Po zanimanju je bio liječnik, a njegova obitelj sefardskih, kako su ih u Bosni nazivali, španjolskih Židova, doselila se iz Samokova u Bugarskoj, po čemu su dobili prezime Samokovlija.

Ivo Andrić ga je nazvao jednim od najboljih pisaca koje je Bosna i Hercegovina dala, a Meša Selimović je rekao kako je Samokovlija, izuzmemo li Andrića, najbolji bosanski pripovijedač poslije Kočića.

Samokovlijeva kći Rikica Najdanović je o svom ocu rekla: “Dvije stvari koje nam je uvijek govorio bilo je kako moramo dobro učiti, te voljeti sve ljude bez obzira na vjeru. Meni je u životu vodilja često bila poruka koju mi je napisao u spomenaru, a govori o njegovom shvatanju života. Napisao mi je: ‘Šta da ti napišem u tvoju knjigu uspomena? Da si moja radost, to znaš. Uči i sabiri znanje što više možeš jer u znanju je mudrost. Čitaj dobre knjige pa ćeš upoznati život i ljude. Voli prirodu, uživaj u zlatnoružičastim zalascima sunca, tu ćeš imati mnogo lijepih časova. I voli ljude, ne gledajući njihov imovinski status, njihovo obrazovanje, njihovu religiju i nacionalnost. Ima toliko dobrih ljudi. I ostani moja radost. Tata.’  Ja danas više ne vidim čitati, ali ove riječi pamtim kao svoje najveće bogatstvo.” – rekla je njegova kći.