Preslikano izdanje knjige hrvatskoga emigrantskog književnika Luke Brajnovića “Priče iz djetinjstva”, koja je objavljena 1953. u Madridu, objavilo je Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore.

Knjiga “Priče iz djetinjstva” (159 str.) sadrži devet pripovijetki – Čempresi, Kiša, Masline, Rastanak, Dječji kralj, Učiteljica, Gospa od Zdravlja, Bijeg i Prvi snijeg.

Pogovor knjizi napisala je Ana Vuksanović koja ističe kako je Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore vođeno Brajnovićevim književnim, novinarskim, domoljubnim te ljudskim i karakternim osobinama odlučilo objaviti njegove “Priče iz djetinjstva” kako bi ih i simbolično vratile u Brajnovićev rodni kraj – Boku kotorsku.

Recenzent knjige Đuro Vidmarović napominje da su Brajnovićeve “Priče iz djetinjstva” nježno sjećanje na život u Kotoru u vrijeme autorove mladosti.

To je vrijeme, ističe Vidmarović, kad još uvijek Bokokotorskim zaljevom plove jedrenjaci, ali uplovljavaju i prekooceanski brodovi. Vrijeme je to socijalnih previranja u kojem stari kapetani umiru osamljeni jer je propala bogata bokeljska moranrica, piše Vidmarović i dodaje kako su je uništile nova tehnika i tehnologija. Po Vidmarovićevim riječima vrijeme je to kada samuju starinske kapetanske palače i kada se gasi sjaj bogate mediteranske uljudbe marnih bokeljskih pomoraca.

Ocjenjuje kako Brajnović na vrlo dojmljiv način opisuje to stanje socijalnoga, kulturološkoga i povijesnog rasapa te nestanka jedne cijele lokalne civilizacije. Autor duboko suosjeća sa siromašnim prijateljem iz djetinjstva, napomenuo je Vidmarović i dodao kako je autorova pozicija posljedak učenja Stjepana Radića.

Vidmarović smatra kako je u ovoj zbirci priča glavni lik Boka kotorska kao prirodni fenomen, kao zemljopisna, geološka, povijesna i kulturološka činjenica te ontološka vriojednost, koja je stvorila čudesan krajolik što ljepotom nadvisuje sve oko sebe.

Luka Brajnović rođen je u Kotoru 1919., a preminuo 2001. u Pamploni u Španjolskoj. Pohađao je klasičnu gimnaziju u Korčuli i Kotoru, a Studij prava na Sveučilištu u Zagrebu. Nakon rata emigrirao je u Španjolsku, gdje je završio Pravni, Filozofski i Fakultet za informacijske znanosti.

Objavio je više knjiga s područja novinarstva, a bio je i predavač novinarske etike na sveučilištu u Pamploni. Napisao jedan od prvih udžbenika novinarske etike na području Europe.

Brajnovićevo ime nosi ugledna međunarodna novinarska nagrada, ustanovljena još za njegova  života, koja se dodjeljuje “profesionalcima koji su u svom radu na području komunikacije branili dostojanstvo ljudske osobe i temeljne vrijednosti slobode, tolerancije i solidarnosti.”

Objavio je više knjiga, među kojima i “Oproštaji i susreti: sjećanja iz rata i izgnanstva”, “Mjesečina u uljiku: izabrane pjesme”, “More mog djetinjstva: izabrane pjesme” i “Služiti istini: memoari, članci, ogledi i studije”.