Danas će u Novinarskom domu u Zagrebu u 19 sati biti predstavljena knjiga odvjetnika Ante Nobila “Obrana hrvatskog kontraobavještajca Josipa Perkovića na njemačkom sudu”, objavljena u izdanju VBZ-a. Na predstavljanju će, osim autora, govoriti i povjesničar Hrvoje Klasić, odvjetnik Čedo Prodanović, novinski izdavač Ninoslav Pavić te urednik knjige Josip Antić, uz moderatora Dragu Pilsela. Tim povodom nacional.hr ponovno donosi dijelove intervjua Ante Nobila objavljenog u aktualnom broju Nacionala.

ODVJETNIK JOSIPA PERKOVIĆA svojom knjigom ‘Obrana’ koja će biti prevedena na njemački i po kojoj će biti snimljen film u SAD-u, želi dokazati kakav je utjecaj na presudu bivšim šefovima Udbe imao BND, a u intervju govori i o aferi SMS, Todoriću i Plenkoviću

Josip Perković, bivši visokopozicionirani obavještajac hrvatske Službe državne sigurnosti, na suđenju u Njemačkoj, u kojoj mu se sa Zdravkom Mustačem sudilo za brutalno ubojstvo emigranta Stjepana Đurekovića 1983., rekao je doslovno samo dvije riječi – svoje ime i prezime. Odbio je izrijekom dati sudu čak i svoje osnovne osobne podatke, poput mjesta i datuma rođenja i imena oca. Time je želio demonstrirati svoj tihi protest protiv činjenice da je izručen drugoj državi u procesu za koji se unaprijed znalo da je, kako tvrdi njegov odvjetnik Anto Nobilo, politički motiviran i u kojem se nije smjelo dogoditi da Perković i Mustač budu oslobođeni, unatoč tome što “dokazi” za njihovu krivnju počivaju na lažnom svjedočenju zloglasnog bivšeg Udbina kilera Vinka Sindičića. Prvog siječnja napunit će se točno četiri godine otkako Perković živi u samici u njemačkom zatvoru, potpuno izoliran od ikakva kontakta s ostalim zatvorenicima, svaki dan ima pravo samo na sat vremena šetnje, ali posve sam. Time se, tvrdi Nobilo, jednog od najvažnijih hrvatskih obavještajaca koji je s prvim predsjednikom Franjom Tuđmanom sudjelovao u stvaranju hrvatske države te odigrao značajnu ulogu u njezinu naoružavanju, pokušalo posve slomiti. Kao dodatni oblik poniženja, Perkoviću su u zatvoru odbili dati stomatološku pomoć, nego su mu umjesto toga izvadili prednje zube.

Kad se to usporedi s tretmanom kakav su osumnjičeni ratni zločinci za najteža djela počinjena u ratu početkom 90-ih imali u Haagu, može se slobodno reći da su haaški osumnjičenici bili na wellnessu, dok je Perković dobio tretman kakav su mu oni koji su ga u Njemačku i otpravili mogli samo poželjeti. Uz to, proces njegova izručenja na odsluženje zatvorske kazne u Hrvatsku oteže se već mjesecima. A koje su se sve domaće i strane sile i silnice urotile i ujedinile da se Perkovića i Mustača otpravi u Njemačku i osudi na doživotni zatvor, nakon što su već unaprijed u jednom dijelu javnosti bili proglašeni krvnicima, opisao je u svojoj knjizi ‘’Obrana’’ Perkovićev odvjetnik Anto Nobilo. Knjiga s više od 500 stranica pisana je i čita se kao triler, a njome je Nobilo prvenstveno želio raskrinkati njemačko pravosuđe i njemačku tajnu službu BND, kao i one koji su s hrvatske strane s tom, ali i s nekim jugoslavenskim tajnim službama, surađivali. Ujedno je želio prikazati jad i bijedu hrvatske politike. No prvenstveno, želio je da čitatelji sami, na osnovu dokaza i pravnih činjenica, donesu “presudu” o tome jesu li Perković i Mustač odgovorni za Đurekovićevo ubojstvo.

No Nobilo ne govori samo o tome, nego i o tome koliko su točne predrasude da Hrvatskom vlada udbaška mreža i kakve veze ta mreža ima s paraobavještajnim podzemljem koje stoji, primjerice, iza afere SMS i zašto smatra da ne postoji politička volja da se ta afera do kraja rasvijetli.

NACIONAL: Je li ideja vaše knjige bila da se Perković i Mustač barem tako rehabilitiraju, kad već nisu mogli sudski?

Knjiga je nastala prije svega zbog moje ljutnje i frustracije jer sam smatrao da smo uspjeli u kaznenom postupku pobiti sve elemente na kojima je počivala optužnica, međutim nismo ostvarili pravdu. A kako mi je bilo komplicirano ljudima objašnjavati sve što se desilo u Njemačkoj, bilo mi je jednostavnije napisati knjigu. Isto tako, shvatio sam i da ako samo kažem: “Perković i Mustač u Njemačkoj nisu imali pošteno suđenje”, svi će misliti da pričam bez temelja jer Njemačka ima razvijen pravni sustav, što je točno. Većinu zakona prepisivali smo od njih, i to je točno, imaju jaku pravnu državu, i to je točno. Međutim, isto tako je točno, a što proizlazi i iz ovog mog slučaja, da kad je država zainteresirana i kad su tajne službe zainteresirane, onda se sudi po drugim pravilima. U knjizi puno puta ponavljam da su mi bivši članovi CIA-e i vojne tajne službe Njemačke na početku rekli: “Ovo suđenje će biti po drugačijim pravilima”. A to se i pokazalo. I bio je još jedan motiv, a to je da vratim dobar glas Perkoviću i Mustaču, pokažem da oni nisu ubojice i da u tom postupku njima nije ništa dokazano.

NACIONAL: Onima koji su stvorili sliku unaprijed to će malo što značiti.

Njih i ne mogu promijeniti, ali postoje neutralni ljudi koji su otvoreni za sve informacije pa neka malo razmišljaju kad pročitaju knjigu. Konglomerat tih motivacija potaknuo me da krenem u nešto u što nisam nikad, iako sam imao velikih postupaka kao što je slučaj Blaškić i koji bi također zaslužio knjigu, iako postoji knjiga pokojne novinarke Jasne Babić. No mi odvjetnici stalno smo u gužvi i ne možemo stati i osloboditi vrijeme. Ja sam oslobodio vrijeme, ali sve obično šokira kad im kažem da sam glavninu teksta napisao prošlog ljeta u dva mjeseca. Poslije sam je naravno dorađivao, ali kad sam je pisao bio sam izbrifiran od postupka, sve mi je bilo svježe, svi detalji, a to možda za godinu, dvije, tri više ne bih mogao. Zato sam krenuo odmah čim je postupak postao pravomoćan.

NACIONAL: Ima li kakvih reakcija iz Njemačke?

Tek će biti. Dogovorio sam prevoditeljicu za njemački jezik i u drugom koraku planiram izdati tu knjigu u Njemačkoj. Cilj mi je da ta ekipa koja treba pročitati knjigu, da je pročita. Pregovaram s našom producenticom koja je voljna tu knjigu pretočiti u scenariji i u američkoj koprodukciji snimiti igrani film u SAD-u. Jer svi kažu da je to što se Perkoviću i Mustaču desilo u Njemačkoj apsolutno filmska priča i ima sve elemente političkog trilera, od Hladnog rata, promjene sustava, tajnih službi i špijuna do politike i ubojstava. Moram reći da mi je bilo zadovoljstvo pisati knjigu. Ovo mi je prva knjiga u životu, ako izuzmemo tri priručnika o taekwondou krajem 70-ih i 80-ih, ali ovo mi je prvo ovakvo iskustvo.

NACIONAL: Knjigu ste namijenili i studentima prava jer kažete da oni ovakve stvari ne mogu naučiti na fakultetu jer je to ono što se u stvarnosti događa, s cijelim nizom utjecaja sa strane.

Ovo je stvarni život i to oni nikad neće naučiti na fakultetu. I inače nam je fakultet prilično udaljen od prakse, međutim ovo je stvarni život, ovo je ono što se događa u sudnici, ovdje oni mogu vidjeti kako se radi priprema za ispitivanje svjedoka, kako se faktički ispituju svjedoci, kako se razvija taktika obrane. Postoji taj jedan case study, dijelovi knjige koji predstavljaju studij slučaja, a s druge strane niz drugih elemenata, od povijesti, europske politike za vrijeme Hladnog rata, elemenata unutrašnje politike iz vremena raspada Jugoslavije nakon smrti Tita do odnosa tajnih službi unutar Jugoslavije i između Jugoslavije i Njemačke.

NACIONAL: Mislite li da će im najinteresantniji ipak biti upravo ovi politički utjecaji i u Hrvatskoj, u vrijeme postupka izručenja i kasnije u Njemačkoj?

Tu mi je jedino žao što ću mladim kolegama razbiti iluzije o apsolutno pravednoj pravnoj državi i u Hrvatskoj i u Njemačkoj jer svi mi težimo za idealnom državom, idealnom primjenom prava, međutim život je tu daleko brutalniji. Mislim da ću dokazati da su Perković i Mustač protuzakonito izručeni izravnim kršenjem zakona.

NACIONAL: Mislite li da je to ikoga u Hrvatskoj danas briga?

Nikoga nije briga, međutim to se desilo. Knjiga dokazuje i da je njemačka tajna služba imala nadzor nad suđenjem i na neki način ga kontrolirala, što opet odudara od principa pravne države. Čuvao sam se da ne uđem u zonu da izvlačimo zaključke na temelju obavještajnih informacija. Pokušavao sam uvijek u knjigu staviti ono iza čega u odvjetničkom smislu mogu stajati, čvrste i provjerljive dokaze i činjenice. Recimo, postoji niz informacija vezanih uz naše pravosuđe i izručenje Perkovića i Mustača do kojih sam došao, iako o tome ne pišem u knjizi. Dan prije izručenja, Ustavni sud Republike Hrvatske donio je odluku o privremenoj mjeri zabrane izručenja dok se dovrši postupak temeljem naše ustavne tužbe. MUP-u je javljeno da sutradan nema izručenja, čak je i policijska straža ispred Perkovićeve kuće povučena i dobili smo informaciju da je Sud donio takvu odluku. I onda se dogodilo to da Ustavni sud na dan izručenja ponovno zasjeda i donosi drugu odluku. Dakle, mi otprilike znamo da je jedan bivši suradnik državne sigurnosti angažirao drugog bivšeg suradnika državne sigurnosti i obećao mu novi atraktivan posao u državnoj službi, a taj je svoju dugogodišnju ‘prijateljicu’, bivšu članicu Ustavnog suda, nagovorio da se odluka promijeni.

NACIONAL: Točno znam o kome pričate.

Ja nisam ništa rekao.

NACIONAL: Ali u knjizi ipak izrijekom spominjete Vladimira Šeksa kao jednog od jačih političkih agitatora za izručenje Perkovića. A spominjete i njegove veze s KOS-om.

Spominjem da je Perković u onom svom pismu iz zatvora o Šeksu rekao: “Mi boljega nismo imali”. To je sad već antologijska rečenica. U knjizi spominjem i da je operativna akcija SOVA bila hrvatska akcija po naređenju Tuđmana jer se sumnjalo da je Šeks na obavještajnoj vezi i s KOS-om.

NACIONAL: Je li on radio nešto konkretno za KOS protiv hrvatske države?

To ne znam.

NACIONAL: Kakva je uopće bila uloga KOS-a i kakve to ima veze s Perkovićem?

Početkom rata, KOS i emigracija imali su isti interes – eliminirati Josipa Perkovića. Radi toga KOS lansira prve članke protiv Perkovića u beogradskim novinama, te članke Bože Vukušić odnosi državnom odvjetniku Njemačke i tako je sve počelo. Tu imamo obavještajnu operaciju KOS-a koji kompromitira Perkovića i provocira njegovo sukobljavanje s emigrantima koji žele eliminirati Perkovića iz pozicije koju je imao u obavještajnom sustavu Hrvatske jer su smatrali da je on zapreka da oni uđu i uzmu određene pozicije na početku stvaranja Hrvatske. O čemu se radilo? CIA je krajem 60-ih godina prepustila BND-u, kad je osposobila BND, da pokrije Jugoslaviju, jer je njima to područje bilo periferno. I BND od 60-ih godina intenzivno obavještajno djeluje prema Jugoslaviji, vrbuje hrvatske emigrante, trpi njihove nepodopštine, žmiri na njihove terorističke aktivnosti, sve u cilju da jednog dana kada dođe do pada komunizma oni to kapitaliziraju i preuzmu utjecaj u Hrvatskoj ili onom što će nastati raspadom Jugoslavije. BND je imao na neki način ispred zapadnih obavještajnih službi ekskluzivitet nad Jugoslavijom. I onda dolazi dan D, raspada se Jugoslavija, međutim hrvatski emigranti, agenti BND-a, vraćaju se u Hrvatsku, ali ne preuzimaju funkcije. Oni se žale da su se javili Tuđmanu, a da ih Tuđman upućuje na Perkovića koji onda s njima razgovara i procjenjuje jesu li oni podobni da uđu u državni sustav ili ne. Većinu ih je Perković eliminirao.

Pročitajte više u novom broju Nacionala…

Komentiraj

PREKOSAŠA ZINAJA
Podijeli objavu
Prethodni članakPREDSJEDNICA OPET KRITIZIRALA VLADU “Najnekonkurentnija smo država”
Sljedeći članakUhićen bjegunac koji je BMW-om htio pregaziti policajce
Orhidea Gaura Hodak rođena je 20. svibnja 1974. u Zagrebu. Nakon završene srednje škole za upravu i pravosuđe, upisuje studij kontrole letenja, ali od njega ubrzo odustaje. Odlazi na godinu dana u London, a nakon povratka, zapošljava se u jednoj privatnoj tvrtci kao službenica. Krajem 90­ih sve se više zanima za politička događanja, upisuje studij politologije (uz rad) i odlučuje potpuno promijeniti karijeru. Novinarstvom se bavi od 2003., kada je počela raditi u gradskoj redakciji Jutarnjeg lista. Karijeru nastavlja u magazinu Story, gdje se bavila temama vezanim uz svijet kazališta, filma, glazbe i kulture. Zbog zanimanja za šire društveno­političke teme, 2007. godine prelazi u politički tjednik Nacional, gdje je obrađivala razne društvene fenomene i raspon tema od znanosti i medicine do kriminala i politike, što je često uključivalo dublje istraživanje. S grupom novinara 2011. prelazi u novoosnovani tjednik Aktual, ondje se fokusira uglavnom na teme iz unutarnje politike. Paralelno uz rad, završila je studij politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i upisala diplomski studij iz područja međunarodnih odnosa. Od 2013. ima status slobodne novinarke. Autorica je knjige "Tuđman i Perković". Krajem 2014. priključuje se ekipi na čelu s Berislavom Jelinićem koja je nakon dvije i pol godine pauze ponovno pokrenula tjednik Nacional.