INTERVIEW: Josip Juratović – hrvatski gastarbajter u Bundestagu

Objavljeno u Nacionalu br. 521, 2005-11-07

Prvi Hrvat koji je izabran u njemački parlament i dugogodišnji član SDP-a i sindikata metalaca za Nacional govori o životnom putu doseljenika, njemačkim socijaldemokratima i radničkoj klasi

Josip Juratović prvi je Hrvat koji je kao zastupnik izabran u njemački Bundestag. Dugogodišnji je član SPD-a i sindikata metalaca – upravo je to i razlog zašto je ušao u parlament. Juratović je radnik i kako sam kaže “tipični gastarbajter”, koji se s roditeljima u Njemačku doselio 1974. nakon što je u rodnoj Koprivnici završio osnovnu školu. Prošao je životni put većine doseljenika, završio zanat i odmah se zaposlio u automobilskoj industriji.
Već početkom 80-ih učlanio se u socijaldemokratsku partiju i IG Metall, najjači sindikat u Njemačkoj. U Heilbronnu, gradiću u Baden-Württembergu, osnovao je ogranak SPD-ove mladeži i to je predstavljalo njegov ulazak u politiku. Istodobno se penjao na hijerarhijskoj ljestvici unutar sindikata u kojima je dobio funkciju lokalnog povjerenika. Prije desetak godina Juratović se etablirao kao jedan od najpoznatijih sindikalista u južnoj Njemačkoj i već se tada smatralo da ima velike izglede za ulazak u Bundestag.

U tome je uspio prije dva mjeseca. Stranačko rukovodstvo željelo je privući glasove radnika i odlučili su se kandidirati Josipa Juratovića. Oženjen je, supruga mu je medicinska sestra i imaju troje djece. Iduće četiri godine živjet će na relaciji Heilbronn – Berlin i predstavljati SPD u radnim i socijalnim temama. Prošlog je tjedna boravio u Zagrebu i Cavtatu i za Nacional govorio o svojoj karijeri i životu u Njemačkoj.

“Rođen sam u Koprivnici, a u Njemačku sam stigao s roditeljima kao 15-godišnji dječak. Ondje sam završio školu za automehaničara i zaposlio se u tvornici automobila Audi, gdje sam radio iduće 22 godine. Može se reći da sam imao tradicionalnu gastarbajtersku karijeru jer sam se u Audiju kao radnik na traci zaposlio odmah nakon završetka zanata. Onda sam devet godina bio u odjelu kvalitativne proizvodnje, a posljednjih pet godina član sam radničkog vijeća. U politiku sam se uključio 1982. kada sam osnovao podružnicu Socijaldemokratske partije i od tada sam aktivan u SPD-u. Paralelno s politikom 21 godinu sam sindikalni povjerenik, a unutar Sindikata metalaca Njemačke osnovao sam inicijativu koja se zove ‘Novi most’, u kojoj su sindikalni funkcionari iz ex-Jugoslavije i posljednjih pet godina bio sam glavni povjerenik IG Metalla u odnosima sa sindikatima jugoistočne Europe.

NACIONAL: Koliko ima istine u tome da su Hrvati u Njemačkoj politički bliži CDU/CSU nego vašim socijaldemokratima?

– Na to je teško precizno odgovoriti. Trebate znati da sam ja čovjek koji dolazi iz baze, svojevrsni sam odvjetnik radničke klase i tako me doživljavaju u Njemačkoj. U politički život i Bundestag nisam ušao kao Hrvat, nego kao radnik koji zna probleme s kojima žive obični ljudi. Mene je izabralo više od 60.000 birača moje izborne jedinice, među kojima ima i Hrvata, i to su ljudi koje zastupam. Tijekom predizborne kampanje primio sam pedesetak pisama u kojima su birači od mene tražili da se ne promijenim i da nastavim zastupati obične ljude. Među njima se našlo i jedno u kojem je pisalo: ‘Hvala Bogu da vi ne zastupate devedeset posto Hrvata jer oni biraju CDU.” Nemam običaj reagirati na provokacije, ali moj motiv za bavljenje politikom nisu nacionalni interesi, nego zalaganje za ljude koji žele živjeti u socijalnoj državi. Ne vidim razlog zašto bi njemački Hrvati preferirali konzervativce, a ne SPD. Uostalom, poznam dosta Hrvata koji su u našoj stranci.

NACIONAL: Ovdje se smatra da je ljevica u Njemačkoj bila suzdržana prema nezavisnoj Hrvatskoj?

– Njemačka vanjska politika jedinstveno zastupa nacionalne interese i uglavnom se ne može govoriti o partikularnim interesima SPD-a ili CDU-a. Hrvatska je postala nezavisna država u vrijeme kada je kancelar bio Helmuth Kohl, koji je reprezentirao njemački interes. U to vrijeme njemački interes bilo je sprečavanje rata na Balkanu. Kao sudionik tadašnjih rasprava znam da se unutar SPD-a nije postavljalo pitanje treba li ili ne treba priznati Hrvatsku, već kako balkanskim narodima omogućiti da sami odlučuju o vlastitoj sudbini, ali bez rata. U tome nismo uspjeli, ali zavaravaju se svi koji misle da su konzervativci podržavali međunarodno priznanje Hrvatske, a ljevica bila protiv.

NACIONAL: Vi ste predstavnik onoga što se naziva radničkom klasom?

– Tako je, no danas se uslijed globalizacije položaj radnika jako promijenio. Njemački politički sustav temelji se na socijalnom tržištu koje podrazumijeva određenu razinu društvene solidarnosti. Globalizacija i nizak demografski rast postavljaju nova pitanja uz socijalnu državu. Postoje različita gledišta oko toga na koji način država može ostati garant za neke kategorije ljudi, prije svega siromašne i nemoćne. Osobno sam uvijek zagovarao smanjenje zaduženosti koja je u Njemačkoj izrazito velika, ali i zadržavanje što je moguće većeg stupnja socijalnih prava, osobito u zdravstvenom i mirovinskom sustavu.

NACIONAL: Jeste li ikada završili na burzi rada?

– Srećom, nisam nikada dobio otkaz. Kao što sam rekao, prvi sam posao dobio prije 22 godine u Audiju, koji je vrhunska tvornica automobila i nikada nisam bio ugrožen u smislu gubitka radnog mjesta. Moja životna priča je dobra, ali danas živimo u nesigurnim vremenima. Njemačka ima više od pet milijuna nezaposlenih i imamo dosta 50-godišnjaka koji su jednostavno prestari da bi dobili novi posao. Zato je potrebna nova organizacija društva i stvaranje humanih radnih mjesta. Trenutačno u Njemačkoj traje diskusija i može se očekivati da ćemo uskoro morati produljiti radni vijek naših građana koji će morati raditi do 67. godine. Humana radna mjesta podrazumijevaju strategiju po kojoj se sve ne može svoditi samo na profit nego se ljudima trebaju dati poslovi koje oni mogu izdržati i fizički i psihički. Znam da ekonomija traži profit, ali mora se u obzir uzeti i čovjek. Kada kažem da gospodarstvo postoji zbog ljudi, a ne ljudi zbog gospodarstva, smatram da to nije nikakav ljevičarski radikalizam.

NACIONAL: Kako Nijemci prihvaćaju sve veću nesigurnost vezanu uz zadržavanje radnih mjesta?

– Nijemci su vrijedni, mnogo rade ali traže i određenu sigurnost. Ta sigurnost je skupa, isto kao što je i ujedinjenje s bivšim DDR-om bilo skupo i imamo golem proračunski deficit. U takvim okolnostima moramo stvoriti socijalno društvo koje je moguće financirati.

NACIONAL: Koliko je službena njemačka politika zainteresirana za Hrvatsku i područje jugoistočne Europe?

– Interes u svakom slučaju postoji, iako bih bio oprezan kada se govori o prijateljstvu među političarima naših zemalja. Sada se u Hrvatskoj govori da je Sanader dobar s Angelom Merkel, isto kao što se pričalo o bliskosti Račana i Schrödera. Kada je riječ o međudržavnim odnosima, Njemačka uvijek ima cilj integracija unutar Europe što nije jednostavno. Posljednje proširenje otežalo je situaciju unutar Europske unije, ali Njemačka i dalje ima interes da Hrvatska, Bugarska i Rumunjska postanu članice EU. Bilo bi dobro da se i u Hrvatskoj otvori diskusija o ovom pitanju jer europske integracije osiguravaju normalnu budućnost. Sve njemačke stranke podupiru ulazak Hrvatske u Europsku uniju, međutim sada vi morate ispuniti postavljene zadatke. Hrvatska mora shvatiti da sa 4,5 milijuna ljudi ne može mijenjati svijet, ali isto tako si ne možete dozvoliti da ostanete izvan integracijskih procesa koji se događaju. Ako želite uspjeti u globaliziranom svijetu, morate biti dio struktura, a u Europi je to EU.

NACIONAL: Vjerojatno znate za ovdašnja razmišljanja da je Njemačka politička zaštitnica Hrvatske?

– U svakom slučaju Njemačka je zainteresirana da Hrvatska postane dio europskih integracija. Ali ne možete se koristiti terminima poput “zaštitnica” jer to nije točno. Osobno mislim da je Hrvatska, osim neriješenog slučaja Gotovina i nekih manjih primjera kršenja ljudskih prava, prema svemu ostalom već sada zaslužila biti dio EU i vrlo malo se razlikuje od Mađarske, Češke ili Slovačke.

NACIONAL: Kako je u SPD-u doživljeno formiranje velike koalicije s CDU-om?

– Sigurno je da bismo radije samostalno formirali vladu. Ali imamo obvezu zastupati interese našeg biračkog tijela, a to znači da pokušamo kroz veliku koaliciju ostvariti što više elemenata SPD-ova izbornog programa. Ako stvari gledamo na ovaj način, tada mi je drago da smo uključeni u novu vladu. Dobili smo osam ministarstava, među kojima vrlo važne resore financija i rada i socijalne politike kroz koje ćemo predstavljati naše interese. Isto tako, sudjelujući u vladi moći ćemo spriječiti stvari s kojima se ne slažemo. Vjerujem da će velika koalicija opstati četiri godine i da će to biti uspješna vlada.

NACIONAL: Kakvo je vaše mišljenje o Gerhardu Schröderu. Ljevičari poput Oscara Lafontainea smatraju da je izdao radnike i socijaldemokraciju?

– Lafontaine nije bio fer prema svojem članstvu jer je zajedno sa Schröderom doveo SPD na vlast, a onda nam je okrenuo leđa. Kada je vidio da većina članova SPD-a ne misli poput njega, jednostavno je otišao, iako je sve u politici postigao zahvaljujući socijaldemokratskoj partiji. Uostalom, bio je ministar i poslije samo godinu dana morao je odstupiti jer nije uspio ispuniti sve ono što je obećavao. Schrödera neki ljevičari opisuju kao neoliberala, međutim mora mu se priznati hrabrost u provođenju reformi, koje je CDU stopirao 16 godina dok je premijer bio Helmuth Kohl. Pritom je Schröder pokušavao zaštititi određenu razinu socijalne države, a najveće probleme zadavali su mu unutarstranački ljevičari koji su poslije otišli u PDS. Paralelno je jačao i Bundestag u kojem većinu ima CDU, što je sve zajedno dovelo do prijevremenih izbora. Ne treba zaboraviti da je prije nekoliko mjeseci SPD imao 25 posto, a na kraju smo osvojili 34 i to ponajprije zahvaljujući snažnoj političkoj ličnosti kakav je Gerhard Schröder. Ankete pokazuju da ima bolji rejting od Angele Merkel, što je dokaz da Nijemci podržavaju Schrödera.

NACIONAL: Kako je tekla vaša integracija u njemačko društvo?

– Nije bilo većih problema jer sam u školi jako brzo stekao prijatelje među Nijemcima. Već prvih godina nakon što smo se doselili u Heilbronn, učlanio sam se u motorističko društvo, igrao nogomet za lokalnu ekipu i sudjelovao na karnevalu. Kroz te sam organizacije ubrzo postao dijelom njemačkog društva, a domaći ljudi su me prihvatili. Moje životno iskustvo govori da ako imate želje i ciljeve i spremni ste se boriti za njih, ljudi će vas prihvatiti bez obzira na to odakle dolazite. To što sam Hrvat, dakle, što nisam Nijemac, bilo je potpuno marginalno i nikada nisam imao nikakvih problema. Svakom strancu koji živi u Njemačkoj uvijek kažem da je getoiziranje najveća pogreška. Mnogi se doseljenici zatvaraju u svoja nacionalna društva i tako se marginaliziraju, iako su Nijemci zainteresirani za integraciju stranaca. Kada živite u Njemačkoj, vaš status zavisi od Nijemaca i u interesu vam je da vas domicilno društvo prihvati. U međuvremenu sam postao njemački državljanin jer to je uvjet ako se želite baviti politikom.

NACIONAL: U kojoj mjeri je SPD-u važno imati u parlamentu i radnike?

– Uvijek ima nekoliko osoba poput mene. Moj slučaj je pokazatelj unutarstranačke demokracije i utjecaja baze u SPD-u. Kada se sastavljala izborna lista, stranačko vodstvo preferiralo je mojeg protukandidata, također uglednog sindikalista. Ali članovi stranke su stali iza mene i dobio sam visoko 15. mjesto u Baden-Württembergu, što je i prije nego što su izbori okončani, značilo da ću sigurno ući u Bundestag.

NACIONAL: Koliko se danas razlikuje položaj radnika u Audiju od vremena kada ste vi počeli raditi na traci?

– Puno jer se u posljednjih dvadeset godina njemačko gospodarstvo strahovito tehnološki razvija. Kada usporedim današnje radne uvjete s onima koji su vladali u moje vrijeme, to su na tehnološkom planu dva svijeta. Problem je što ovaj novi tehnološki svijet zahtijeva stalno obrazovanje i oni koji to nisu u stanju postaju gubitaši i završavaju na burzi. U Njemačkoj to znači da će završiti u tzv. uslužnim djelatnostima, što znači da će raditi fizičke poslove i za to dobivati dvostruko manju plaću od svojih kolega koji su ostali u Audiju.

NACIONAL: Vrlo brzo ste postali i sindikalni aktivist?

– U demokratskim društvima radnici se organiziraju kroz sindikate i to je neotuđivo pravo.

NACIONAL: Supruga vam je Njemica?

– Tako je, u braku smo od 1977. i imamo troje djece. Najstariji sin ima 21 godinu i radi u Italiji u Lamborghiniju, a drugi završava školu za alatničara i radit će u Audijevoj tvornici u Ingelstadtu u Bavarskoj. Može se reći da su obojica krenuli mojim stopama, a imam i 12-godišnju kćer koja ide u školu. Supruga radi kao patronažna sestra, ali sada je zaposlena pola radnog vremena. Mislim da je dobro da i dalje radi, ne samo zbog financijskih razloga nego i kako ne bi zapostavila svoju profesiju. Ona je medicinska sestra i jako voli raditi s ljudima tako da je dobro da radi, makar i skraćeno radno vrijeme.

NACIONAL: Zašto je u SPD-u godinama postojao zazor prema Račanu i SDP-u?

– Početkom 90-ih bilo je malo problema jer je SDP proizišao iz Saveza komunista i promijenio ime, što je Nijemce podsjećalo na tamošnji PDS. U to vrijeme u Hrvatskoj su djelovale četiri socijaldemokratske opcije i u Njemačkoj se nisu snalazili među tolikim strankama vrlo sličnih imena. Dosta toga se razjasnilo kada su se ujedinili SDP i SDSH Antuna Vujića. Sredinom 1995. upoznao sam Miku Tripala kojeg sam jako cijenio i na poziv njegovih suradnika pristao sam biti kandidat dijaspore na listi Akcije socijaldemokrata. Nismo dobro prošli i ubrzo sam se maknuo iz ovdašnje politike. ASH je bila dobra stranka, ali da su me pozvali iz SDP-a, možda bih u to vrijeme prihvatio i njihov poziv. Danas sam dobar s Milanom Bandićem, Ivicom Pančićem, Matom Arlovićem i nekim drugim socijaldemokratima.

NACIONAL: Što mislite o Franji Tuđmanu?

– Nadam se da su ljudi u Hrvatskoj postali svjesni kakvu je politiku vodio. Neki su se osvijestili prije, a neki malo kasnije. U svakom slučaju, mislim da Tuđmanova politika nije bila fer prema ljudima koji žive na ovim prostorima. Stvorio je vlastiti kult ličnosti, a sve ostalo je bilo manje važno. To je moje privatno mišljenje, a s Franjom Tuđmanom ubuduće neka se bave povjesničari.

NACIONAL: Iznenadan odlazak Franza Münteferinga s položaja predsjednika pokazuje kako poslije posljednjih izbora unutar SPD-a ima dosta problema?

– Mislim da nema većih previranja, a Müntefering je pokazao veliku dozu političke odgovornosti. Unutar SPD-a već godinama raspravljamo o pomlađivanju stranke tako da je ovo što sada proživljavamo samo malo veća trzavica. Matthias Platzeck je jako dobar izbor za budućeg vođu socijaldemokrata jer je već dugo premijer Brandeburga gdje vlada u velikoj koaliciji s CDU-om. Uz to, Platzeck je blizak običnim ljudima, a upravo je to profil političara kakvog trebamo u ovom trenutku.

BIOGRAFIJA:

Rođen u Koprivnici, 15. siječnja 1959.
1974. s obitelji se doselio u Njemačku, gdje je završio zanat. Od tada živi u Heilbronnu u pokrajini Baden-Württemberg
1983. zaposlio se kao radnik na traci u tvornici Audi. Poslije je napredovao do položaja radnika koji provjerava kvalitetu novih Audijevih automobila.
1982. ušao je u SPD u kojem je napredovao od lokalnog omladinskog rukovodioca do člana stranačkog čelništva Baden- Württemberga
Bavio se politikom zapošljavanja, socijalnim temama, a unutar socijaldemokrata bio je član grupacije Kršćani u SPD-u
Kao dugogodišnji sindikalist i član IG Metalla, 90-ih je sudjelovao u osnivanju inicijative Novi most – koja promiče suradnju sindikata u jugoistočnoj Europi.
Oženjen je i otac troje djece.

Komentiraj

Source:Robert Bajruši