OTKRIĆE IZ 2017.: Predsjednikova kći, šefica tvrtke koja u Angoli surađuje s Inom, u velikom korupcijskom skandalu

Objavljeno u Nacionalu br. 1010, 01. rujan 2017.

Isabel Dos Santos, čije se bogatstvo procjenjuje na više od tri milijarde dolara, izvršna je predsjednica tvrtke Sonangol koja u Angoli s Inom još od 1981. surađuje na dvama blokovima za istraživanje i proizvodnju nafte. Sada se pokazuje da je na čelu te kompanije osoba koja se povezuje s korupcijskim skandalom teškim najmanje 4,5 milijardi dolara

Koncem proteklog tjedna otkrivena je jedna velika korupcijska afera u Angoli koja je zbog svojih protagonista zanimljiva i za Hrvatsku. U središtu te afere nalazi se Isabel dos Santos, kći angolskog predsjednika Joséa Eduarda dos Santosa. Ova 43-godišnja poslovna žena najbogatija je osoba Afrike, čije se bogatstvo procjenjuje na više od tri milijarde dolara. Među ostalim, otac ju je u lipnju 2016. imenovao za izvršnu predsjednicu tvrtke Sonangol koja u Angoli s Inom još od 1981. surađuje na dvama blokovima za istraživanje i proizvodnju nafte. Sada se pokazuje da je na čelu te kompanije osoba koja se povezuje s korupcijskim skandalom teškim najmanje 4,5 milijardi dolara. Taj kompromitirani projekt treba se realizirati kroz veliki kredit koji će njegovim sudionicima osigurati moćna kineska ICBC banka – ista ona čija su visoka izaslanstva u posljednje dvije godine dvaput posjećivala Hrvatsku. Oba puta sastajali su se s Ivicom Todorićem radi razgovora o kupnji dionica Agrokora, a tijekom posljednjeg boravka u Hrvatskoj, prije nekoliko mjeseci, susreli su se i s ministrom financija Zdravkom Marićem. Sada se počelo nazirati da su u Angoli oni spremni financirati poslove do kojih su neke kineske tvrtke izgleda uspjele doći, dijelom i zato što su za tihog partnera pristale prihvatiti kći predsjednika Angole.

Portugalski tjednik Expresso otkrio je nedavno na temelju dokumenata i e-maila koje je Der Spiegel podijelio s mrežom EIC (European Investigative Collaboration – Europska istraživačka suradnja) da je Isabel dos Santos, kći angolskog predsjednika Joséa Eduarda dos Santosa, zakulisno manevrirala kako bi osvojila 4,5 milijardi dolara vrijedan ugovor za rekonstrukciju brane koju je 2015. predsjedničkim dekretom njezin otac odobrio i osobno potpisao.

Kad sve bude spremno, tijekom petogodišnjeg perioda, to će kreirati 16 km dugo jezero u središtu rijeke Kwanza. Svu tu vodu zadržavat će zid visok 100 i dug 520 metara. To je najveći javni rad koji je angolski režim odobrio nakon što je zemlja ušla u recesiju, popraćenu velikim padom cijene nafte, čiji izvoz doseže 97 posto ukupnog izvoza te zemlje. Prvi kamen Caculo Cabaca brane postavio je ovog ljeta, 4. kolovoza, u provinciji Kwanza Norte osobno predsjednik José Eduardo dos Santos u jednom od svojih posljednjih poteza prije napuštanja ureda u 74. godini, na kraju svog vladanja dugog gotovo četiri desetljeća. On je jedan od najdugovječnijih afričkih vladara. Uskoro će ga zamijeniti izborni pobjednik nakon što se ovog mjeseca u toj zemlji održe izbori.

Predsjednik poznat još i kao Zedu, želio je veliki oproštaj. Caculo Cabaça još je ambiciozniji projekt od brane koju je predsjednik inaugurirao prethodnog dana, na istoj rijeci, samo u drugoj provinciji, više u unutrašnjosti. Lauca branu, vrijednu 4,3 milijarde dolara, sagradila je tvrtka Odebrecht, jedna od brazilskih tvrtki involviranih u korupcijski skandal Lava Jato. Brana Caculo Cabaça koštat će još i više: 4,5 milijardi dolara, što doseže pet posto angolskog BDP-a ili cjelokupni godišnji državni budžet namijenjen obrazovanju. Nju neće graditi Brazilci, već Kinezi. Ukupne očekivane snage 2172 megawatta, dostatne da strujom snabdije više od dva milijuna kućanstava, projekt Caculo Cabaça u ljeto 2015. osvojio je konzorcij predvođen tvrtkom CGGC, jednom od najvećih kineskih građevinskih tvrtki s prihodima koji su u 2014. dosegli 1,6 milijardi dolara.

Prema informaciji do koje je došao EIC, međunarodna mreža za istraživačko novinarstvo, Kinezi taj ugovor nisu osvojili sami. Imaju skrivenog partnera koji je vlasnik gotovo 40 posto konzorcija: to je Isabel dos Santos, najstarija predsjednikova kći. Supstancijalni dio profita otići će predsjedničkoj obitelji.

Deseci poruka elektronske pošte koje su međusobno razmjenjivali odvjetnici i menadžeri Isabele dos Santos, CGGC partnera i Ministarstva energije Angole, pokazuju da je zakulisno sklopljen multimilijunski dolarski dogovor prije no što je José Eduardo dos Santos 11. lipnja 2015. potpisao predsjednički dekret kojim je odobrio 490 milijuna kwanza (lokalna valuta) vrijedan državni ugovor s konzorcijem koji predvode Kinezi, a koji će se financirati kreditom koji će angolskoj državi osigurati kineska ICBC banka.

Razmjena prepiske do koje je došao EIC uključuje poruke elektronske pošte predsjednikove kćeri osobno, u kojima je Isabel dos Santos imala posljednju riječ kada je taj posao bio u pitanju, a istodobno su njeni odvjetnici osigurali da njeno ime ne bude spomenuto ni u jednom dokumentu koji se povezuje s konzorcijem. Da je ona uključena u projekt Caculo Cabaça, otkrio je u članku na svom blogu Maka Angola angolski novinar i aktivist Rafael Marques de Morais. U njemu je predsjednikova kći izdvojena kao osoba koja najviše profitira od financiranja izgradnje brane. Rafael Marques bazirao je tu vijest na činjenici da su dvije tvrtke iz konzorcija vodile prema predsjednikovoj kćeri – 2I’S – Sociedade de Investimentos Industriais SA jer se njeno sjedište nalazi na adresi jedne od privatnih rezidencija te poslovne žene, te Boreal Investments Limited jer je kontrolira Fidel Araújo, Angolac koji obično zastupa sve poslovne interese Isabel dos Santos. Osim što je službeno dioničar Boreala, Fidel Araújo pojavio se kao odvjetnik prilikom registracije tvrtke 21’S u Luandi, kada se šestero anonimnih pojedinaca pojavilo kao formalni vlasnici te tvrtke.

Informacije do kojih je došao EIC ne samo da potvrđuju ono što je Rafael Marques objavio o uključenosti Isabel dos Santos u taj projekt, nego tomu pridodaju neke relevantne činjenice. 2I’S – Sociedade de Investimentos Industriais SA. vlasnik je 50 posto CGGC & Niara Holding Limited, tvrtke također registrirane u Angoli. Preostalih 50 posto te tvrtke drži CGGC-Engenharia de Angola, lokalna podružnica tvrtke CGGC. Taj je odnos važan kako bi se razumio prvi e-mail u kojem se spominje brana Caculo Cabaça.

Dana 28. travnja 2015. odvjetnica tvrtke Gla Advogados iz Luande pisala je kolegici u odvjetničku tvrtku PLMJ iz Lisabona. Gla Advogados pruža usluge klijentima PLMJ-a u Angoli. U e-mailu odvjetnica iz Luande piše kako je zbunjena zbog CGGC&Niara Holdinga, nakon što ju je posjetio Kinez s poslovnom karticom iz CGGC-a da bi razgovarali o kompaniji. Zabrinuta je zbog potencijalnog sukoba interesa. Ima li CGGC&Niara Holding ikakve veze s poslovnim računom koji klijent ima u CGGC-u?

Lisabonska kolegica Inês Pinto da Costa odgovorila joj je kako vjeruje da nema sukoba interesa u akumulativnoj klauzuli CGGC-a zbog činjenice da oni pomažu Niara Holdingu u pregovorima oko javnog ugovora za izgradnju brane u Caculo Cabaçi, u kojima će Niara biti ”u konzorciju s CGGC-om”. U kasnijem emailu odvjetnica iz Lisabona dodala je da je CGGC-Niara Holding ”zajednički poslovni pothvat koji su dva partnera stvorila za zajedničke projekte”. Angolska verzija Niara Holdinga – koji formalno ne postoji jer je službeno registriran kao 2I’S — ima isto ime kao druga kompanija osnovana 2009. na portugalskom otoku Madeira, čija je jedina vlasnica dionica bila Isabel dos Santos do 2013., kad je prebacila deset posto dioničkog kapitala u kompaniju sa sjedištem na Cipru, Carana Management LTD, čiji su korisnici nepoznati, dok je zadržala vlasništvo nad preostalih 90 posto dionica. Niara Holding na Madeiri bio je instrument pomoću kojeg je ta poslovna žena tijekom 2015. kupila jednu od najvećih portugalskih tehnoloških tvrtki Efacec Power Solutions, koja je specijalizirana za energiju, uključujući hidroelektrične stanice za brane, a manjinski partner za to preuzimanje bio je angolski nacionalni opskrbljivač električnom energijom ENDE.

Nekoliko dana nakon razmjene e-mailova između ureda u Lisabonu i Luandi o mogućem sukobu interesa, 4. svibnja 2015. odvjetnica Inês Pinto da Costa poslala je privitak nekome iz poslovnog i financijskog menadžmenta konzultantske kompanije Fidequity, također sa sjedištem u portugalskom glavnom gradu. Revidirana je to verzija nacrta ugovora između angolskog ministarstva energetike i CGGC&Niara Holdinga za prvu fazu izvođenja radova na Caculo Cabaçi, privremeno odvajanje na rijeci Kwanza. Inês Pinto da Costa odvjetnica je u tvrtki PLMJ koja je u to vrijeme vodila poslove Isabel dos Santos. Ona je dugo jedna od najglasovitijih klijentica tvrtke PLMJ. Fidequity je osobna upravljačka kompanija predsjednikove kćeri za sve njezine poslove u i izvan Angole. Tim je sastavljen od mnogih menadžera pod vodstvom Mária Leitea da Silve koji je bio glavni financijski direktor América Amorima, najbogatijeg čovjeka u Portugalu, dok ga nije angažirala Isabel dos Santos 2006. Osoba zadužena za predmet Caculo Cabaça u Fidequityju je Vasco Rites, menadžer koji se specijalizirao za financijske poslove i ugovore o nekretninama.

Većina e-mailova o brani razmijenjena je između Vasca Ritesa i Inês Pinto da Costa, ali u korespodenciju su uključeni i ljudi iz CGGC-a. Kao i Isabel dos Santos. Dana 8. svibnja 2015. predstavnik CGGC-a u Luandi, odgovarajući na e-mailove imenom Ricardo, ali koristeći adresu Shanga Zhipenga, lokalnog predstavnika kineske kompanije, poslao je e-mail Vascu Ritesu u kojem je u ”cc” kao drugi primatelj upisana predsjednikova kći. Čovjek iz kineske građevinske kompanije napisao je: ”U privitku prilažem naš prilagođen prijedlog, što me gospođa Isabel zamolila da vam pošaljem.” Nakon toga je dodao: ”Zamoljeni smo da pripremimo ugovorni dokument uključujući i pripremnu dokumentaciju, komercijalne i tehničke prijedloge, kao i suglasnost o ugovoru.” Ricardo je menadžera Fidequityja zamolio za pomoć: ”Željeli bismo da nam vi, dr. Vasco, date sugestije kako da zaključimo ovaj posao, jer će ugovorne strane biti konzorcij sastavljen od CGGC Internationala, Niare i CGGC&Niara Holdinga. Ako želite da pripremimo pripremnu dokumentaciju, molimo da pošaljete važne dokumente Niare. Isto tako, crteži u tehničkom prijedlogu trebali bi biti zamijenjeni novim imenom trenutačnog konzorcija. Željeli bismo da vi date ime konzorcija.”

Tri dana kasnije, 11. svibnja, Isabel dos Santos pisala je Vascu Ritesu, nastavljajući se na razmjenu e-mailova s CGGC-om: ”Pokušala sam sad nazvati, razgovarala sam s Ricardom i rekla mu da bi, koliko sam shvatila iz njegovih e-mailova, ideja bila da dokumente prilagodimo onima za Matalu. Slažete li se?” Matala je još jedna brana, u provinciji Huíla, čiji je popravak završio mjesecima prije, u ožujku 2015., a u posao je bila uključena Efacec Power Solutions, portugalska kompanija koju je tada kupila kći Joséa Eduarda dos Santosa. Dana 13. svibnja, odvjetnica Inês Pinto da Costa rekla je Vascu Ritesu da prijedlog koji se priprema ”treba prevladati uvjete tendera”, uzimajući u obzir ”okolnosti” u kojima se pregovara o ugovoru, implicirajući da bi trebali imati prednost u tom poslu. Isabel dos Santos ponovno piše 26. svibnja proslijeđujući Inês Pinto da Costa i Vascu Ritesu u ”cc-u”, opću prezentaciju projekta Caculo Cabaça koju joj je istog dana poslao He Youngjun, direktor CGGC-a.

“Dobar dan, Inês, djelatnici CGGC-a pregledavaju dokumente, tehnički prijedlog hidroelektričnog postrojenja Caculo Cabaçe. Budući da je projekt bio pripremljen u prosincu 2013., a od tada je prošlo dosta vremena, ideja je spriječiti pojavljivanje grešaka u prijevodu. U prilogu šaljem bilješku s objašnjenjima kako bi Ines stekla predodžbu o projektu.” Dva dana kasnije odvjetnica je poslala Vascu Piresu prijedlog s klauzulom u kojoj bi se vlada obvezala garantirati ekskluzivna prava konzorciju, sprječavajući ostale kompanije iz natječaja da dobiju posao gradnje brane.

“Dodala sam da je uvjet za dodjelu projekta financiranje jer je to vaša prednost koja opravdava izravnu dodjelu posla, što nije predviđeno zakonima u Angoli”, rekla je odvjetnica menadžeru Fidequityja. Predložena klauzula bit će izuzeta iz konačnog dokumenta jer je bila suvišna. Projekt će biti financiran zajmom kineske državne banke ICBC koja se CGGC-u obvezuje da će pronaći rješenje za angolsku vladu. A u dokumentu se jasno navodi da neće biti zajma ako vlast ne angažira kineski građevinski konzorcij. “U stvari, nagrada za CGGC/Niara je već obvezujuća”, priznala je odvjetnica. Isabel dos Santos poslala je novi mail 29. svibnja. Upućen je Vascu Ritesu i u njemu se prvi put spominje cijena brane. Ukupno 4 milijarde dolara navode se u sporazumu od dvije stranice s Ministarstvom energetike. Dotad se razmjena korespodencije odvijala tjedan dana između menadžera Fidequityja i Fernanda Barrosa Gonge, generalnog direktora GAMEK-a, odjela unutar Ministarstva energetike izvravno odgovornog za projekt brane. Oni su zajedno pregledavali uvjete sporazuma. Otada je prošlo tek tjedan dana, da bi 5. lipnja 2015. cjelokupna dokumentacija bila kompletirana i potpisana. Cijena projekta, međutim, narasla je s 4 milijarde na 4,5 milijardi dolara. U ime vlade ugovor o dodjeli gradnje brane potpisao je Fernando Barros Gonga, generalni direktor GAMEK-a. Ugovor s Ministarstvom energetike utvrđuje plaćanje avansa za branu u iznosu 15 posto, odnosno 675 milijuna dolara, za pokrivanje početnih troškova. U međuvremenu je konzorcij ugrađen u definitivni sporazum. Riječ je o grupi od tri kompanije. Osim China Gezhouba Group Company Limited (CGGC), koja u konzorciju sudjeluje sa 60 posto, te CGGC & Niara Holdinga čiji je udio 2,5 posto, Boreal Investments Limited ima udjel od 37,5 posto. CGGC u dokumentaciji predstavlja He Yongjun, Boreal predstavlja Fidel Araújo, a CGGC & Niara Holding obojica.

Ali što je točno Boreal Investments Limited? Osim što su osnovani u ožujku 2012. u Hong Kongu, o toj kompaniji nema drugih javno dostupnih informacija. Boreal nema službenu web stranicu i o njemu nema podataka na internetu. U dokumentu koji je procurio Boreal je kompanija s registriranim kapitalom od 10.000 hongkonških dolara i registriranim uredom u sobi na 12. katu zgrade u Hong Kongu, u dijelu Kowloon kojom upravlja tvrtka za iznajmljivanje virtualnih ureda. Boreal nema ni ured niti, po svemu sudeći, ijednog djelatnika. U sporazumu koji je konzorcij sklopio s Kinezima, međutim, navodi se da ta kompanija ima ”široko znanje u projektnom menadžmentu” kao i “resurse za obavljanje dijela poslova opisanih u Aneksu 1” dokumenta. Međutim, Aneks 1 nema više od šest kratkih redaka, zajedno s naslovom. Samo navodi da Boreal dobiva 37,5 posto posla. U emailovima, ono što se u početku odnosi na Niaru, večer prije potpisivanja ugovora s vladom postalo je Boreal, uz napomenu da je riječ o kompaniji koja služi samo da bi osigurala poziciju Isabel dos Santos u konzorciju.

U tjednima nakon potpisivanja ugovora i objave predsjedničkog dekreta 11. lipnja kojim José Eduardo dos Santos odobrava dodjelu posla, odvjetnici su tražili Fidela Araújoa kako bi im taj odvjetnik iz Angole mogao dati kopiju putovnice, potvrdu o prebivalištu (uz primjerak ugovora s elektrom ili vodoopskrbom) te njegov životopis. Traže pomoć menadžera Socipa, holding kompanije Isabel dos Santos u Luandi. Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja, menadžer Socipa žali se odvjetniku Inês Pinto da Costa: “Kakva blamaža! Dosta mi je inzistiranja. Nema li Vasco više utjecaja nad ovime?!”. Mislila je na Vasca Ritesa, menadžera Isabel dos Santos u Fidequityju, u Lisabonu. Fidelov životopis stigao je suradnicima Isabel dos Santos tek sredinom srpnja. Odvjetnik iz Angole ima vrlo kratak životopis: rođen je 1976., diplomirao je pravo 2001. u Lisabonu i 2010. postao član uprave nekih kompanija u vlasništvu predsjednikove kćeri. Prvo kao direktor Urbinvesta (tvrtke za urbano planiranje), u Imogameku (tvrtki za trgovanje nekretninama) te od 2014. u Hipergestu (tvrtki za trgovanje nekretninama) i u Condisu (lancu supermarketa). Nijednog retka nema o tome što je radio od 2002. do 2010. Da bi se izbjegle sumnje, prema članku Rafaela Marquesa o Caculo Cabaçi, Fidel Araújo postao je dioničar u Borealu u listopadu 2016. To je njegova uloga za sve službene svrhe i namjene. Ali ne i za one u pozadini.

Komentiraj

Source:Micael Pereira (Expresso) i Blaž Zgaga (Nacional), kod istraživanja surađivao je i Yann Philippin (Mediapart)