HENA COM OBILJEŽAVA 30 GODINA: ‘Postoje, nažalost, generacije koje su izgubljene za čitanje knjiga’

Zagrebačka izdavačka kuća HENA COM ove godine obilježava 30 godina od osnutka i 25 godina nakladništva. Vlasnici su supružnici Uzeir Husković, ujedno i direktor, te Nermina Husković, glavna urednica. Kako je rekla Nermina Husković, obiteljskom tvrtkom osigurali su si egzistenciju iako to nije bilo nimalo jednostavno:

„Moram priznati da mi se teško prisjetiti tih godina. Krenuli smo u nešto potpuno neizvjesno u neizvjesna vremena. Pritisaka nije manjkalo, a ni straha. Bili smo mladi par s dvoje male djece, opterećeni kreditima. Želja i potreba puno, a vrijeme i okolnosti nikad gori. Na početku nismo imali ni jasan cilj, oslanjali smo se na prethodna iskustva, prilagođavali se situaciji. U planu nam je bilo baviti se knjigama jer je Uzeir imao iskustva u tom polju, međutim, rat i sve što ga je pratilo odveli su nas prvih nekoliko godina u potpuno drugom smjeru. Poslije smo se ‘zbrojili’ i krenuli u izdavačku djelatnost, gdje smo, eto, i danas.“

Uzeir Husković kaže da su devedesete, kad su počinjali s obiteljskim poslom, bile burne, godine velikih promjena:

„U tom je razdoblju prilično rastao broj novonastalih privatnih tvrtki; dogodio se raspad dotadašnjeg gospodarskog sistema, počela je privatizacija i stvaranje tržišne ekonomije koja je nemoguća bez privatnog vlasništva. U takvom smo okruženju prvih godina tražili nišu u kojoj bismo se mogli dugoročno baviti nečim u tek osnovanoj tvrtki. Naravno, željeli smo naći spoj onog što volimo raditi i onog od čega se može živjeti.“

Uzeir Husković istaknuo je zadovoljstvo što su uspjeli održati obiteljsku tvrtku tolike godine. Smatra da su u proteklih četvrt stoljeća stvorili respektabilnu izdavačku kuću s puno važnih izdanja na koja je ponosan.

Nermina Husković također ističe zadovoljstvo jer su se, kaže, uspjeli othrvati svemu i svačemu na putu opstanka. Pokazali su upornost i žilavost da uspiju pa makar i po cijenu velikih odricanja:

„Osobno mi je taj naš početak u nekakvoj magli, mnoge sam događaje potisnula. Nije bilo jednostavno, jedan dan se moglo dogoditi nešto dobro, drugi dan vam je već bila briga za vratom. Tek smo zapravo ulaskom u nakladničku djelatnost imali jasniji cilj, a kad se uspijete fokusirati na nešto određeno onda je sve puno lakše.“

Glavna urednica pojasnila je što im je bio glavni cilj i na kakve su prepreke nailazili:

„Krenuli smo s dječjim knjigama i lektirom. S godinama se program proširivao i na beletristiku, stranu i domaću, nešto stručne literature, nešto priručnika. Svaka knjiga donosila je i novo iskustvo, nove rezultate koji su katkad bili jako dobri, ali, bogme, bilo je i razočaranja, promašaja… No tako je to u ovoj branši, uvijek vas prate oscilacije, uvijek radite s rizikom, procjene su neizvjesne, ovisite o puno drugih faktora, a ulaganja su velika. Bilo je izdanja za koja smo mislili da će uspjeti, krasnih knjiga za koje smo vjerovali da će donijeti prodajne rezultate, no događalo se upravo suprotno i odjednom na lageru imate ‘beton’ koji vas je skupo koštao. Iz ove pozicije, to su bila važna iskustva, tako su se brusile prosudbe, odabiri knjiga i, na valu toga, pažljivije se ulazilo u nova izdanja. Sve je to škola. I danas, nakon 30 godina, stalno učimo, neprestano smo u analizama, procjenama, ali da, mogu reći da sam zadovoljna postignutim.“

Nermina Husković ima dojam da se ljudi vraćaju knjizi i to je veseli iako smatra da smo čitanje trebali institucionalno, sistematski i uporno poticati već odavno, pogotovo kod mladih. Ona sama uvijek je, kaže, puno čitala, dobra knjiga uvijek uvuče u svoju priču, svoju magiju, a ona koja to ne učini, nju ostavlja po strani ili zauvijek ili za neko drugo vrijeme i raspoloženje:

„Jedan mi je pametan čovjek, veliki urednik, dao savjet zlata vrijedan, ne oslanjajte se na vlastite afinitete, ne objavljujte ono što se vama sviđa. Nastojim se toga držati iako, moram priznati, ponekad popustim. Međutim, odabir je važan, i mislim da smo i u domaćoj, ali i u stranoj prozi formirali listu autora i djela koja su reprezentativna i značajna. Osobito smo, zadnjih desetak godina učvrstili svoju poziciju. Objavili smo puno odličnih knjiga, vrhunske literature domaćih pisaca, ali i velikih europskih i svjetskih književnika. Postoje, nažalost, generacije izgubljene za knjigu. U trenutku informatičkog buma oni su se okrenuli novim trendovima i novim interesima. Ja sam odrastala u vremenu kad se lektira čitala i to je najvažnije iskustvo koje sam stekla kroz školovanje. Nije mi se svaka knjiga svidjela, ali me čitanje izgradilo, te spoznaje nosite kroz život i nadograđujete ih. Introvert sam po prirodi, a čitanje i knjige su oaza u kojoj sam uvijek nalazila utočište. Pobjegnete iz stvarnog svijeta u neki izmaštani, koji vam uvijek pričinja zadovoljstvo. Budući da sam profesionalno više usmjerena na stranu književnost, pratim, koliko mi to obaveze dopuštaju, i domaću scenu, publicistiku… Knjige su sve, one nas uče, one tješe, proširuju naše spoznaje, ruše brojne predrasude, knjige i čitanje nas čine boljima u svakom pogledu. Bez obzira na posao kojim se bavim, čitanje mi je uvijek bilo važno i dragocjeno. Nijedan trenutak proveden u čitanju nije izgubljen. Oni koji čitaju znat će o kakvoj se tu ljubavi i potrebi radi.“

Nermina Husković pojasnila je i kako oni u izdavačkoj kući HENA COM biraju autore i naslove koje će objaviti. Kaže da se teško to može jasno definirati. Pravilo je da nema pravila:

„Ne objavljujemo žanrovsku literaturu pa je odabir utoliko i teži. Zato se kod formiranja godišnjeg izdavačkog programa oslanjamo na već definiranu nišu, koju onda samo nadograđujemo. O domaćim autorima brinu urednici koje smo angažirali kao vanjske suradnike, s tim da smo postavili jasne standarde i utvrdili kriterije kvalitete. Što se tiče prijevodne literature, već dugi niz godina objavljujemo gotovo sa svih europskih jezika, i velikih i malih. U tom okviru odabiremo dobru literarnu fikciju, one autore koji su zaista reprezentativni, čija djela imaju težinu i neupitnu kvalitetu, koja su tematski zanimljiva, ponekad pomalo i „pomaknuta“, djela koja su nagrađena, pohvaljena od kritike i čitatelja. I puno je faktora koji se moraju uzeti u obzir pri odabiru jer je objavljivanje knjiga skup i kompleksan posao. S obzirom na to da figuriram i kao glavna urednica, većina je odabira na meni, ali tu je još i dvoje mladih urednika koji također daju svoj doprinos. Ponekad me djelu vodi čista intuicija, to je onaj trenutak kad knjiga i ja ‘kliknemo’ na prvu i kad Boga molim da su prava za Hrvatsku slobodna. Ponekad se neki odabir i dulje i opsežnije razmatra, a u pravilu ne volim takav način. Zamoran je i što više o razmišljam o nekoj knjizi, kao da se od nje i sve više udaljavam. Ima nešto i u mojoj neodlučnoj prirodi, što proces dulje traje sve mi je teže. Praksa je pokazala da sam „uspješnice“ odabrala intuitivno, brzo i lako, bez puno razmatranja. Kao da mi je knjiga došla sama, i rekla mi: „Upravo sam tebe čekala!“

Glavna urednica objasnila je kakav je osjećaj vidjeti konačan proizvod. Kaže da je to jako lijepo, ali priznaje da taj ushit kratko traje. Važno je da je u gotovom proizvodu sve na svome mjestu:

„Prilikom uređivanja više se i intenzivnije bavite određenom knjigom, uživate u tekstu, date si i nekakav kreativni odušak, uključeni ste u sve segmente i potpuno ste u njoj. Kad ona, kao gotov proizvod dođe na stol, vi ste već u tri nove knjige i pet drugih potencijalnih naslova i jednostavno nemate vremena diviti se postignućima. Prepuštate to čitateljima, konzumentima. Ono što bih izdvojila u ovih 30 godina jest to da sam kroz bavljenje ovim poslom upoznala puno ljudi, puno velikih pisaca, ilustratora, suradnika, a s nekima ostvarila i prijateljske veze i to je trajno lijepo što nosim u sebi. Ima puno anegdota i uspomena na neke divne suradnje, na divne ljude koji su me oplemenili, koje pamtim, koji su unijeli dašak nečeg velikog u moj mali svijet.“

Uzeir Husković detaljnije je opisao kako izdavačka industrija funkcionira danas, u pandemijskim uvjetima, te kako je u toj branši prošla svima teška 2020. godina. Kaže da je bila doista dramatična i teška u realizaciji njihova već usvojenog godišnjeg izdavačkog programa:

„U prvom dijelu godine, od ožujka do kraja svibnja, pandemija je doslovno paralizirala naše poslovanje zbog zatvaranje knjižara i gradskih knjižnica. Prihodi su dolazili samo iz web knjižare, a to nikako nije bilo dovoljno. S druge strane, u tom periodu uspjeli smo objaviti većinu planiranih naslova pa smo već u lipnju s ukidanjem lockdowna imali znatan broj objavljenih novih naslova spremnih za tržište. Bilo je teško i dramatično, ne ponovilo se! Neovisno o prošloj godini, nije jednostavno baviti se nijednim poslom, a pogotovo izdavaštvom. Ono zahtijeva ozbiljnost i puno rada koji često izlazi iz okvira uobičajene satnice. Užasno smo zatrpani administrativnim poslovima i tu bi trebalo napraviti ozbiljne promjene. Kao poslodavac, osim vođenja tvrtke, brinem se i o zaposlenima, što predstavlja dodatno opterećenje. Velika su odricanja u ovom poslu, a financijski ekvivalent daleko niži od očekivanog. Egzistencija je vrlo skromna, nismo ljudi velikih zahtjeva, a došao sam u godine kad se teško može okrenuti nečemu što bi bilo profitabilnije.“

Nermina Husković najavila je i planove te naglasila da je konstantan imperativ opstati:

„Osim te sitnice, plan je provesti sve što je izdavačkim programom za 2021. zacrtano. Tu je i definiranje programa za 2022. I on je dobrim dijelom već osmišljen. Planovi se svode na to da nastavljamo, dan po dan, mjesec po mjesec, nadajući se da ćemo brzo izaći iz pandemije, dobro se nositi s novim iskustvima i načinima rada i da ćemo korak po korak ispunjavati zadane ciljeve i sve što planiramo. No prvo i najvažnije je sačuvati zdravlje svojih zaposlenika i nas samih, učvrstiti poziciju tvrtke, sačuvati radna mjesta i biti uvijek spreman na izazove.“

Najvažnije je u poslu kojim se bave, kako je zaključio Uzeir Husković, izgraditi odnos povjerenja:

„Autorsko pravo je vrlo osjetljiva forma koju koristite kraći rok. Zadobiti povjerenje značajnijih autora i autorskih agencija nije baš jednostavno. Prije svega morate kao izdavač izgraditi cijeli sustav vrijednosti koje su prepoznatljive i vidljive, a potom konkurirati na domaćoj i svjetskoj izdavačkoj sceni.“

Posljednjih nekoliko godina HENA COM ima dva projekta koji su realizirani uz pomoć EU novca, zapravo jedan je već uspješno realiziran, a drugi je u tijeku. To su projekti koji uključuju prijevode deset važnih djela europske književnosti:

„Ti su prijevodi sufinancirani od strane EU programa Kreativna Europa i Ministarstva kulture i medija, i da, značajan je to novčani impuls. Međutim, osobno mi smeta kad se takvi projekti ističu samo po novcu. Jer izboriti se i dobiti novac iz europskih fondova je golem posao. Sama prijava je veoma zahtjevna, a usput i neizvjesna jer ne znate hoćete li uopće proći. No ako prođete slijedi provedba koja također iziskuje puno rada i angažmana, a na kraju se podnosi izvještaj o obavljenom što je opet jedan veliki posao jer morate opravdati baš svaki utrošeni euro.  Hoću reći, ponosna sam na naše uspjehe, ali smo se za njih „krvavo“ naradili, i kad pomislim na povlačenje sredstava iz europskih fondova onda prvo pomislim na to koliko nas posla i papira čeka.“

Komentiraj