Kako propada projekt Rijeka 2020EPK i tko je za to kriv

Nel Pavletic/PIXSELL

Dok se najavljuju velike stvari koje bi zbog projekta Europska prijestolnica kulture 2020. Rijeku trebale preporoditi, Nacional otkriva da su sve te najave samo floskule. U Rijeci, kako se čini, prevladava stav da se ništa neće obnoviti, a grad će financijski još više propasti

Projekt Europske prijestolnice kulture (EPK) postoji od 1985., kada je prijestolnica bila Atena, zahvaljujući prijedlogu tadašnje grčke ministrice kulture Meline Mercouri koju je podržao Europski parlament. Za manje od godinu dana, na dan kada će Hrvatska preuzeti predsjedanje Europskom unijom, Rijeka će biti prvi hrvatski grad koji će postati Europskom prijestolnicom kulture. Zbog toga su Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija osnovali trgovačko društvo Rijeka 2020, a u projekt su uključeni i različiti partneri, Vlada RH i Ministarstvo kulture. Ime Meline Mercouri nosi fond iz kojeg svaka prijestolnica kulture dobiva 1,5 milijuna eura. Budžeti za EPK, ovisno o veličini i mogućnostima grada, variraju od 12 do 120 milijuna eura, pri čemu su u to uključeni samo troškovi programa. Rijeka će za programski dio projekta imati na raspolaganju iznos od tridesetak milijuna eura, a još toliko predviđa se za onaj dio koji se odnosi na infrastrukturu. Obnavljaju se zgrade industrijske baštine u sklopu bivše tvornice Rikard Benčić, bivša palača Šećerane bit će pretvorena u zgradu Muzeja grada Rijeke koji se sada nalazi na drugoj lokaciji, a takozvana Ciglena zgrada bivše tvornice postat će Dječja kuća. Nadalje, u jedan će objekt bivše tvornice useliti Gradska knjižnica, čiji su odjeli sada razdvojeni u više prostora, a drugi objekt spomenutog kompleksa već je postao Muzej moderne i suvremene umjetnosti u prvoj fazi uređenja. Također, predviđena je obnova Titova broda Galeb i njegova prenamjena u brod-muzej s komercijalnim sadržajima…

Pročitajte više u novom broju Nacionala…

‘Projekt prijestolnice kulture ne propada, nego se uspješno razvija’

U tjedniku Nacional 19. veljače 2019, broj 1087, na stranicama 46 – 49, pod naslovom „Kako i zašto već sada propada projekt Rijeka 2020 EPK i tko je za to kriv“, koji potpisuje novinarka Kristina Olujić, iznesene su tvrdnje koje ne odgovaraju činjeničnom stanju jer projekt Rijeka 2020 EPK ne propada nego se uspješno razvija.

U članku su djelomično preneseni odgovori na pitanja koja je novinarka postavila meni kao direktorici tvrtke Rijeka 2020, gradonačelniku Rijeke, županu PGŽ, ravnatelju Muzeja Grada Rijeke i jednom zaposleniku Pomorskog i povijesnog muzeja u Rijeci.

Unatoč svim prikupljenim informacijama, cjelokupna je oprema teksta, ton i temeljna poruka koja je člankom poslana zasnovana na „neformalnom saznanju Nacionala o kritičnim primjedbama na projekt Rijeka 2020 od strane dviju osoba koje nisu željele javno govoriti o tome“. 

Kritike Igora Žica nemaju veze s projektom Europske prijestolnice kulture

Jedini imenom i prezimenom predstavljen sugovornik, od ukupno 5 imenovanih sugovornika, koji se o projektu izrazio negativno je gospodin Igor Žic, zaposlenik Pomorskog i povijesnog muzeja u Rijeci. On se, međutim, na projekt obrušio kritikama kroz tematiku koja s projektom Europske prijestolnice kulture nema nikakve veze.

Krenut ću redom, zgrada Teatra Fenice, za koju je gospodin Žic utvrdio da se 20 godina raspada, nije uopće javni objekt i ni na koji način nije sastavni dio projekta prijestolnice. Zgrada je u vlasništvu privatne tvrtke i, usput rečeno, svi dosadašnji napori Grada Rijeke da tvrtka prepusti vlasništvo nad zgradom i upravljanje njome Gradu, nisu uspjeli. A koliko mi je poznato, privatno vlasništvo ne može se oteti. Zgrada ni na koji način nije sastavni dio projekta prijestolnice kulture pa stoga uopće nije jasno na koji bi način propadanje zgrade Teatra Fenice moglo biti povezano povezano s izmišljenim „propadanjem projekta Rijeka 2020“.

Jednako tako, s projektom EPK nikakve veze nema stanje u brodogradilištu 3. maj. EPK to stanje ne može popraviti, niti je uloga Europske prijestolnice kulture sanirati poteškoće velikih gospodarskih subjekata u gradu. Isto se odnosi i na spominjanje Luke Rijeka i Luke Kopar, na željeznički i autobusni kolodvor, ali i mnoge druge pojedinosti koje gospodin Žic navodi kritizirajući projekt Prijestolnice kulture a koje s projektom nemaju nikakve veze.

Projekt EPK donosi Rijeci ukupno 6 kulturnih  infrastrukturnih objekata

Nadalje, ocjene gospodina Žica da je brod Galeb „bezvezna olupina“, a bivša tvornica Rikard Benčić (u kojoj se zgrade industrijske baštine prenamjenjuju u kulturne objekte u Rijeci) „hrpa ruševina“, potpuno su u suprotnosti s mišljenjem, primjerice, europskih stručnjaka koji su obnovi Galeba i obnovi vrijedne industrijske baštine u riječkom Benčiću namijenili preko 136 milijuna kuna bespovratnih EU sredstava i to kroz stroge propozicije procjena, ocjena i financiranja EU projekata.

Ocjena gospodina Žica da „nema infrastrukturnih projekata, osim panične sanacije barokne palače nekadašnje Rafinerije šećera“ također nije točna i mogu je tumačiti kao rezultat nepoznavanja projekta EPK ili kao rezultat pukog namjernog laganja. Naime, od infrastrukturnih projekata u sklopu projekta EPK, osim spomenute obnove Palače šećerane, u Benčiću se gradi i Dječja kuća, prva takva kuća u Hrvatskoj, a gradi se i nova zgrada riječke Gradske knjižnice. Za potrebe informativno-kulturnog centra u sklopu EPK projekta uređen je i RiHub u Grohovčevoj ulici u Rijeci, također kao infrastrukturni zahvat. Muzej moderne i suvremene umjetnosti dovršen je i useljen u Benčić u svojoj prvoj fazi, a od infrastrukture u obnovu uskoro kreće i brod Galeb.

Dakle, ispravljam gospodina Žica koji netočno kaže da osim Palače šećerane, nema druge infrastrukture. Ima. I to, povrh Palače, čak 5 velikih infrastrukturnih zahvata u sklopu EPK projekta.  Nadalje u svojem izlaganju gospodin Žic navodi podatke o povijesnom razvoju Rijeke, broju hotela u Rijeci u 1914. godini, stanju grada u 1945. godini, izgledu pojedinih objekata u Rijeci u razdoblju 1970-ih… i iako ovi podaci mogu biti povijesno zanimljivi – ne vidim kakve veze oni imaju s aktualnim riječkim projektom Europske prijestolnice kulture 2020 i okolnostima u kojima projekt uspješno razvijamo. Ne znam sugerira li gospodin Žic da trebamo kupiti kartu za neki vremeplov pa projekt prijestolnice kulture iz 2020. premjestiti u 1914. godinu.

 Slogan „Luka različitosti“  ne odnosi se na broj kontejnera u luci

I konačno, da ne nabrajam sve netočne navode gospodina Žica jer bi ovaj ispravak premašio mjeru strpljenja čitatelja, dopustite tek da ispravim njegovo nerazumijevanje slogana projekta – „Luka različitosti“. Slogan se ne odnosi na doslovno razumijevanje Luke Rijeka i broja kontejnera koji se u riječkoj luci pretovaruju. Slogan „Luka različitosti“ nosi poruku o suživotu različitosti u Rijeci, o otvorenosti ovog grada, njegovoj toleranciji i impulsu prihvaćanja koji je kao dio mentaliteta prisutan u svim Riječanima. Tim sloganom Europi poručujemo tko smo i podsjećamo Europu na njene izvorne vrijednosti zajedništva i solidarnosti. Nažalost, gospodin Žic u ovom sloganu doslovno broji lučke kontejnere, a na njegovom nepoznavanju EPK projekta, netočnim izjavama i krivim tezama bazirana je cjelokupna poruka članka. 

Zbog adekvatnog informiranja javnosti i vaših čitatelja, molim vas da objavljeni članak ispravite. Zahvaljujem na objavi ispravka i srdačno Vas pozdravljam,

Emina Višnić

Direktorica projekta Rijeka Europska

prijestolnica kulture 2020.

‘Izjava Igora Žica predstavlja njegovo mišljenje, a nikako stav Pomorskog muzeja’

Molim Vas da sukladno Zakonu o medijima objavite ispravak članka objavljenog u tjedniku Nacional 19. veljače 2019, broj 1087, na stranicama 46 – 49, pod naslovom Kako i zašto već sada propada projekt Rijeka 2020 EPK i tko je za to kriv, koji potpisuje novinarka Kristina Olujić.

Ovom prilikom moram naglasiti da je izjava gospodina Igora Žica kojeg je novinarka predstavila kao djelatnika Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka, isključivo njegovo privatno mišljenje i stav, a nikako stav Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka niti moj stav kao ravnateljice institucije. Naime, važno je istaknuti da ja s cijelim kustoskim timom Pomorskog i povijenog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka, zajedno s kolegama iz Rijeke 2020, više od pola godine, intenzivno i aktivno radimo na pripremi programa kojim će se Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka uključiti u projekt Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020. godine.

S poštovanjem,

Nikolina Radić Štivić, ravnateljica Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka

Komentiraj