Izlog u prizemlju najkontroverznije kuće u Zagrebu uokviruje golemo staklo, specijalnim prijevozom dovezeno u Preradovićevu ulicu. Navodno je to najveća staklena ploha u jednom komadu u Donjem gradu. Dok ovo pišem staklo je prilično onečišćeno, što donekle zaklanja pogled na veličanstvenu skulpturu bika autora Vojina Bakića, smještenu u središnjem dijelu izloga. Mnogi prolaznici – a na tom dijelu Preradovićeve ulice prolazi ih na tisuće – radoznalo zaviruju u izlog u želji da vide Bakićevu skulpturu, ali ih u tome onemogućuje prljavo staklo. U tako ekskluzivnoj kući ne bi trebao biti problem očistiti staklo izloga i prolaznicima omogućiti pogled na remek-djelo velikog kipara.

Obrambeni bedem

Poviše izloga kompaktna je ploha pročelja kuće tople boje lješnjaka, bez ijednog otvora, nalik na obrambeni bedem koji će njezine stanovnike štititi od buke, pogleda prolaznika i „štetnih utjecaja“ Preradovićeve ulice u kojoj su nastanjeni. Želja za potpunom privatnošću u srcu grada potaknula je vlasnika kuće da na javnom natječaju prihvati projekt koji potpisuje slavni portugalski arhitekt Eduardo Souto de Moura, dobitnik Pritzkerove nagrade, u suradnji sa zagrebačkim arhitektonskim studijem 3LHD. Projekt je zamišljen tako da stražnji dio kuće bude okrenut prema Preradovićevoj ulici, a prednji – nevidljiv za prolaznike – prema prostranom dvorištu nekadašnjeg parkirališta. Na vrhu kuće vide se neki čuperci hortikulture, što pokazuje vlasnikovu žudnju za zelenilom u središtu grada.

Neovisno o arhitektonskim rješenjima, želji za privatnošću i poštovanju zakonskih procedura, okretanje stražnjice prema javnom prostoru ne bi se smjelo smatrati osobito uljuđenim činom. Teoretičari arhitekture, povjesničari umjetnosti, konzervatori i šira javnost spore se o tome je li takvoj kući – po svemu drukčijoj od ostalih zgrada u Preradovićevoj ulici – mjesto u povijesnoj jezgri Zagreba. Raspravu otežava, a možda i tendenciozno iskrivljuje, činjenica da je kuća vlasništvo moćne obitelji Ante Vlahovića. To ide u prilog onima koji tvrde da bogati poduzetnici mogu sebi priuštiti ama baš sve, pa i stražnjicu svoje kuće okrenuti prema svojim sugrađanima i gradu u čijem se središtu žele nastaniti. Nitko vlasniku kuće ne osporava pravo i želju za privatnošću, ali većina ukazuje na to da bi se takva želja lakše ostvarila u rezidencijalnim, sjevernim dijelovima grada. Stanovanje u gradskom središtu pretpostavlja suživot s gradom i njegovim stanovnicima, a to se ne postiže okretanjem stražnjice kuće prema jednoj od najprometnijih arterija u gradu, kojom se mnoštvo ljudi slijeva prema pješačkoj zoni na Cvjetnom trgu, omiljenom okupljalištu Zagrepčana i turista. Mnogi su to proglasili iritantnom bahatošću, dostupnom samo bogatašima i moćnicima.

Zagovaratelji kuće

Zagovaratelji ekskluzivne kuće, među kojima su i ugledni teoretičari arhitekture i povjesničari umjetnosti, smatraju da je kuća obitelji Vlahović doprinos novom promišljanju Donjega grada. Ukazuju i na avangardna arhitektonska rješenja u tradiciji, osobito naklonjena Japanu i Beču, i upozoravaju na uobičajeni aktivistički otpor protiv svega novog. Ističu da jedan dobitnik Pritzkera, najvažnije svjetske nagrade za arhitekturu, prvi put projektira kuću u Zagrebu, što je „dodana vrijednost“ novom domu Vlahovićevih, visinom izjednačenom sa susjednim zgradama.

Većina ljudi s kojima sam razgovarao, a ne pripadaju stručnim branšama koje uvijek imaju posebne razloge za zagovaranje ili osporavanje nekog projekta, zgrožena je ekskluzivnom interpolacijom u središtu grada. Teško je razlučiti koliko se te zgroženosti odnosi na ponašanje investitora, a koliko na kontroverzni projekt.

Nedaleko od kuće obitelji Vlahović, na suprotnoj strani Preradovićeve ulice, na broju 14, nalazi se izvana jedva zamjetljiva, nedavno obnovljena kuća arhitekta Viktora Kovačića, zaštićeni spomenik kulture. Suzdržano pročelje, s prozorima okrenutim ulici, ničime ne odaje da je unutrašnjost kuće, okružene lijepo uređenim vrtom, raskošna palača s impresivnim interijerima i stubištem nalik na ona u Vranyczanyjevim palačama na Zelenoj potkovi.

Obiteljsko naslijeđe

U njoj stanuje poznati zagrebački fotograf Saša Novković s obitelji, a kuća je obiteljsko naslijeđe. Stanovnici te lijepe kuće uz mnogo truda i krajnjim naporom održavaju spomeničku baštinu, svjesni kako nije posrijedi samo mjesto njihova stanovanja, nego i djelić nacionalne kulture i jedno od remek-djela oca hrvatske moderne arhitekture Viktora Kovačića koji je 1906. osnovao Klub hrvatskih arhitekata.

Novkovići žive duh Preradovićeve ulice, obožavaju središte grada koje doživljavaju kao prošireni dnevni boravak i na putu do Cvjetnog trga pozdravljaju se sa sugrađanima nastanjenim u centru.

Obitelji Vlahović i Novković, i jedna i druga stanovnici Preradovićeve ulice, dva su sociološka, kulturološka i metaforička obrasca suvremenog Zagreba. Vlasnici su posve različitih kuća u istoj ulici, u kojoj je znatan dio zgrada u ruševnom stanju, ne samo zbog potresa nego i zbog starosti i neodržavanja. Ipak, većina su – prema kriterijima Zavoda za zaštitu spomenika kulture – zaštićeni spomenici. Prema dvojbenim kriterijima većina „stogodišnjaka“ zavrijedila je uvrštavanje u registar spomenika kulture. Kao da se prije stotinjak godina, jednako kao i danas, nisu gradile dobre i loše kuće!

Dio tih „spomeničkih“ kuća, u Preradovićevoj i cijelom Donjem gradu, trebalo bi srušiti i na njihovom mjestu izgraditi primjerene interpolacije, a znatan dio trebalo bi obnoviti kako bi malodobni delinkventi tzv. grafitima mogli i dalje nekažnjeno uništavati tek obnovljenu baštinu. Primjerene interpolacije – nužno je da toga budemo svjesni – mogu izgraditi samo investitori Vlahovićeve financijske moći.

Kuće mogu izgledati kao obrambeni bedemi kojima se stanovnici brane od nasrtaja bikova nalik na Bakićevu skulpturu izloženu u izlogu u prizemlju, a mogu izgledati i kao Kovačićeva koja je otvorila prozore prema gradu i građanima. Nadam se da moji sugrađani nisu bikovi i da neće nasrtati ni na kuće ni na ljude. Dovoljno im je diviti se Bakićevoj skulpturi u prizemlju kuće obitelji Vlahović. Ako se netko u međuvremenu sjeti oprati staklo izloga.