkog razdoblja i u cijelosti je usredotočeno na stotinjak amblematičnih motiva: otočkih, primorskih i baštinskih s lokaliteta u zaobalju pa s pravom čini jedan od najdojmljivijih ambijentalno sraslih i samosvojnih opusa u nas.”, istaknula je autorica izložbe na otvorenju. Dodala je kako Bratanićev opus, bez ikakve dvojbe, visoko stoji na braniku univerzalnih modernističkih likovnih vrijednosti a ne onih revolucionarnih ili avangardnih. Izložba u Starom Gradu, naglasila je, sigurno je prava povlastica koju Muzej grada Staroga Grada pruža sugrađanima, upravo  zbog ljepote i poetike Bratanićevih slika – ‘uznositih bilíga njegova zavičaja pa i nacionalne baštine’.

Premda je živio i radio u Zagrebu od predratnih 30-ih godina, u fokusu njegova stvaralaštva uvijek je bila Dalmacija, odnosno kuće, utvrde, crkve i crkvice te ribe i brodići kao vjekovno znamenje bodulskog života. Ipak, uz ove i istaknute motivske preokupacije simbolikom idola vučedolske kulture i figuralikom stećaka, između 1978. i 1982. naslikao je i više desetaka slika zagrebačke motivike koje je izložio 1983. godine u Muzeju za umjetnost i obrt, a tri slike iz tog ciklusa dio su postava izložbe u Starom Gradu.

“Kroz epohalnu likovnu buru druge polovice 20. st. u nas – kroz desetljeća prijepora između gestualne i geometrijske apstrakcije s jedne strane i svojevrsnog morfološkog šarenila postmodernističke figuracije s druge strane – Jakov Bratanić bordižavao je vazda uzlaznom putanjom crpeći snagu iz vlastita intelektualnog habitusa i svoje postojane, pa i opsesivne, posvećenosti slikarskom umijeću. Oboružan neiscrpnom energijom i darovitošću – iza kojih stajaše i „težački rad„ – Bratanić je 70-ih godina prošloga stoljeća ušao u najplodnije stvaralačko razdoblje i zapravo je već tada svom opusu priskrbio ikonički status. Do pred kraj prošloga stoljeća stvorio je svojevrsnu slikovnu sintezu hrvatske više tisućljetne materijalne i duhovne baštine te izvanredni opus slika simboličkog predznaka. Djela su to koja odražavaju simboliku prapovijesnih lokaliteta te ovjekovječuju iskonsku skromnost malih dalmatinskih “mista” i njihovih praznih kuća, koje usprkos napuštenosti – rese živa svjetlost i magični sklad uzajamnog bivstvovanja. Sâm Bratanić  svoj je opus „razgraničio“ na „magijski realizam“ i „magijski idealizam“, ističući pritom da je uvijek   nastojao slikati što istinitije, ne razmišljajući o likovnim trendovima u umjetnosti. “, navela je Biserka Rauter Plančić u katalogu izložbe koja se može pogledati do kraja rujna.

 

Komentiraj