Novi zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević vrlo uskoro morat će se suočiti s jednim od najvećih gradskih problema, a to je pitanje zbrinjavanja ogromnog građevinskog otpada nakon potresa, gdje ga odlagati te tko će sve to raditi. U sklopu toga morat će odlučiti i kako će se Grad odnositi prema tvrtki C.I.O.S. i njenom vlasniku Petru Pripuzu, koji je do sada – kao bliski suradnik, čak i kompanjon donedavnog gradonačelnika Milana Bandića – sferom zbrinjavanja zagrebačkog otpada dominirao već skoro dva desetljeća.

Nacional je otkrio novi trag koji upućuje na kompleksne odnose pokojnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i vlasnika C.I.O.S. Grupe Petra Pripuza te na to kako je njihov odnos bio uvjetovan unosnim dealovima između Grada i Pripuzove tvrtke.

Nakon prošlotjednog izbijanja afere sa sumnjivim zamjenama zemljišta u režiji pokojnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, Nacional je došao do starih odluka Zagrebačke skupštine i Poglavarstva koje pokazuju kako je Bandić zapravo zaslužan za poslovnu ekspanziju Petra Pripuza i njegove tvrtke C.I.O.S., koji su svoj biznis započeli 1991. nakon što se u privatizaciji Pripuz jeftino domogao jednog dijela zemljišta bivše Cementare u Podsusedu. Moguće je da je Bandić do samog svog kraja s njim planirao novi veliki posao sa zbrinjavanjem građevinskog otpada od potresa – i to upravo u Cementari Podsused jer se ondje nalazi i ogromno klizište koje je Bandić još ranije planirao sanirati građevinskim otpadom. Za to je postojala i studija i napravljen je plan sanacije, ali je on 2018. srušen u Gradskoj skupštini, zbog čega se Bandić ljutio.

No njegovi suradnici i danas, nakon njegove smrti, smatraju da je to bio dobar plan. I bivša gradska pročelnica za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša Mirka Jozić i jedna osoba bliska Petru Pripuzu za Nacional su, neovisno jedna o drugoj, izjavile da bi bivša Cementara bila idealno mjesto makar za privremeno zbrinjavanje građevinskog otpada koji će nastati početkom obnove od potresa jer bi se tim otpadom moglo sanirati klizište Kostanjek, jedno od najvećih klizišta u ovom dijelu Europe. Tomislav Tomašević je s grupom svojih istomišljenika još prije nego što je postao gradonačelnik, 2018., dakle još prije potresa, srušio sličan plan protiv kojeg su se pobunili stanovnici Podsuseda jer su smatrali da se pod krinkom sanacije u brdo namjerava utrpati smeće.

Prema prvim naznakama nove gradske vlasti, taj Bandićev plan sigurno se neće realizirati. Zamjenik gradonačelnika Luka Korlaet je na pitanje je li ta lokacija sada ponovo aktualna za Nacional otklonio takvu mogućnost:

“Razmatramo razne lokacije za zbrinjavanje građevinskog otpada, i samostalno i u dogovoru s Ministarstvom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Na postojećoj lokaciji na Jakuševcu dovezeni otpad od rušenja razvrstava se na krupni i čisti građevinski koji se potom usitnjava i uporabljuje. Nismo razmatrali lokaciju Kostanjek.”

Istaknuo je da su brojne političke opcije u Gradskoj skupštini bile protiv te lokacije vezano i za metodu sanacije klizišta Kostanjek. No na pitanje kako i kojim materijalom planiraju sanirati to klizište, za sada nije imao odgovor.

Sve to danas možda ne bi imalo veze s Pripuzom da on, odnosno njegova tvrtka, zapravo i dalje nije formalni vlasnik jednog dijela zemljišta u neposrednoj blizini klizišta – i to zato što prijenos na Grad Zagre nikad nije proveden do kraja. Jedan komad zemljišta nalazi se i u vlasništvu udruge Posmrtna pripomoć. Ta udruga, među ostalima, jedan je od osnivača poduzeća za pogrebne usluge Palma, koje se ranije povezivalo sa Zoranom Pripuzom, bratom Petra Pripuza. Isto tako, dobro je poznato da su Bandić i Pripuz imali bliske odnose. Na tajnim snimkama njihovih razgovora iz afere Agram Bandić Pripuza oslovljava “Kondore”, a ovaj njega “Leoparde”. Bjegunac od hrvatskog pravosuđa Miroslav Kutle, najpoznatiji HDZ-ov privatizacijski tajkun, koji je nedavno dao iskaz USKOK-u u Mostaru, u intervjuu Nacionalu je prije toga izjavio: “Bandić je bio projekt braće Pripuz. Šamarali su ga, kontrolirali, ali iz te hobotnice nije mogao izići jer je i sam od toga profitirao.”

Bandić je Pripuzovoj tvrtki C.I.O.S. najprije 2004. platio 55,5 milijuna kuna za zemljište u Cementari Podsused, koje je on trebao prenijeti na Grad, a potom mu je 2005. godine, temeljem nagodbe Grada i C.I.O.S.-a, prepisao i vrijedno zemljište u Jankomiru na dijelu kojeg se ta tvrtka i danas nalazi.

Jedna od članica udruge EKO-2000 koja tvrdi da je ranije primala prijetnje pa zato sada želi ostati anonimna (podaci poznati redakciji) tvrdi da je Pripuz na tom zemljištu višestruko zaradio te da ga je Gradu prodao najmanje tri puta skuplje no što ga je za jeftine novce kupio u stečaju.

Bivša cementara u Podsusedu (lijevo), u čijem se kompleksu nalazi zemljište nekad u vlasništvu C.I.O.S.-a, kojim se danas koristi ZG Holding (desno), neposredno ispod klizišta Kostanjek. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO

“Poanta te priče je da su se takve radnje izvodile za vrijeme rata. Dok su naši dečki iz Podsuseda, svi koji su god mogli, početkom devedesetih išli na prvu crtu, cijeli je Podsused bio na braniku domovine, muljatori su hvatali priliku i kupovali što su mogli jeftino. Kad se dogodilo to preseljenje, ne samo da je Pripuzu zemlja isplaćena tri puta skuplje nego što ju je platio već mu je isplaćena i naknada što dva mjeseca nije mogao raditi, a morala se izgraditi i nova trafostanica. Čak se povratno javio za neka skladišta dok to nije sve preuzeo Holding.”

U zaključku Gradskog poglavarstva o kupnji nekretnina C.I.O.S.-a, koji je donesen na sjednici 22. srpnja 2004., navodi se da se za nekretnine upisane u zk. ul. br. 6061 k. o. Gornji Stenjevec, označene kao k.č.br. 1509 “hala sirovina (šator hala), tri zgrade i zgrada u Prigornici br. 2 i tvorničko dvorište, površine 3j i 900 čhv, Zagreb obvezuje C.I.O.S.-u platiti kupoprodajnu cijenu (tržišnu vrijednost zemljišta i zgrada) utvrđenu elaboratom Nalaza i mišljenja br. 01-4/04 stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo od travnja 2004. godine u iznosu 35.549.998,96 kn i to 1/2 iznosa u roku od 15 dana od dana potpisa ugovora, a drugu polovicu u roku od 8 dana od dana predaje posjeda kupljene nekretnine. Kako se dalje navodi, za troškove preseljenja tvorničkih postrojenja na novu lokaciju (demontaža, preseljenje i montaža na novoj lokaciji) sukladno Nalazu i mišljenju procjene troškova premještanja strojeva i opreme C.I.O.S. d. o. o., broj: TD 04:0716, iz srpnja 2004. iznos od 3.318.216,00 kn u roku od 15 dana od dana obavijesti da su započeti poslovi na preseljenju tvorničkih postrojenja. Za troškove izgradnje nove transformatorske stanice Grad je morao platiti 7.605.480,00 kn, a za zastoj u radu C.I.O.S.-a, zbog preseljenja, u trajanju od dva (2) mjeseca iznos od 9.044.329,40 kn u roku od 30 dana od dana obavijesti da su započeti poslovi na preseljenju tvorničkih postrojenja. Sveukupno to je iznosilo 55,5 milijuna kuna. Zaključak je potpisala tadašnja gradonačelnika Vlasta Pavić, ali članica udruge EKO-2000 za Nacional kaže:

“O svemu što se događalo mi smo u to vrijeme s Bandićem komunicirali, Vlastu Pavić vidjeli smo jednom na hodniku. Bandić je tada bio u SDP-u. To je bio početak ere njegove vladavine i vladavine SDP-a u Gradu Zagrebu.”

Prijenos zemljišta u bivšoj Cementari na Grad Zagreb još uvijek nije riješen. Na prostoru nekadašnjeg C.I.O.S.-a sada se nalazi mobilno reciklažno dvorište Zagrebačkog holdinga, a dio prostora bio je bez naknade na neodređeno vrijeme ustupljen i gradskoj tvrtki Robni terminali i to, kako je tada pisao Poslovni dnevnik, u vrijeme dok je direktor Terminala i direktor Holdinga bio Slobodan Ljubičić Kikaš, jedan od najbližih Bandićevih suradnika.

Prema pisanju Jutarnjeg lista, Petar Pripuz karijeru je počeo u financijskoj službi Industrogradnje, gdje je radio šest godina, u biznis s recikliranjem ušao je 1985., prvo kao zaposlenik, a početkom devedesetih osnovao je vlastitu tvrtku, u kojoj je bilo četvero zaposlenih.

Bivša Bandićeva pročelnica za gospodarstvo Mirka Jozić smatra da je plan sanacije klizišta bio izvrstian, a slično smatraju i u C.I.O.S.-u. PHOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL, Saša Zinaja/NFOTO

Iako C.I.O.S. postoji od 1991. te iako je velike zarade počeo ostvarivati još krajem devedesetih i početkom 2000-ih godina, najveći poslovni uzlet i pretvaranje u najveću i najozbiljniju korporaciju za zbrinjavanje otpada tvrtka, koja je od 1994. partner njemačke Scholz grupe, doživjela je od 2006., nakon preseljenja u zagrebački Jankomir, gdje je otvorila novi pogon na zemljištu veličine 55.000 četvornih metara. Prilikom otvorenja tog novog, najmodernijeg pogona za reciklažu metalnog otpada u ovom dijelu Europe, Pripuz je tvrdio da je riječ o investiciji od čak 230 milijuna kuna. On je tada za Jutarnji list izjavio:

“Na novu lokaciju preselili smo temeljem ugovora s Gradom iz 1999. godine o zamjeni nekretnina. Lokalno stanovništvo u Jankomiru bilo je nezadovoljno, često bez razloga, ali tu smo i mi pogriješili jer nismo znali s njima komunicirati. U svakom slučaju, nova lokacija više odgovara djelatnosti s kojom se bavimo jer je industrijska zona. Novo je postrojenje ekološki prihvatljivo i moderno. Ovako vrijedan pogon mogli smo izgraditi jer smo lani, primjerice, imali dobit od 71 milijuna kuna, a u ovih deset godina sve što se zaradilo, reinvestiralo se. Od osnivanja do danas preradili smo i izvezli sirovine u vrijednosti 100 milijuna eura. Ipak, nije sve od prvog dana izgledalo tako unosno. Ovom smo se djelatnošću počeli baviti mladi, a imali smo i sreće jer nije bio atraktivan ‘velikim ribama’.”

Iako je jedan dio zamjene zemljišta realiziran još 1999., dovršetak preseljenja Pripuzu je omogućio Bandić i to nakon što su se stanovnici Podsuseda pobunili i počeli organizirati proteste protiv načina na koji je Pripuz poslovao na staroj lokaciji u Podsusedu. Riječ je bila o zemljištu koje se nalazilo u sklopu nekadašnje Cementare u Podsusedu, u neposrednoj blizini klizišta Kostanjek. Zbog sumnje na to da Pripuz ondje otpad zbrinjava nelegalno te potajno pali gume i ostali otpad, stanovnici Podsuseda organizirali su udrugu EKO-2000 i nakon višegodišnje bitke s njima, on se morao preseliti. Nacional je razgovarao s više sadašnjih i bivših članova te udruge (podaci poznati redakciji) koji su izjavili da su tih godina dobivali ozbiljne anonimne prijetnje. Prijetilo im se doslovno dizanjem automobila u zrak, čak i djeci. Međutim, prema tvrdnjama koje je bivši predsjednik te udruge Željko Šimunović iznio na portalu Forum, udruga je uspjela dokazati da je postojalo zagađenje, kao i to da je C.I.O.S. gradio bespravno te da je imao studiju utjecaja na okoliš koju je Upravni sud kasnije osporio.

Luka Korlaet, zamjenik gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića, tvrdi da se lokacija cementare ne razmatra kao odlagalište. PHOTO: Tomislav Čuveljak/NFOTO

Podloga za otkup i zamjenu Pripuzova zemljišta bila je Odluka Skupštine Grada Zagreba još od 12. srpnja 1999., koju je potpisao tadašnji HDZ-ov predsjednik Skupštine Zlatko Canjuga. Bila je to Odluka o donošenju Urbanističkog plana uređenja područja nekadašnje Tvornice cementa u Podsusedu kojom je na tom području bila predviđena izgradnja stanova, poslovnih i trgovačkih građevina, osnovne škole, samostana, kao i parkova i zona javne namjene. Prije izgradnje, bila je predviđena sanacija klizišta Kostanjek, koje se nalazi iznad same Cementare, a točno iznad dijela zemljišta tada u vlasništvu Pripuza. U odluci je bilo navedeno da će se zbog zaštite okoliša provesti “izmještanje kompleksa ‘CIOS’ na novu lokaciju izvan zahvata ovog Plana”. To se izmještanje dogodilo tek nekoliko godina kasnije, i to pod pritiskom udruge EKO-2000, ali područje Cementare nije uređeno ni do danas. Taj prostor sa zaštićenom industrijskom arhitekturom izgleda kao scenografija za filmove strave i užasa, s nasumično nabacanim hrpama smeća, izuzev nekoliko ograđenih površina u vlasništvu više privatnih tvrtki.

Iako je sama zamjena i kupnja zemljišta između Grada Zagreba i C.I.O.S.-a legalna i potkrijepljena dokumentacijom, cijela priča postala je ponovo zanimljiva nakon što je Nacional u pretprošlom broju otkrio da je zagrebačka pročelnica Mirka Jozić šefu Fonda za obnovu Damiru Vanđeliću predložila da odlaganje građevinskog otpada riješi s privatnim tvrtkama. Ispostavilo se da Bandić u više od godinu dana nakon prvog velikog potresa, koji je Zagreb pogodio 22. ožujka 2020., nije riješio lokaciju za zbrinjavanje građevinskog otpada – što je zapravo temeljni preduvjet da bi obnova mogla početi – jer se tone građevinskog materijala moraju negdje odvesti i zbrinuti. Nitko se tim pitanjem nije posebno bavio dok nedavno nije krenulo rušenje prve tri kuće u podsljemenskoj zoni koje su dobile crvenu oznaku za rušenje. Tada je Mirka Jozić Vanđeliću predložila da zbrinjavanje materijala riješi s privatnim tvrtkama.

Gradski zastupnik iz redova HSLS-a Darko Klasić tvrdio je da je Bandić zapravo pripremao teren da posao s recikliranjem građevinskog otpada preuzme Pripuzova tvrtka te da je Bandićeva gradska vlast ponudila otkup zemljišta na predjelu Stenjevec, tada u vlasništvu Grada Zagreba, na kojem je trebalo biti smješteno odlagalište građevinskog otpada.

Nacional je tada kontaktirao osobu blisku upravi C.I.O.S.-a i samom Petru Pripuzu, koja je izjavila da C.I.O.S. ima sve predispozicije za zbrinjavanje građevinskog otpada. Ta osoba tada je izjavila da nema bolje lokacije za zbrinjavanje građevinskog otpada od Cementare u Podsusedu, upravo zbog mogućnosti istovremene sanacije klizišta, ali da je aktualna gradska garnitura, u vrijeme dok je bila u oporbi, “minirala” ideju da se Reciklažni centar građevinskog otpada uspostavi u bivšoj Cementari.

No Pripuz nema i ne bi trebao imati nikakve veze s tim Reciklažnim centrom, ako je riječ o gradskom projektu, kao što to tvrdi bivša pročelnica Mirka Jozić. Ona je u svom reagiranju na članak o njezinom razgovoru s Damirom Vanđelićem između ostalog navela:

“Godine 2018., preuzela sam iz dijela gradske administracije poslove vezane uz zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, u što spada i gospodarenje otpadom. Iste te godine, u roku od par mjeseci izradili smo Plan gospodarenja otpadom Grada Zagreba za razdoblje 2018 do 2023. godine, koji smo uputili na sjednicu Gradske skupštine Grada Zagreba radi usvajanja. Plan gospodarenja otpadom bio je preduvjet za povlačenje sredstava iz EU fondova, a nakon toga smo povukli desetke milijuna kuna i ugovorili stotine milijune kuna koji su dočekali novu gradsku vlast.

To je važno istaknuti jer u prvotnom prijedlogu tog plana (što se može provjeriti na mrežnim stranicama Gradske skupštine) na stranici br. 10. u točki 8.4. stavku (1.) kao lokacija za reciklažu i odlaganje neopasnog građevnog otpada i zemljanog iskopa u funkciji sanacije klizišta Kostanjek određena je lokacija unutar šireg područja nekadašnje tvornice cementa u Podsusedu, sukladno posebnom projektu koji je izrađen radi sanacije klizišta. Klizište Kostanjek je čak treće klizište po veličini u cijeloj Europi i prijeti odronima zemljišta na kojima se danas nalazi preko 100 kuća. Osobno to smatram ogromnim problemom i velikom opasnošću za stanovnike na tom dijelu grada, opasnošću koja se treba otkloniti. Ta lokacija je upisana u Prostorni plan Grada Zagreba i time zadovoljava ključni preduvjet za reciklažu i deponiranje građevinskog otpada. Ali tu postoji jedan drugi problem, svi u Gradskoj skupštini, osim nas koji smo predlagali, bili su protiv i podržavali su prosvjede ljudi iz tog dijela grada. Bez obzira na opasnost od klizišta i bez obzira što nije bilo alternativne lokacije u prostornom planu za građevinski otpad, Plan kao takav nije usvojen, tako da smo morali napraviti izmjene i izbaciti iz Plana lokaciju Kostanjek za građevinski otpad te lokaciju Obreščice, za biootpad.”

Mirka Jozić također je istaknula da je bivša gradska administracija, preko ureda koji je ona vodila, a u suradnji s trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba, donijela Plan za gospodarenje otpadom za razdoblje od 2018. do 2023. godine, pripremila projekt za Centar za gospodarenje otpadom vrijedan dvije milijarde kuna i novoj vlasti ostavila nekoliko milijardi kuna projekata koji se financiraju bespovratno iz EU fondova.

“Bez završetka tih projekata Grad Zagreb neće imati potrebnu neovisnost o privatnom sektoru. Sve navedene činjenice upućuju na to da smo do sada radili upravo radi neovisnosti Grada Zagreba o bilo kome, a ne suprotno kako se to uporno i sustavno prezentira”, smatra Mirka Jozić.

No zbog predloženog plana reciklaže i odlaganja građevinskog otpada na području Cementare pobunio se tada skoro cijeli Podsused, održavani su prosvjedi i javne tribine, udruga EKO-2000 prikupila je više od 7000 potpisa protiv tog, kako su ga nazvali, “paklenog plana”, bili su vrlo aktivni u medijima, a imali su čak i svoju repersku himnu “Podsused Anti – Nema predaje” sa sljedećim stihovima: “Nećete nam dirat kvart, da ne bi gorilo, zavrtili smo snage, vama fali gorivo… dok netko zgrće love, ovdje nama trpa otpad, kažu tko nas j., žive žele nas pokopat… nikada nećete trpat tu smeće sve, glavom kroz zid sad se lagano zalijećete… volim svoj Zagreb, ti si ružni stari gad, prokleti smrad, pravi kriminalac, za obmanjivanje masa pravi znalac, pravi specijalac za primanje mita, ako hoćeš mita, evo podsusedska kita, ali smeće ovdje neće, ak se narod pita.”

No, Pripuzu bliski izvori danas tvrde da su protest protiv njega zapravo započele posvađane frakcije u tadašnjem HDZ-u, jer je prvu odluku o preseljenju C.I.O.S.-a potpisao Zlatko Canjuga. Sugovornici iz C.I.O.S.-a tvrde da je Pripuz u Podsusedu kupio zemljište 1993. po tada važećoj tržišnoj cijeni i da je nakon toga ondje izgradio velike i moderne hale te uložio ozbiljan novac u cijeli projekt.

Isto tako ističu da nije Petar Pripuz kriv što se velik dio lokalnih zajednica nije pripremio za ulazak u Europsku uniju te da je tvrtka C.I.O.S na vrijeme ispunila sve najstrože uvjete da bi uopće mogli dobiti dozvole za rad.