Krajnje desni i krajnje lijevi složni su da je zabrana rada trgovina nedjeljom pomoć izrabljivanim zaposlenicima. Naprotiv, to je klasično “neprijateljsko preuzimanje” pri kojem “Korporacija” ima pomoć države

Konačno je nešto i javno ujedinilo ljevicu i desnicu u Hrvatskoj i to krajnju desnicu i krajnju ljevicu, što bi rekli Srbi “sa dna kace” – od Katoličke crkve i raznih udruga i inicijativa koje su često “veći katolici od Pape” do Radničke fronte. I jedni i drugi su naime izjavili kako podržavaju zabranu rada (većine) trgovina nedjeljom.

Da stvar bude bolja i jedni i drugi, empatični kakvi već jesu (jedni valjda jer ih je Bog takvima stvorio, a drugi iz klasnih pobuda) tvrde kako zabranu rada trgovina nedjeljom podržavaju jer se tako štiti radnike. Dobro, makar one koji su zaposleni u trgovinama čiji je rad nedjeljom sada zabranjen.

Nemam pojma o ekonomiji, samo “nabadam”, pa mi ne bi palo na pamet raspravljati s nekim ekonomistom koji bi mi pokušao objasniti kako je zabrana rada (većine) trgovina nedjeljom odlična stvar za hrvatsku ekonomiju, kako će to povećati nacionalni BDP itd. Ne bih o tome raspravljao čak niti kad bi mi umjesta ekonomista tu priču pokušavali “prodati” neki svećenik, Željka Markić ili recimo predsjednica Radničke fronte jer, da ponovim, o ekonomiji nemam pojma.

Ali kad mi ne netko pokušava “prodati” priču da je zabrana rada trgovina nedjeljom odlična stvar jer se tako pomaže sirotim blagajnicama u trgovačkim centrima, postanem malkice nervozan. Ne mogu si pomoći, uvijek sam nervozan kad me netko pokušava napraviti budalom.

Prije svega, zabrane u korist onoga kojem se zabranjuje mogu imati smisla jedino kad branite maloj djeci (ili odraslima čija je moć prosudbe zbog bolesti ili nekog drugog razloga na razini djeteta) da rade nešto zbog čega bi mogli gadno stradati oni ili netko drugi. Blagajnice u trgovačkim centrima kao niti ostali koji rade u trgovinama ne spadaju u ove dvije kategorije koje (i) od njih samih ponekad treba braniti zabranama.

Nedjelja – dan za izrabljivanje

Također, zabranom rada trgovina nedjeljom zaposlenicima koji su radili (i) nedjeljom uskraćuje se ustavno pravo na rad jer pravo na rad nije ugroženo samo kad se nekome potpuno onemogući raditi. Pravo na rad ugroženo je već i ako ono za sve ne vrijedi jednako i ne uključuju slobodnu volju radnika. U protivnim bismo i prislini rad u koncentracijskim logorima trebali smatrati ostvarivanjem prava na rad.

Ne baš kao koncentracijske logore, ali svakako kao mjesta na kojima se radnici ne tretiraju korektno nego ih se izrabljuje i tjera da rintaju za mizerne plaće i bez plaćanja prekovremenih sati opisuju trgovačke centre (pa i druge trgovine) oni, i zdesna i slijeva, koji podržavaju zabranu rada trgovina nedjeljom.

Ali zbog čega onda neke trgovne ipak i dalje mogu raditi nedjeljom? Njihovi vlasnici, za razliku od ostalih, ne izrabljuju zaposlenike pa su zbog toga pošteđeni zabrane? Pada li ikome na pamet neki drugi razlog?

Ograničavanja rada trgovina, što zabrana rada nedjeljom jest, ugrožava i ustavno pravo njihovih vlasnika na rad jer oni rade tako što upravljaju radom trgovina što im je sada (bar dijelom) zabranjeno. Da, pravo onih zlih poslodavaca koji maltretiraju, potplaćuju i iskorištavaju jadne radnike.

Ali zar to ne rade i svim drugim danima? Iskorištavanje zaposlenika u trgovinama nedjeljom je nedopustivo do te mjere da je država posegnula za zabranom a naprimjer utorkom je prihvatljivo? Uostalom, ako vlasnici trgovina rade bilo što protuzakonito na štetu radnika zbog čega nisu kažnjeni financijskim i drugim kaznama kada god i kome god to rade a ne zabranom rada njihovih trgovina nedjeljom?

Zabrana je iz pakla izašla

Ako se ponašaju nezakonito neće takvo ponašanje prestati zabranom rada nedjeljom. Isto tako ta zabrana neće povećati plaće niti uvjete rada zaposlenika u trgovinama. Zbog te zabrane neće blagajnica konačno odjednom moći ići na more.

Stvarna pomoć radnicima bilo bi dosljedno zalaganje za poštivanje zakona prije svega – tako da tim ljudima budu omogućeni normalni radni uvjeti te da budu plaćeni za ono što odrade kao i da im budu plaćeni doprinosi, a ne da ostanu bez mirovina koje pošteno zarađuju.

Također trebalo bi im omogućiti da ne rade prekovremeno ako to ne žele, ali i da rade prekovremeno ako to žele a poslodavac ima za to interes te im uredno plati prekovremene sate (opet sa svim doprinosima) i osigura prostojne radne uvjete.

To se ne postiže zabranom rada nedjeljom niti bilo kojom drugom zabranom nego poštivanjem ustavnog prava na rad (i poslodavaca i zaposlenika), adekvatnim plaćanje tog rada te dosljednom primjenom zakona (ili izmjenom zakona ako sadašnji to ne omogućavaju).

Dogma o neradnim nedjeljama ne može se opravdati niti potrebom da u tjednu ljudi rade pet ili šest, a odmaraju se dan ili dva. Ne može iz krajnje jednostavnog razloga – taj slobodan dan ne mora biti nedjelja niti dva slobodna dana moraju biti vikend.

Rade nedjeljom a nisu trgovci

U nekim zemljama već ozbiljno razmatraju smanjenje broj radnih dana u tjednu na manje od pet, a povećanje broja neradnih. Realna mogućnost provedbe takvih planova zavisi o mnogočemu, ali svakako nije polazna točka ideja da neradni dan mora biti nedjelja. Presudni su mnogi elementi a glavni cilj je da posao bude efikasno obavljen uz što ekonomičniju potrošnju radnog vremena te da ljudi budu adekvatno plaćeni ali da imaju i slobodnog vremena.

Uostalom mnogi ljudi (i sve više njih) već sada ne rade u okviru klasičnog radnog vremena (recimo zapadnjačkog “nine to five” ili “od sedam do tri”). Ili čak i “od šest do dva” kako je bilo naprimjer u vrijeme procvata industrije u SFRJ. Formula 8+8+8 svodila se za mnoge na osam sati u tvornici pa još koji sat u poljoprivredi, spavalo se koliko se stiglo a odmora baš i nije bilo mnogo.

Uostalom čitave profesije ne mare za slobodne nedjelje. Naprimjer novinarska. Mogu posvjedočiti osobnim primjerom. U novinarstvu sam preko 40 godina a da nikada, od prvoga dana, nikada nisam imao slobodne vikende (ili makar nedjelje). To naravno ne znači da nikada nisam imao slobodan dan ili višednevni odmor, ali nikada kriterij za “day off” nije bila nedjelja. Evo, i ovaj tekst pišem – u nedjelju.

Možete reći da novinarstvo nije uobičajen posao nego više poziv i složit ću se, ali postoje i mnoga druga zanimanja koja uključuju (i) rad nedjeljom. Također, argument kako je u mnogim drugim državama zabranjen rad trgovina nedjeljom “ne pije vodu”. Naprimjer, nedjeljom trgovine ne rade samo u nekoliko država EU.

Mađarska je bila među rijetkim državama EU koja je uvela zabranu rada trgovina nedjeljom (2015., uz neke izuzetke, kao sada Hrvatska), ali je za manje od godinu dana odustala od zabrane jer se ona pokazala lošom za nacionalnu ekonomiju.

Borba protiv virusa? Budimo ozbiljni

Dobri kolektivni ugovori prije svega a potom naprimjer ograničenje ukupnog broja radnih sati trgovina u tjednu ili mjesecu (pri čemu vlasnici određuju kako će te radne sate rasporediti da im se isplati a da ne ugrožavaju radna prava zaposlenika) te dosljedno kažnjavanje onih koji prekrše zakone, propise i ugovore – to bi moglo pomoći i vlasnicima trgovina u Hrvatskoj i radnicima koji su u njihovim trgovinama zaposleni. Nikako zabrana rada nedjeljom.

Ali, budimo ozbiljni, svi mi znamo da zabrana rada trgovina nedjeljom nije niti zamišljena kao pomoć radnicima niti može pomoći vlasnicima trgovina. Prije mu to dođe kao “neprijateljsko preuzimanje” koje je poduzela najmoćnija “Korporacija” uz obilatu pomoć države.

Iako joj je država već poklonila ogromnu količinu našeg novca (između ostaloga i novca vlasnika trgovina, zaposlenika i kupaca u tim trgovinama) te stalno poklanja i dalje “Korporacija” niti bezobrazno visokim ponudama koje je (i) taj novac omogućio nije uspjela otkupiti zadovoljavajuću količinu “dionica”.

Stoga je država ponovo pritekla u pomoć – zabranom rada trgovina nedjeljom. “Korporaciji” te trgovine koje će sada nedjeljom biti zatvorene, ako ćemo pravo, i nisu bile neka žešća poslovna konkurencija. Ali znamo kako to ide. Moćnima nije dovoljno pobijediti protivnika. Da bi bili zadovoljni moraju ga i poniziti.

Kažete…sve ovo nema veze, uzalud sam “krečio”? Trgovinama je zapravo rad nedjeljom zabranjen da bi bilo sprječeno širenje koronavirusa? Kao što već napisah – budimo ozbiljni.