Nakon što je Ministarstvo kulture i medija raspisalo početkom siječnja novi javni poziv za dodjelu potpora samostalnim umjetnicima koji profesionalno obavljaju samostalnu umjetničku djelatnost i kojima se doprinosi plaćaju iz proračuna Republike Hrvatske u 2021. godini, javilo se iz nekih umjetničkih krugova i udruga određeno nezadovoljstvo. Naime, „slijedom prethodnih najava i obavljenih konzultacija s predstavnicima udruga i svim dionicima u području kulture, Ministarstvo kulture i medija nastavlja s komplementarnim modelima potpora, primarno usmjerenim prema samostalnim umjetnicima i nezavisnim profesionalcima u području kulture. Potporu mogu ostvariti samostalni umjetnici koji su u razdoblju od 2017. do 2019. godine – moguće je odabrati godinu u kojoj je prihod bio najviši – ostvarili mjesečni prihod od umjetničke djelatnosti viši od 1625 kn (u toj godini)“. Pojašnjeno je da se potpora dodjeljuje za 2021. godinu te će biti podložna reviziji nakon isplate potpore za siječanj i veljaču 2021. godine, ovisno o priljevu sredstava iz državnog proračuna te trenutnoj epidemiološkoj situaciji.

Svima koji su aktivni i ako se to uopće više smije reći – uspješni – u svojem samostalnom umjetničkom djelovanju, takav raspis potpore nije zazvučao nimalo sporno, no javili su se neki koji smatraju da opet nisu obuhvaćeni najsiromašniji umjetnici, oni koji nemaju status samostalnog umjetnika i nisu članovi neke priznate umjetničke udruge preko koje ostvaruju prava. Nije ih utišalo ni to što je iz Ministarstva kulture i medija odaslana informacija da će se i njima pomoći preko nekih drugih modela. Na prvi pogled, to nije pravedno. Ali, wait a minute… nakon opsežnih razgovora s desetak samostalnih umjetnika svi smo došli do zaključka da je ovaj raspis Ministarstva kulture i medija zapravo vrlo pravedan. Stimuliraju se umjetnici koji zaista u normalnim okolnostima i godinama aktivno žive od svojeg rada i prihoda koji iz toga proizlaze. Izašlo je na vidjelo i da je mnogo afirmiranih – ali i manje afirmiranih, čak mladih umjetnika – uspjelo u 2020. ipak kroz ljeto, jesen i zimu nadoknaditi sve ono što im je proljetos bilo odgođeno ili pomaknuto u rasporedu. Dakle, imali su dovoljno dogovorenih poslova za koje su mogli dokazati da ih rade. Novi natječaj za potpore čak je bio toliko pravedan da ste mogli između tri ponuđene godine navesti onu koja vam je donijela najviše prihoda. U razgovoru s mnogim samostalnim umjetnicima raznih žanrova i smjerova, svi su rekli da nisu za to da se uvijek tetoše oni među njima koji godinama ništa ne rade, samo kukaju kako nemaju posla i sjede s natpisom „jadni samostalni umjetnik, moje je pravo da me država financira samo zato što sam umjetnik“ na čelu. To može biti dobar konceptualni rad na nekoj izložbi, ali u stvarnom životu ne funkcionira. Uvijek smo u ranijim godinama i mandatima optuživali Ministarstvo kulture koje se ponaša kao socijala koja radi mira dijeli svima pomalo i često u tomu zaobiđe baš neke najbolje projekte najboljih umjetnika jer ne nagrađuje izvrsnost. Često je bila djelatna ona „ah, vi ste tako poznati i snalažljivi, nekako ćete se snaći, ima i raznih sponzora“. Sada kada Ministarstvo konačno potiče samostalne umjetnike koji zaista rade i žive od svojeg talenta – smije li se i to još uopće reći ili isto nije politički korektno? – sada opet nije dobro.

Ne znam, dijelim svoje razmišljanje koje se poklapa s razmišljanjem desetak vrlo istaknutih umjetnika s kojima sam ovih dana i tjedana razgovarala o toj problematici. I svi isto mislimo. Na stranu pandemija i potresi, ali ako zadnjih desetak ili petnaestak godina ne možeš živjeti od svoje umjetnosti, zar nije normalno da se prekvalificiraš? Gdje je nagon za samoodržanjem? Zar je lakše kukati godinama kako nemaš posla u struci nego prekrižiti ego i prebaciti se na nešto drugo? Radi takvog stava „ja sam umjetnik, hranite me, državo i Grade“ mnogi koji zaista nisu skloni umjetnicima i umjetnosti samo se dodatno mršte na „tu grupu parazita koji sišu budžet“. Treba se u nekom trenutku suočiti sa samim sobom, priznati si da nisi dovoljno dobar umjetnik i prebaciti se na nešto drugo. Znam mnoge koji su napravili tu tranziciju i danas žive sretno i zdravo, bez nekih vidljivih frustracija. Mislim da to smijem reći jer i sama bih da nemam dovoljno sredstava za život bez problema počela raditi nešto drugo i ništa mi ne bi bilo neugodno ili manje dostojanstveno. Od davanja instrukcija, prebacivanja u neke marketinške ili agencijske poslove pa sve do čuvanja djece, šetanja i čuvanja kućnih ljubimaca… whatever ako smo u nuždi i treba malo zaboraviti na ego i tobožnji ponos i platiti hranu i režije. Ni u inozemstvu se umjetnike ne tetoši perom po turu: dok ne uspiješ, pitanje je koje sve poslove moraš raditi da bi održao osnovnu egzistenciju. Ljudi konobare, daju razne instrukcije, asistiraju u građevini, uređivanju interijera i vrtova, rade čuda. I čak možda i više kumulativno mjesečno zarađuju. Zašto bi baš svi morali biti umjetnici? Vani je generalno možda lakše jer ima više stipendija, programa usavršavanja i slično. Ali sudeći po mnogo primjera koje znam iz prve ruke, ni kod nas nisu jad i užas – čak i sada – ako se dovoljno potrudiš i aktiviraš. Obično se u tom kontekstu uvijek spomene jadne pjesnike, kako oni žive, nemaju mnogo mogućnosti, ali mogu nabrojiti desetak uspješnih pjesnika i pjesnikinja koji su odlično „izvukli“ čak i ovu prošlu 2020. godinu.

No nije to sve. Sigurno bi i pojedine umjetničke udruge imale mnogo više sredstava na računima da ciljano pomognu onim zaista ugroženim umjetnicima koji su neočekivano ostali bez nekog angažmana ili su se razboljeli, kad bi svi njihovi članovi koji su na redovnoj plaći i kojih nije zanemariv broj uredno godišnje plaćali udrugama svoje članarine. A takvi – na temelju uvida u te tablice – vrlo često godinama ne plaćaju članarine, što isto govori o solidarnosti i empatiji.

Do nekog sretnijeg vremena Ministarstvo kulture i medija i brojni uspješni i radišni samostalni umjetnici unisono su se složili da treba poticati umjetnike koji i inače kontinuirano pune državni proračun. Ne vidim u tomu bilo kakav problem ili nelogičnost. Jer 2021. bi zaista po općim prihodima mogla biti gora od prošle godine.