S kim si, takav si, kaže stara narodna. Doista je zanimljivo prema kojim to kriterijima Andrej Plenković, poznat kao europsko mezimče, bira svoje pouzdanike, kako u domovini tako i u inozemstvu.

Budući da ga je posljednjih dana korona prikovala za tavan u vlastitom stanu, odakle s kravatom i u odijelu vodi državu, kako se i priliči jednom predsjedniku Vlade, zbog objektivnih zdravstvenih razloga nije mogao fizički nazočiti sastanku Europskog vijeća u Bruxellesu. Pa je zato rvacke interese branio njegov slovenski pajdo Janez Janša, „ban alpsko-jadranske orbanovine“, Trump iz Dežele, trenutačno jedan od najkontroverznijih novoeuropćanskih premijera.

Kud baš on? Vjerojatno su se duboko u sebi pitali i mnogi HDZ-tovci, koji i uz najveću stranačku stegu ne mogu štošta progutati kad je Slovenija u pitanju. Prije svega, spor zbog nesretne granice u Piranskom zaljevu, pardon, Savudrijskoj vali, koji je unatoč povijesnom očijukanju i trudu Jadranke Kosor i Boruta Pahora do dana današnjeg ostao glavni kamen spoticanja između nas i njih. Hrvatska ne priznaje arbitražu jer je kontaminirana nedopuštenom komunikacijom slovenske agentice i arbitra, u što su bile umočene i slovenske tajne službe, a Slovenija, dakako, inzistira na provođenju odluke Arbitražnog suda. I tako smo još uvijek nigdje. Dok govna kusaju ribari, kojima su Janezi do sada poslali preko tisuću kazni vrijednih milijun i ohoho eura.

Naravno da Slovenci kao takvi nisu krivi i da bismo sa svojim najbližim zapadnim komšijama trebali biti u ljubavi i prijateljstvu umjesto da se čerupamo oko par sto metara mora ili kopna, čime političari s obiju strana granice dižu tenzije ne bi li na obrani nacionalnih interesa ušićarili nešto glasova. A baš su takve okršaje u predizborne svrhe redovito dogovarali upravo Janez Janša i Ćaća Sanader dok je još bio u sedlu.

I dok je Ćaća do daljnjega u bajbuku, Janša je svoje za korupciju u aferi Patria odgulio, da bi u novom mandatu uspio nadmašiti samoga sebe. Kao i svi bivši tvrdi komunisti koji su prelaskom u kapitalizam doživjeli naglo preobraćenje, tako i on u Deželi provodi politiku na kojoj bi mu pozavidjeli čak i Tomislav Karamarko i njegov bivši ustašofilni ministar Zlatko Hasanbegović. Osim što koronakrizom upravlja jednako loše kao i Plenković pa je po broju zaraženih i mrtvih Slovenija, kao i Rvacka, među najgorima u Europi, Janez vodi psihološki i propagandni rat protiv vlastitih građana koje optužuje da su si sami krivi za širenje epidemije, dok medicinsko osoblje pada s nogu i ne prima dodatke na plaću. Zvuči poznato, zar ne? Dok dogovara unosne posliće s Orbánovim tajkunima, u ofenzivi je i protiv slovenskih medija, aktivista i nevladinih udruga, a posebno su mu na zubu nezavisni novinari koje napada, proganja i osobno im prijeti. Tako je Nacionalovu dopisniku Blažu Zgagi svojedobno poručio da neće dobiti respirator ako mu možda zatreba.

Divan čovjek taj Janez Janša! Pravi vojnik desnog krila Europskih pučana, kojima pripada i HDZ, baš kao i Srpska napredna stranka Aleksandra Vučića Vučka. Nije ni čudo što je Andrej odabrao Janeza kao svog predstavnika kad imaju toliko toga zajedničkog.

A ono što ih najviše veže svakako je prijateljstvo s mađarskim autokratom Viktorom Orbánom, koji gazi vladavinu prava sve u šesnaest, zatire slobodne medije, zabranjuje rad nevladinim udrugama, demonizira migrante i na rubu je diktature. Treba li posebno podsjećati na to da je Mađarska, s Poljskom koja još gore siluje demokraciju, tolerira marševe bijelih supremacista, pothranjuje antisemitizam i zabranjuje legalni pobačaj, pokušala blokirati usvajanje višegodišnjeg financijskog okvira EU-a, ne želeći zbog svojih nepodopština biti kažnjena uskraćivanjem para iz europskih fondova? Za što je Janša pokazao veliko razumijevanje. I onda se gadno popičkarao s Georgeom Sorosem, koji je na Twitteru primijetio da je EU s Mađarskom i Poljskom, koje drsko prijete temeljnim europskim vrijednostima, postigao truli kompromis. Neustrašivi Janez poručio je Sorosu, globalnom promotoru demokracije i liberalizma, da je njegov prljavi novac najveći generator sukoba na kontinentu i nek’ drži ruke dalje od EU-a. Budući da je u Bruxellesu predstavljao Plenkovića, vjerojatno je to rekao i u naše ime.

Jer i Plenković se, kao i Janša, redovito svrstava, eto, baš uz problematične zemlje bivšeg komunističkog bloka zbog kojih europćanski glavonje od muke čupaju kosu, pitajući se što im je uopće trebalo to proširenje EU-a na istok. Ta ih je avantura skupo koštala, a i dovodi do sve većeg raskola među članicama. Općepoznato je da Plenković HDZ-tovim zastupnicima u Europskom parlamentu ne dopušta glasati za rezolucije protiv mađarske i poljske vlade, jer ima visok prag tolerancije na njihove marifetluke. Da, naprimjer, neki SDP-ov premijer šuruje s Viktorom Orbánom, koji sustavno uništava Inu i drži konferencije pred kartom „velike Mađarske“ koja, dakako, uključuje i Hrvatsku, visio bi s gelendera kao veleizdajnik. Ali ne i staloženi Andrej Plenković, koji ima neku svoju uvrnutu računicu.

No da ne griješimo dušu – činjenica jest da je Plenki zastupanje Rvacke među Europćanima prvo ponudio svom ljutom rivalu s Pantovčaka, predsjedniku Republike Zokiju Milanoviću, što je ovaj bez pardona odbio ne bi li opet malo nabildao ego i digao prašinu u medijima. Jer prošlo je već nekoliko tjedana od njihova posljednjeg besmislenog nadjebavanja oko održavanja sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost, pa je građanima zasićenima strahom od covida-19 i ratom znanosti i politike oko epidemioloških mjera, trebalo skrenuti pažnju na njegovu uvrijeđenu veličinu.

Milanovićev argument da ne želi biti glasnogovornik Vlade i nema što tražiti u Bruxellesu jer na Europskom vijeću može sudjelovati jedino ako se radi o obrambenim ili pitanjima nacionalne sigurnosti, teški je bullshit.

Da je htio, mogao se pojaviti na sastanku šefova država i vlada EU-a i pokazati da mu je od vlastite taštine ipak bitnija Republika Hrvatska. Ali Zokiju je to bilo ispod časti, a bila je i baš zgodna prilika da Plenkija utjelovljuje Janez Janša – član kluba zločeste djece europske politike i obožavatelj Donalda Trumpa – kojem je, uostalom, prvi i jedini iz EU-a čestitao na izbornoj pobjedi.

Doduše, na vanjskopolitičkom planu i Milanović bira jednako problematične saveznike, samo s istočne strane granice. Baš kao i Plenkoviću, partneri u susjednoj BiH su mu HDZ-tov Dragan Čović i njegov veliki pajdo Milorad Dodik, za korupciju optužen gazda Republike Srpske, negator genocida u Srebrenici i obožavatelj Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Iako bi se od predsjednika Hrvatske koji dolazi iz redova SDP-a očekivala podrška ideji građanske države u kojoj će pripadnici triju konstititivnih naroda glasati prema političkom uvjerenju, a ne etničkoj pripadnosti, on svojim stavovima upravo potiče podjele u komšiluku. A nekadašnje uvrede neokrunjene kraljice Balkana Kolinde Nacionale, koje je svojedobno uputila Bošnjacima, danas zvuče kao mlaka vodica u usporedbi s onima koje je uspio izrigati Milanović. „Građanska država je daleki, daleki san, i to je lijepa stvar, ali prvo sapun, onda parfem“, izvalio je Zoki mrtav ‘ladan u svom nedavnom intervjuu HRT-tu.

Upravo tom izjavom „prvo sapun, onda parfem“ suptilni je diplomat s Pantovčaka pogodio ravno prstom u govno i izazvao žestoke reakcije iz BiH. Prvi je reagirao Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica: „Kaže nam Zoran Milanović ‘prvo sapun, onda parfem’. On to i misli. Da smo mi prljavi. Da smo fizički prljavi i da nismo u potpunosti razvijeni ni kao ljudska bića ni kao narod.“ U istom se tonu nadovezao član predsjedništva BiH Šefik Džaferović, rekavši da „Milanovićeve izjave zaudaraju na šovinizam i ksenofobiju, a tu ni sapun ni parfem ne pomažu”, dok je Željko Komšić, hrvatski član predsjedništva BiH, napisao: “Navodni miomirisi kulture i europeizma kojima se ponosi Milanović, zapravo jesu smrad truleži šovinizma i fašizma koji se nalazi u njemu, iz njega progovara. I nema tog sapuna, a ni parfema, koji može saprati i prikriti takav smrad.“ Pa što je Zokiju sve to trebalo?

Nakon svega, kad čovjek malo razmisli, neka nas je u Bruxellesu predstavljao Janša.