Napadom na Jelenića Škoro se dodvorava proustaškoj desnici i desnom krilu HDZ-a

Autor:

14.11.2019., Zagreb - Promocija knjige "Glazba i autorsko pravo" Miroslava Skore na 42. Interliberu. 
Photo: Igor Soban/PIXSELL

Igor Soban/PIXSELL

Nacional doznaje da Miroslav Škoro dio kampanje planira graditi na napadu na glavnog državnog odvjetnika Dražena Jelenića i to koristeći argumente krajnje desnice koja ima ambicije utjecati na ishod ključnih pravosudnih procesa podgrijavajući antisrpske strasti

Postoje dublji razlozi zbog kojih je potencijalni predsjednički kandidat Miroslav Škoro u svom nedavnom istupu problematizirao način na koji se u Hrvatskoj izabire glavni državni odvjetnik. Glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić frustrira Škoru, tvrdi to njemu izuzetno blizak izvor navodeći da su razlozi za to višestruki.

Škoro stoga dio nastavka svoje predsjedničke kampanje planira graditi na napadu na Jelenića, i to koristeći argumente krajnje desnice koja ima ambicije utjecati na ishod nekih po mnogočemu ključnih pravosudnih procesa, podgrijavajući antisrpske strasti.

Škoro i njegov stožer nisu zadovoljni time kako Državno odvjetništvo funkcionira, a posebno ih iritira, po njihovu viđenju, netransparentnost u njihovu postupanju, kao i nejasni kriteriji koji određuju dinamiku postupanja u pojedinim slučajevima. Ali ni to nije sve. Škoru Jelenić iritira i zato što ljetos nije podlegao histeriji apologeta ustaškog režima. A sve to pokazuje da se Škoro i prilikom ulaska u završni dio predizborne kampanje, prije svega dodvorava rigidnoj proustaškoj desnici i desnom krilu HDZ-a.

Škoro je temu funkcioniranja Državnog odvjetništva otvorio sredinom protekloga tjedna gostujući u središnjem Dnevniku Nove TV kod Mislava Bage. Kao i više puta dosad, Škoro je i tu temu načeo tako što je otvorio prostor da se propituju njegove kompetencije i razina generalne informiranosti. Među ostalim, Škoro je tada izjavio kako želi da se glavnog državnog odvjetnika ili državnog tužitelja bira na neposrednim izborima, a ne u Saboru kako su se do sada birali aktualni državni odvjetnik Dražen Jelenić i njegovi prethodnici.

Škoro je tom prilikom izjavio da mu se sviđa američki model u kojem glavnog državnog odvjetnika biraju građani, „kao i predsjednika SAD-a“.

Rekao je da je bolje da o tomu odluči narod, nego da ga postavlja „faraon koji se zove predsjednik vlade“ i dodao sljedeću diskutabilnu opasku: „Ako narod za glavnog državnog odvjetnika želi birati radnika na naplatnim kućicama u Šestanovcu, tko mu to smije zabraniti?

“ Potom je u prilog svom poznavanju američkog sustava nadodao da je njegova supruga „američka odvjetnica“.

Ali glavnog državnog odvjetnika u SAD-u ne biraju građani na neposrednim izborima, nego predsjednik države. Na neposrednim izborima biraju se državni odvjetnici pojedinih američkih saveznih država, ali glavni državni odvjetnik isključivi je izbor predsjednika SAD-a.

Nacional je iz izvora bliskog Škorinu stožeru doznao zbog koje su tri konkretne situacije odlučili početi problematizirati način funkcioniranja Državnog odvjetništva.

Ključna dva za Škorin stožer problematična primjera povezana s radom Državnog odvjetništva tiču se situacija s kojima se oni posredno prvenstveno obraćaju desnom biračkom tijelu i nose u sebi ideološke konotacije.

Vjerojatno najznačajniji razlog što glavni državni odvjetnik Jelenić iritira Škoru i članove njegova stožera jest odbacivanje svih trinaest kaznenih prijava protiv Milorada Pupovca, koji se zbog svojih izjava nakon ljetošnjih napada na pripadnike srpske manjine našao na meti optužbi da je poticao na mržnju i povrijedio ugled države.

Vjerojatno najznačajniji razlog zašto glavni državni odvjetnik Jelenić iritira Škoru i članove njegova stožera jest odbacivanje svih trinaest kaznenih prijava protiv šefa SDSS-a Milorada Pupovca

Pupovac je izazvao pravu desničarsku histeriju jer je tom prilikom upozorio ne neke notorne činjenice. Među ostalim, rekao je da napadači obilato krše zakon veličajući ustaški režim. Pupovac je tada izjavio i sljedeće: „Mi se na veličanje ustaštva u Hrvatskoj nećemo nikad naviknuti. Za nas ‘za dom spremni’ nikada ne može biti opravdano i ne može imati drugu konotaciju osim one da se radi o službenom pozdravu NDH. Kad se kaže da takva događanja nisu rezultat atmosfere i klime, onda se griješi. Nije riječ o izoliranom incidentu i nije riječ o nečemu što je slučajno događanje. Neki tako žele protjerati i ovo malo Srba što je ostalo tu u Hrvatskoj. Medijske poruke koje prate komemorativne prakse, uključujući Hrvatsku televiziju, pojedinci, grupe i širi krug ljudi razumiju onako kako su razumjeli oni u Uzdolju. Ljudi sa svećeničkim habitima i s oltara nerijetko šalju poruke međuetničke netolerancije i političke poruke. To su sve elementi koji traju od 2014. godine na ovamo. Od kampanje za hrvatski Vukovar i razbijanja ćiriličnih ploča pa sve do danas.”

Ubrzo potom došlo je do velikih političkih napetosti unutar vladajuće koalicije, a naročito su agresivni u svojim verbalnim istupima bili pripadnici HVIDRA-e, koji su usporedo s time prigodno u svojim prostorima ugošćavali apologete ustaškog režima. Unatoč tomu, Državno odvjetništvo odbacilo je kaznene prijave protiv političkog vođe hrvatskih Srba i koalicijskog partnera Plenkovićeva HDZ-a Milorada Pupovca. U podužem priopćenju konstatirali su da su prijave odbačene jer je ocijenjeno da se u Pupovčevim izjavama „nisu ostvarila obilježja kaznenih djela poticanja na nasilje i mržnju, kao ni kaznenog djela povrede ugleda Republike Hrvatske niti kakvog drugog kaznenog djela za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti, s obzirom na to da sadržaj izjava prijavljenika nije bio usmjeren izvrgavanju poruzi, preziru ili grubom omalovažavanju Republike Hrvatske niti je predstavljao poziv na javno nasilje i mržnju, već u biti predstavlja oštru ali dopuštenu kritiku spomenutih događaja u Republici Hrvatskoj.“

DORH je konstatirao da je tako procijenio posebno jer se u konkretnom slučaju radi i o zastupniku u Hrvatskom saboru koji predstavlja svoje biračko tijelo, a saborski zastupnici uživaju najvišu ustavnu i konvencijsku zaštitu slobode izražavanja i iznošenja svojih političkih stavova, ideja i ocjena.

Predstavnici HVIDRA-e to su ubrzo potom izuzetno oštro komentirali. Josip Periša, predsjednik Glavnog odbora HVIDRA-e, tada je izjavio: „DORH ništa nije učinio na procesuiranju srpskih ratnih zločinaca i to jugoslavensko, boljševičko leglo moramo konačno razbucati. Napravit ćemo pritisak da glavni državni odvjetnik odstupi.“

S tim stavovima nastavljaju se solidarizirati Škoro i njegov stožer, potvrđujući da se i dalje prvenstveno obraćaju rigidno desnom biračkom tijelu i apologetima ustaškog pokreta u Hrvatskoj. Škoro je već dio svoje kampanje gradio na tezi da bi razmislio o zabrani SDSS-a da je on predsjednik države. On je svoju kampanju simbolički započeo kod kontroverznog televizijskog voditelja Velimira Bujaneca, koji u svojoj emisiji “Bujica” opravdava korištenje ustaškog pozdrava “za dom spremni” i potiče radikalizaciju i primitivno antisrpsko raspoloženje. Škoro je u jesensku kampanju odlučio ući upravo gostovanjem u toj emisiji u kojoj mu je Bujanec ciljano postavio pitanje o tome treba li SDSS zabraniti.

Bujanec je ovako koncipirao pitanje: “Je li normalno da u hrvatskoj državi postoji stranka koju je osnovao ratni zločinac Goran Hadžić i da ona, eto, i dalje provocira Hrvate, stvara nemir, podjele, lažno prezentira mnoge događaje? Budete li predsjednik, a to isto onako malo ulazi u predsjedničke ovlasti, i dođe li vam, recimo, zahtjev Ivana Penave ili Marijana Pavličeka iz Vukovara da se preispita legalnost postojanja SDSS-a, kako ćete na to reagirati?”

Škoro mu je ovako odgovorio:

“Ja smatram i znam da je predsjednik u poziciji da pokrene zabranu određenih političkih stranaka i ne govorim to da bih skupljao jeftine političke bodove. Bez obzira na sve, ja sam čovjek koji bi apsolutno pokrenuo zabranu određenih političkih stranaka ako se za to stvore preduvjeti. Ono što ja vidim kao problem kod gospodina Pupovca i njegove stranke, osim onoga što ste vi rekli, jest način na koji on promatra stvari. Ne sviđa mi se ta njegova silna želja da ide po mišljenje negdje drugdje… “

Škorina izjava možda bi se mogla tumačiti kao nespretni odgovor na huškačko i suflirajuće Bujančevo pitanje, da ubrzo potom na sajmu u Gudovcu pred mnoštvom novinara nije ponovio da iza te svoje izjave stoji.

“Ja stojim kod te svoje izjave. Ako ste dobro slušali tu izjavu, predsjednik Republike jedan je od onih koji imaju pravo pokrenuti zabranu djelovanja neke političke stranke. Smatram da kada se steknu uvjeti, a govorio sam to u kondicionalu, da se pokrene taj postupak, treba ga i pokrenuti. Što se tiče SDSS-a, čini mi se da je njihov čelnik usporedio Republiku Hrvatsku s fašističkom tvorevinom. Kada to učini netko tko je član vladajuće koalicije, onda ja kao zabrinuti građanin smatram: on je u pravu pa se bojim. Ja ne želim živjeti u fašističkoj državi. Znam da ni hrvatski građani ne žele živjeti u fašističkoj državi. A to me jako podsjeća na retoriku od prije 30 godina, a znamo kako je to završilo. A ako taj isti gospodin nije govorio istinu, onda treba pokrenuti određene radnje da vidimo zašto nije govorio istinu i zašto ugrožava ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske”, izjavio je decidirano Škoro.

Ali i da je Pupovac uistinu svojom izjavom ugrozio ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske, zašto bi sankcije zbog njegova čina trebala snositi cijela stranka te zašto je uopće Škoro pristao na teze o zabrani političkih stranaka – i to baš srpskih? To bi bilo gotovo isto kao da je netko zbog izdajničkog čina bivšeg premijera i predsjednika HDZ-a Ive Sanadera, koji je predao Inu na upravljanje mađarskom MOL-u, došao na ideju da zabrani HDZ. Ili, u konačnici, da je netko došao na ideju zabraniti HDZ nakon što je i sama ta stranka optužena u aferi Fimi-media.

Drugi razlog zbog kojeg Škoro napada Jelenića povezan je s podizanjem optužnica za ratne zločine, što je u fokusu javnih istupa koje u tom kontekstu potencira vukovarski gradonačelnik Ivan Penava.

On je u više navrata upozorio da nije zadovoljan dinamikom procesuiranja ratnih zločina, a pojedine situacije u kojima je on to činio naznačivale su da on tu temu potencira kako bi uzdrmao premijera i svog stranačkog šefa Andreja Plenkovića. To je rezultiralo nekim pomacima, prvenstveno pokretanjem procedure za donošenje određenih zakona koji se tiču problematike Vukovara, a koje su lokalne vlasti predvođene Penavom koordinirale s Vladom.

Ali Penava i dalje ustraje na tome da nije zadovoljan dinamikom procesuiranja ratnih zločina te nedvosmislenim određivanjem prema velikosrpskoj agresiji na Vukovar.

Primjerice, prije nekoliko tjedana na okruglom stolu “Ovčara – zločin bez kazne” izjavio je da gotovo tri desetljeća od tog masovnog zločina hrvatske institucije okreću glavu od tog problema, istaknuvši da u državi očito postoje strukture kojima istina ne odgovara.

“Sad već čujemo da je to stvar prošlosti, svako malo čujemo iz medija i političkih sfera da se treba okrenuti budućnosti, da je rat iza nas”, kazao je Penava na tom skupu u zagrebačkom hotelu Antunović, dodajući da se time pokušavaju zlorabiti izjave generala Ante Gotovine i pokojnog predsjednika Tuđmana.

Penava je ustvrdio da tražiti pravdu i istinu postaje retrogradno, zaključivši kako očito postoje strukture kojima istina ne odgovara. Rekao je i da vrijeme treba trošiti na to kako bi se teme kažnjavanja ratnih zločina nametnule dužnosnicima koji vode državu, da shvate da su one prioritet. “Apsolutno ne vidim smisla u tome da netko gradi budućnost na ovakvim trulim temeljima, gurajući ove stvari pod tepih”, kazao je Penava.

Ustvrdio je također da se nikad nije dogodilo da Srbija, koja ima jurisdikciju nad tim slučajevima, sama sebi sudi.

“Netko je te stvari potpisao, netko je te ovlasti dao, bojim se da taj netko i dan danas zauzima važna mjesta u sustavu naše države umjesto da je skriven u zadnju rupu i da se suočio s pravim konzekvencama nikakve druge nego izdajničke politike”, kazao je Penava.

Drugi razlog zbog kojeg škoro napada Jelenića povezan je s podizanjem optužnica za ratne zločine, a treći razlog povezan je s aferom Agrokor. Škoro misli da optužnice nisu obuhvatile sve aktere

On je dodao i da u Srbiji i dalje živi velikosrpska politika, a Srbiju je prozvao da, kad već mora suditi, sudi samo nižerangiranim osobama, “lokalnim četnicima i vojnicima najnižeg ranga» koji su igrom slučaja rođeni u Hrvatskoj, a sve kako bi, bude li potrebno, mogla reći da je to bio rat hrvatskih građana s kojim nemaju ništa. Penava je poručio da želi mozgove koji su osmislili cijelu stvar, generale i zapovjednike JNA, a onda će se, dodao je, polako doći do neposrednih izvršitelja.

Izvori bliski Škori naveli su da su posebno ljuti zbog toga što su do njih iz pravosudnih krugova došle tvrdnje da postoje interni napuci u Državnom odvjetništvu da se ne procesuiraju oni slučajevi u kojima su ključni sumnjivci nedostupni hrvatskom pravosuđu. Taj izvor o tomu je za Nacional rekao:

„To je nedopustivo. Ali imamo čvrste informacije da je takva praksa u upotrebi. A upravo to koči dinamiku rada na tim predmetima. Prema nama dostupnim informacijama, dosta se toga napravilo u većem broju predmeta koji se pripremaju za utuženje, ali do optužnice ne dolazi zbog tako postavljene prakse. Takvih je petnaestak predmeta. To se mora mijenjati, a glavni državni odvjetnik po nama je osoba koja zbog toga snosi ključnu objektivnu odgovornost.“

Treći razlog zbog kojeg Škoro planira napadati Jelenića povezan je s aferom Agrokor. Riječ je o dijelu afere u kojemu je koncem kolovoza zagrebačko tužiteljstvo podiglo optužnice kojima tereti 29 osoba da su od 2010. do 2017. kao odgovorne osobe ispred svojih društava potpisivale mjenice Agrokorovih kompanija iako su znali da su lažne i da nemaju pokriće u robi. Optužnice su podignute protiv ljudi iz Kraša, Sokol Marića, Tiska, Konzuma, Agrofructusa, AWT Internationala, Unexa, Granolija i drugih. Sve se to događalo jer je Agrokor u tom razdoblju već bio prezadužen i nije se više mogao zaduživati u bankama. Pa je novac izvlačen putem mjenica. Zlatko Marić, vlasnik Sokol Marića, prvi je javno progovorio o tome kako se poslovalo s mjenicama, tvrdeći da su ga Todorići naprosto na to prisilili.

Škoro i njegovi savjetnici iz predizbornog stožera smatraju da su te optužnice podignute selektivno te da uopće nisu obuhvatile sve osobe koje su u tom lancu sudjelovale. Osim toga, smatraju neprimjerenim dinamiku postupanja tužitelja u toj aferi te navode da je u kolopletu kolosalnog kriminala povezanog s Agrokorom bilo većih prioriteta.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.