Liječnici riječkog KBC-a prvi u Hrvatskoj zatvorili puknuće srca bez kirurškog zahvata

Medicinski tim KBC-a Rijeka na čelu s kardiolozima doc. dr. Vjekoslavom Tomulićem pročelnikom Zavoda za intervencijsku kardiologiju te prim. dr. Nevenom Čačeom krajem prošlog mjeseca prvi su put u Hrvatskoj bez kirurškog zahvata zatvorili puknuće mišićne pregrade srca nastale kao posljedice infarkta.

Kako se navodi u priopćenju KBC-a Rijeka, 77-godišnja pacijentica dobro se oporavlja i njezine su prognoze dobre, iako izgledi za preživljenje nakon što je liječničku pomoć zatražila sedmi dan od infarkta, u početku nisu bili veliki.

U pripremi, izvođenju i u postoperativnom liječenju ovog složenog zahvata, sudjelovali su liječnici raznih specijalnosti, a pored intervencijskih kardiologa doc. dr. Tomulića i prim. dr. Čače u cijelom procesu sudjelovala je kardiologinja dr. Ivana Smoljan koja je cijelu proceduru pratila na ultrazvuku i obavlja sve kontrole poslije operacije, zatim kardiokirurg prof. dr. Igor Medved, prof. dr. Željko Župan koji pacijenticu vodi u jedinici intenzivnog liječenja kardiokirurških bolesnika i anesteziolog dr. Dino Mijatović.

Iz KBC-a objašnjavaju da samu proceduru ne može napraviti jedan operater, jer su dva pristupa srcu, pa su obojica kardiologa morali biti sinkroni. Kod samog zahvata dr.Tomulić je do srca išao preko arterije na otvoru na zapešću, a dr. Čače preko vene na otvoru na vratu. Morali su se susresti unutar srca i uhvatiti jedan drugome žicu kojom su napravili petlju iz vene kroz desnu stranu srca, preko lijeve strane srca, da bi potom izašla van na zapešću, a tim se putem u srce uveo okluder. Zahvat je trajao sat vremena i pacijentica je dan poslije skinuta s ECMO uređaja.

Zanimljivo je da je zahvat izveden bez mentora koji bi došao iz neke ustanove u kojoj se zahvat već izvodi. Zahvaljujući stečenom iskustvu u planu je ubuduće redovito provoditi novi zahvat u KBC-u Rijeka. U toj se bolnici, navode, godišnje bilježi četiri do pet bolesnika koji će zahtijevati ovakvu intervenciju.

Okluder kojim je u ovom slučaju zatvoreno puknuće na srcu sličan je tzv. kišobranima, kojima se u riječkoj bolnici godinama liječe atrijski defekti kod urođenih srčanih grešaka.

“Bolesnica nam je stigla u bolnicu sedmi dan po infarktu i još je bila budna. Nikad nije bolovala, bila je aktivna i nije se javljala liječniku kod prvih simptoma, no nakon što se zbog progresivne dispneje (gušenja), javila svojem liječniku on ju je poslao u hitnu kardiološku ambulantu. Učinili smo joj hitnu koronarografiju, pronašli začepljenu srčanu arteriju i ugrađena su joj tri stenta. No, po prijemu u kardiološki odjel intenzivnog liječenja njezino stanje je bilo sve lošije, došlo je do pada tlaka i zatajivanja srca. Napravili smo hitni ultrazvuk srca pri čemu je utvrđeno da postoji perforacija intraventrikularnog septuma, mišićne pregrade koja dijeli lijevu i desnu klijetku srca. To je posljedica toga što je preboljela infarkt kući i činjenice što kod infarkta dijelovi srčanog mišića odlaze u nekrozu, odnosno propadaju i oštećuje se. U određenom, manjem postotku, slučajeva ti oštećeni dijelovi mogu puknuti te se puknuće septuma dešava u oko dva posto infarkta, i to uglavnom neliječeni”, kazao je Vjekoslav Tomulić, pročelnik Zavoda za intervencijsku kardiologiju Klinike za bolesti srca i krvnih žila u KBC-u Rijeka.

Pacijentica je potom postavljena na ECMO uređaj i upućena na hitni kardiokirurški zahvat gdje je puknuće sanirano uz pomoć umjetnog materijala kojim se pokrije rupa i zašije za mišić. No, kako je srčani mišić bio oštećen, propadao je i dalje, te taj tzv. patch nije držao. S obzirom na to da bi druga kardiokirurška operacija u ovom slučaju bila visokorizična i pacijentica je vjerojatno ne bi preživjela, u riječkom KBC-u okupio se multidisciplinaran tim kardiologa, kardiokirurga, anesteziologa i pedijatrijskog kardiologa koji su se odlučili za perkutano zatvaranje rupe na srcu, uvođenjem posebnog okludera.

Riječ je, objašnjavaju, o metodi koja se u svijetu primjenjuje nekoliko godina, a primjenjuju je samo veliki centri koji već imaju ekspertizu u ovakvim slučajevima i liječenju urođenih srčanih grešaka u djece. Sama smrtnost kod pucanja septuma, ako se ne liječi veća je od 95 posto, a ako se pucanje septuma sanira kirurški smrtnost se kreće od 30 do 40 posto. S obzirom na to da se ovakvi zahvati dosad nisu izvodili kod nas, trebalo je nabaviti i ugradbeni materijal koji je nabavljen za jedan dan, a činjenica da je pacijentica postavljena na ECMO uređaj, omogućila je liječnicima da dobiju na vremenu.

“Osim vještine operatera, kod ovakvih zahvata koji su noviji i kompliciraniji, važno je istaknuti da ih nikad ne radi samo jedan čovjek. To je multidisciplinarni tim i briga velikog broja ljudi da se pacijentu spasi život. Bit svega je da svi u timu moramo imati apsolutno povjerenje u suradnike. Meni kao pedijatrijskom kardiologu je jako bitno što se mi u našoj ustanovi osjećamo kao dio tima adultne kardiologije i vrlo rado dijelimo i razmjenjujemo iskustva. Ja bih rekao da je to velika kvaliteta riječke intervencijske kardiologije, i pedijatrijske, i adultne”, zaključio je Neven Čače.

Komentiraj