LIKOVNO POVEĆALO Šok četvrtka i prokletstvo otvorenja izložbi

U općoj proliferaciji umjetničkih sadržaja NITKO NIJE PAZIO da su dva otvorenja u 18 sati, druga dva u 19, a treća dva u 20 nego je svih – najmanje sedam kvalitetnih događanja – bilo baš u 19 sati. Prošli četvrtak bio je takav dan kada se interesna publika preklapala na svim događanjima

Međusobna tolerancija, poštovanje i uvažavanje kolega jedna su od izrazitih karakteristika hrvatske likovno-arhitektonske scene i milina je promatrati kako samo cvjeta i raste na našem sajmištu ega i taština. To je vidljivo u brojnim segmentima umjetničkog djelovanja, a posebno se lijepo vidi u slaganju tjednih rasporeda otvorenja izložbi, promocija umjetničkih knjiga i manifestacija, gdje se termini u potpunosti preklapaju, čime ne samo da se izravno oštećuje umjetnika/izdavača/projekt, već su i kolege novinari, kamere hrvatske Dalekovidnice i brojni drugi medijski djelatnici u objektivnoj nemogućnosti da sva otvorenja i promocije poprate na vrijeme i u nekom razumnom roku. Pribrojimo li tomu i želju da se nekim otvorenjima pridruže gosti iz raznih veleposlanstava ili čak kolege kustosi i umjetnici iz inozemstva, situacija se dodatno komplicira. Uzmimo u obzir i raspored ministrice kulture, predsjednika HAZU, gradonačelnika, dogradonačelnice i gradskog pročelnika za obrazovanje, kulturu i sport. Što god umjetnici mislili o njima po kuloarima, svima jako laska i paše kad im se nabrojeni dužnosnici „nacrtaju“ na otvorenju ili promociji. Odmah im narastu krila, mislima prolete neke moguće pozicije ili dodjela gradskog ateljea.

Prošli četvrtak u tom smislu bio je paradigmatski dan. Tog nesretnog dana, 26. listopada, inače prema svim astro prognozama divnog Jupiterova dana, s konjunkcijom Sunca i Jupitera u Škorpionu, bez naznaka kiše, u Zagrebu je navečer bilo toliko otvorenja i promocija zakazanih u 19 sati, da to ne bi uspio obići ni naš gradonačelnik u specijalnoj platformi za teleportiranje s opcijom virtualne bilokacije, a o vozilima HRT-a ili drugih medijskih kuća kroz gradski promet da ne govorim. Ne bi uspjela niti autorica ove kolumne da se vozila skuterom jer je to prelazilo sve mogućnosti brzog snalaženja u takvim situacijama. I što zapažam kod sve više kolega i ljubitelja umjetnosti kad se zateknu pred ovom činjenicom? U ljudima se opravdano rađa bunt i revolt i vrlo često na kraju ne odu ni na jedno otvorenje. Ja prva. Jer, u toj općoj proliferaciji umjetničkih sadržaja nitko nije pazio da su dva otvorenja u 18 sati, druga dva u 19 sati, a treća dva u 20 sati, nego je svih – najmanje sedam kvalitetnih događanja – bilo baš u 19 sati!

Neke dobre i naivne duše mogle bi primijetiti kako je baš divno da zagrebačka jesenska večer, bliža babljem ljetu, obiluje tako širokom paletom kulturnih događanja, kako to dokazuje da nismo provincija, već prava kulturna metropola, i zašto se uvijek nađe netko tko nečemu prigovara i stvara dramu. No takve situacije ne znam koji put pokazuju kako nedostaje međusobnog poštovanja i kolegijalnosti i kako svatko misli samo na sebe i svoj program, bez da se vodi računa o širem kontekstu djelovanja. Prošlih godina čak i djelatnici gradskog Ureda za kulturu apelirali su na galerije i muzejske kuće da paze unaprijed na svoj raspored da se ne preklapa s drugim velikim izložbenim manifestacijama, i zaista stoji činjenica da se ravnatelji zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt, Moderne galerije, Umjetničkog paviljona i Galerije Klovićevi dvori međusobno dosta unaprijed dogovaraju o nepreklapanju otvorenja, kolegijalno pomiču sat otvorenja ako već iz protokolarnih razloga nije moguće pomaknuti datum – i to se u zadnjih nekoliko sezona primjećuje.

No što je sa svima drugima? Prošli četvrtak bio je upravo takav dan kada se interesna publika preklapala na svim događanjima i kada se nije moglo reći kako svaka institucija, gradska ili privatna, ima svoju profiliranu publiku. Neki se uporno drže tog četvrtka, kao da drugi dani u tjednu ne postoje ili su manje ekskluzivni ili vrijedni, kao da je na njih bačena neka stigma ili druge dane u grad ne izlaze kamere s Prisavlja. Pa kao što Francuzi za stresni početak radnog tjedna imaju izreku, le choc du Lundi (šok ponedjeljka), tako je zagrebačka umjetničko-galerijska scena nedvojbeno stavila autorska prava na maksimu le choc du Jeudi – šok četvrtka! No na to ne bi trebali biti nimalo ponosni.

Komentiraj

PODIJELI
Iva Körbler (Zagreb, 1973), povjesničarka umjetnosti, nezavisna kustosica i urednica Diplomirala povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Osnovnu i srednju muzičku školu „Elly Bašić“ pohađala i završila u Zagrebu. Od 1995. objavljuje tekstove, kritike, intervjue i eseje o modernoj i suvremenoj umjetnosti i arhitekturi u stručnim časopisima i novinama. Od 2001.-2009. urednica za likovnu umjetnost i arhitekturu u časopisu „Vijenac“. Bila je pomoćna suradnica za likovnu umjetnost, arhitekturu i glazbu na „Hrvatskom enciklopedijskom rječniku“ (Novi liber, 2002). Suradnica je Nacionala od 2003.-2007. te od prosinca 2014.