Iako će nam Andrej Plenković kao Božić Bata pod bor donijeti cjepivo protiv covida-19, nije naišao na neko pretjerano oduševljenje među građanima. Najavu spasonosnog poklona koji je cijeli svijet očekivao s nestrpljenjem, mnogi su u Rvackoj primili s priličnom skepsom. Odnosno, zabrinjavajuće mali broj građana iskazao je želju da se dobrovoljno cijepi jer misle da je cjepivo, baš kao i korona, rezultat globalne zavjere. Na sreću i veselje antivaksera koji očito imaju veći utjecaj na svijest nacije od Ursule von der Leyen, Andreja Plenkovića i Vilija Beroša zajedno.

Veliki zdravstveni i moralni autoritet utjelovljen u Toniju Cetinskom, poznatom estradnom stručnjaku za epidemiologiju, ostavio je duboki dojam i na većinu liječnika i medicinskog osoblja koji također ne pokazuju preveliki entuzijazam, s obzirom na to da ih se, prema anketama, kani cijepiti manje od 50 posto. Zvuči nadrealno da oni koji su u prvim linijama borbe protiv smrtonosnog covida-19 i medicinski su obrazovani, ne žele biti zaštićeni. I to nakon što je Europska agencija za lijekove konačno odobrila ne samo primjenu cjepiva, već i njegovu koliko-toliko pravednu raspodjelu na sve zemlje članice EU-a, bile one male ili velike, bogate ili siromašne. Zar se i zdravstveni radnici boje da će ih pomoću cjepiva čipirati Marsovci ili im možda promijeniti genom? Ako su doktori toliko sumnjičavi, kako onda uvjeriti puk vulgaris da je cijepljenje jedini način da spasimo ne samo živote, već i posrnulo gospodarstvo koje je već na respiratoru?

Nepovjerenju u sve što ima veze s koronavirusom i upravljanjem krizom svakako je pridonio samouvjereni Andrej, na čiji je ego covid-19, koji je upravo prebolio, fatalno djelovao pa je još napuhaniji nego što je bio. Naravno, i famozni Nacionalni stožer civilne zaštite sa svojim kontradiktornim odlukama koje često nisu imale veze s mozgom, vrludajući od nemila do nedraga, kako je politika diktirala, dok napokon nisu potpuno izgubili svaki autoritet.

No da se vratimo malo unatrag, u doba prije Kolone sjećanja i nastavka unutarstranačkih izbora u HDZ-tu. Davno prije no što su se brojke novozaraženih na dnevnoj bazi počele brojati u tisućama, neovisni znanstvenici i zabrinuti liječnici jasno su i glasno upozoravali što ne valja i što treba raditi da bi se pošast zaustavila i zdravstveni sustav spasio od kolapsa. Ali nitko ih nije slušao. Nonšalantno su naši stožeraši odmahivali rukom, tvrdili da baš lijepo kontroliraju situaciju, a počeli su ih slušati tek kad je vrag odnio šalu. I sad smo tu gdje jesmo. Među najgorima u Europi.

Kakva vajda od toga da mediji i opozicija vladajućima sada govore: rekli smo vam!? Vjerojatno u tome posebno zadovoljstvo ne nalaze ni Ivan Đikić, ni Vladimir Krajinović, ni Krešimir Luetić, ni Saša Srića, ni ostali potpisnici čuvenog apela znanstvenika Vladi, a koji je prilično prodrmao odnose između znanosti i politike u jeku koronakrize. Znamo kako je završio taj za Plenkovića prilično neugodan skandal – govna je polizao njegov vjerni šef Kabineta Zvonimir Frka-Petešić, izbačeni znanstvenici vratili su se – što milom, što silom – u Vladin Znanstveni savjet, a povjerenje javnosti u šefa Nacionalnog stožera civilne zaštite Davora Božinovića srozalo se na najniže grane. Osobito nakon što su prošloga tjedna predstavili paket novih restriktivnih epidemioloških mjera uoči blagdana, koje su podjednako nesuvisle kao i sve prije njih. Od pustog kalkuliranja i dodvoravanja Autokefalnoj Crkvi u Rvata, shopping centrima i hotelima, ispala je papazjanija koju ne bi ni pas s maslom progutao.

S jedne strane, ukinulo nam putovanja među županijama onda kada nam je najmanje trebalo, zatvorilo ne samo kafiće, restorane i škole, već i zabranilo druženje više od dvaju domaćinstava, dok s druge strane možete trošiti pare u velikim trgovačkim centrima do mile volje i hodočastiti na mise ako vas nema više od 25 u crkvi. To se, naravno, odnosi i na ponoćku, za koju će se mjere prigodno olabaviti. Pa će tako i Krunoslav Capak i Alemka Markotić, a najvjerojatnije i bogobojazni premijer koji bez ponoćke naprosto živjeti ne može, odraditi svoju svetu vjerničku dužnost – iako bi im bilo pametnije da za primjer svima ostalima ostanu doma, pjevaju božićne napjeve i mole se Bogu u svojoj spavaćoj sobi ili kuhinji. Jer Bogu je to tako svejedno, kao što je lijepo objasnio papa Franjo. A smjerni je Andrej, iznerviran novinarskim pitanjima, objasnio da nije isto klečati u crkvi ili lokati u birtiji i da je takva usporedba naprosto uvredljiva. Zanimljivo, nije ga uvrijedio izvjesni župnik Dragutin Goričanec koji je za svoju pastvu kraj Karlovca naručio autobuse da prate misu videovezom jer je kapelica bila prepuna. Dakle, sjediti u autobusima se može, a na vanjskim terasama kafića ne može? Gdje je tu logika?

I dok je ulazak u Rvacku dopušten svim domaćim gastarbajterima, kao i onima iz komšiluka, od 23. prosinca iz Zagreba u Karlovac ne smijete bez propusnice. Ili, na primjer, iz Zagreba u Opatiju, osim ako ste rezervirali neki perverzno skup paket-aranžman za doček Nove godine u hotelskoj sobi bez glazbe. Ili lažirali potvrdu o istom. O tome da će mjere za katolički Božić olabaviti dok će za pravoslavni ostati neumoljive, ne treba dodatno trošiti riječi. Kao što će se održati i Snježna kraljica, najskuplja skijaška utrka na planetu, koja je potrebna isključivo Miletu Fontani za samopromociju, s koronom ili bez nje. Dakako, za naše pare. Ukratko – jebo lud zbunjenog!

I eto, baš kad smo se mislili malo razbaškariti s društvancem i guštati u bakalaru po gradskim trgovima, od svega toga ŠIPAK! Došlo na naplatu koketiranje s populizmom i braniteljskim udrugama, kao i računica svemoćnog premijera koji je još jesenas najavio taktiku „proračunatog rizika“. Tko će na kraju platiti ceh za rizik čiji su rezultati porazni, nije sasvim jasno. No sigurno to neće biti Gordan Jandroković Njonjo koji je znakovito rekao da nije vrijeme za traženje krivca, dok će se o odgovornosti raspravljati kada sve prođe. Budući da se Njonjo uvijek do sada spašavao s broda koji tone dok se tražila odgovornost, sigurno će Pedro biti netko drugi. Ako neće Vlada, možda bi mogao netko iz opozicije jer je slao loše vibre?

I tako je Andrej kao Grinch ukrao građanima Rvacke Božić, uvjeravajući nas da je to za naše dobro. Bilo bi da je, poput ostalih europćanskih lidera, zatvorio glomazne shopping mallove u kojima se Rvatine u duhu božićnog konzumerizma naguravaju prepunim kolicima, ne razmišljajući previše o fizičkoj distanci. Ali kako nam proračun ovisi o potrošnji, a ne proizvodnji, Vlada Republike Hrvatske nije luda da ih u tome spriječi.

Budući da nema pjevanja, plesanja i druženja, Božić se tako sveo isključivo na manijakalno kupovanje svega i svačega k’o da nam je zadnje. Da ne bismo previše razmišljali o surovoj stvarnosti, tu je i raskošna ponuda debilne C-produkcije hollywoodskih božićnih filmova koji se štancaju kao na traci, a domaće televizije vrte ih bez kraja i konca. Dakako, uz prigodne blagdanske reklame poput one „Za čaroban Božić, čarobne cijene mladog odojka po 39.99!“ ili klasika „Puna kolica i sretna lica!“ koji najbolje odražava našu duhovnu filozofiju, čak i u doba korone, kada bismo trebali biti ponizni. Papa Franjo rekao je svoje o konzumerizmu, ali njegova riječ teško dopire do rvackih građana, među kojima se njih 80 posto deklarira kao vjernici.

Vjerojatno najveći gubitnici ovog Božića su Mile Fontana i njegovi pajde koji neće moći zarađivati milijune na adventskim kućicama s kobasama, kuhanim vinom, fritulama i ostalim boguugodnim delicijama. Dok će zagrebački Advent valjda biti proglašen najboljim otkazanim Adventom u Europi. A Rvatine k’o Rvatine – cijepiti protiv covida-19 se neće, ali će zato potrošiti zadnju paru na blagdansko prežderavanje u krugu obitelji, kako susjedi ne bi rekli da se nema. Što je samo dokaz da je masa uvijek glupa i ima vlast kakvu zaslužuje. E, pa sretan nam rvacki korona-Božić i nadolazeći Dani cijepljenja!