Neuropsihijatar Urlić: “Vjerujem da ćemo se ipak vratiti na staro, jer običaji se ne zaboravljaju”

Neuropsihijatar Ivan Urlić u nedjelju je, gostujući u Dnevniku N1 televizije, komentirao borbu protiv koronavirusa. Dio građana pokazuje sve veći bunt prema nekim restrikcijama Nacionalnog stožera civilne zaštite, nestala je ona početna solidarnost koju smo doživjeli na proljeće prošle godine, kad su se svi pridržavali mjera, a svake se večeri izlazilo na balkone i pljeksalo liječnicima, stožeru i ostalima.

No, Urlić navodi da misli da disciplina traje i dalje. “Koliko god se bunimo, posebno mladi, no i ljudi u zrelim godinama, disciplina postoji i dalje. Ljudi imaju potrebu za druženjem, ali naučili smo da se družimo s mjerom zaštite, dok ne dođe cjepivo. Maska i distanca kao da su ušli u kulturu”, rekao je neuropsihijatar Urić i dodao da neki ipak ne žele prihvatiti vrijednost čuvanja sebe i drugih.

Danas je, ističe, puno toga drugačije nego što je bilo ranije. “Situacija s virusom ušla je u svaku poru našeg života i našu ljudsku. No društvenu potrebu ne možemo zadovoljiti ni iz daleka. Nešto pomaže , Skype, Zoom, mobitel… Ali nije to to. Živa osoba naučila je biti sa živom osobom. I članovi obitelji koji su nam tu, kao da žive na Novom Zelandu. Ljudima treba osjetiti živu blizinu žive osobe”, istaknuo je.

Urlić je objasnio kako udaljenost ljudi utječe na njihovo psihičko stanje: “To stvara tjeskobu. Lani kada su počele restrikcije, sve preporuke, vidio sam koliko se otpora razvilo i koliko je sve to teško bilo prihvatiti. Tjeskoba je rasla, ljudima je to bilo teško prihvatiti. Svjetska istraživanja pokazala su da se 25 posto više pacijenata iz područja mentalnog zdravlja javlja psihijatrima i psihijatrijskim ustanovama za pomoć”.

Hoćemo li, i koliko brzo, zaboraviti koronu ili će ona dugo ostati s nama? Urlić kaže: “Neuroznanost kaže da naš mozak nema sposobnost zaborava, nego da sve negdje uskladišti i drži u glavi. No, radost zaborava je emocionalna kategorija. Kada nas nešto mori, kada ne možemo biti dovoljno slobodni – prepustimo se radosti zaborava, posebno ako je to potaknuto nekim kavama, vinom, pivom… krene ono na čemu nam svijet zavidi, poput druženja po rivama. Rizik je s jedne, radost s druge strane. Ako budemo htjeli biti pametni, mislit ćemo na maske i mjere predostrožnosti cijelu ovu kalendarsku godinu. Vjerujem da ćemo se ipak vratiti na staro, jer običaji se ne zaboravljaju, a nove je teško uvući u našu svakodnevicu”.

Ljudskom otporu, dodaje, ide na mlin to što se ni autoriteti ne drže mjera. Poručuje i da je snažno oružje – humor. “Jako je snažan, zamislite sebe u crtiću, koju biste ulogu imali? Humor je jako dobra i jako ozbiljna stvar”, zaključio je.

Komentiraj