Jedno od nezgodnijih ograničenja za pisanje komentara na temu bankarstva je nemogućnost započinjanja teksta šalom. Šale o bankama i bankarima ljudima obično nisu smiješne. Bankari ih, s druge strane, doživljavaju kao istinu. Krenut ću ipak tim kliskim putem i prepričati anegdotu o javnoj percepciji nedavne HNB-ove komunikacije o rizicima za financijsku stabilnost. U priopćenju s nedavne sjednice Savjet HNB-a posebno je izdvojio četiri skupine rizika – ovisnost dijela poduzeća o fiskalnim potporama uz neizvjesnu sposobnost da se ponovo osove na vlastite noge; porast javnog duga zbog financiranja tih potpora i velika izloženost banaka prema državi; zamah na tržištu stambenih nekretnina koji njihove cijene podiže sve više u odnosu na ekonomsku aktivnost i dohotke te konačno, prijetnju trajnijeg razdoblja niske profitabilnosti banaka. Takav popis zabrinutosti na stranicama medija koji su mu posvetili pažnju, prenesen je kao tri loše uz jednu dobru vijest.

Doista, pad profitabilnosti banaka u ovoj se krizi često percipira kao zakašnjela prigoda da i banke barem donekle podijele sudbinu dijela gospodarstva koji je najprije trpio teret globalne financijske krize, a onda i udar pandemije. No zlosretna sudba banaka nije nešto nad čime bismo ovom trenutku trebali likovati. Da bi se to razumjelo, važno je razjasniti uzroke trenutne potisnute profitabilnosti banaka, ali i osvijetliti okvir unutar kojeg bi ova situacija predstavljala nešto više od uobičajenog cikličkog pada prihoda. Ako se, naime, pad profitabilnosti banaka doista pretvori u dugotrajniji strukturni trend – a bankarstvo je postalo manje profitabilno od prividno ne tako glamuroznih djelatnosti poput, recimo, telekoma ili proizvodnje električne energije – banke će teško privući novi kapital potreban za buduće širenje poslovanja. Također, zarade su onaj prvi amortizer koji bankama služi za apsorbiranje poremećaja u poslovanju, a da ne moraju zadirati u kapital. To bi moglo dodatno ograničiti obujam kreditiranja u krizama, a u nepovoljnom scenariju i povećati rizike propasti banaka sa svim negativnim popratnim efektima koje oni nose. Potisnute zarade tako bi u srednjem roku mogle oslabiti otpornost bankarskog sustava na financijske krize i nepovoljno se odraziti na raspoloživost kredita, a time i gospodarski rast. No takav ishod nije zadan. Banke mogu prilagoditi poslovne modele i izboriti se za očuvanje ključnog mjesta u financijskom sustavu.

Schadenfreude (Susjedova krava)

Glavni razlog trenutnog pada profitabilnosti banaka je realizacija kreditnih rizika. Poduzećima, a onda neizravno i bankama, znatno su koristile iznimne fiskalne potpore i povoljan regulatorni tretman moratorija. Tako se i broj stečajeva poduzeća spustio čak i ispod razina uobičajenih za dobra vremena. Ipak, teško će sva poduzeća uspješno apsorbirati udar pandemije i prilagoditi se poslovanju u novim okolnostima. Stoga je, s jačanjem oporavka i povlačenjem potpora, nažalost izgledan i određeni porast broja stečajeva. To bi pak moglo rezultirati znatnim iznosima nepodmirenih obveza prema bankama. Iznosi neprihodujućih kredita još uvijek nisu počeli zamjetnije rasti. No anticipirajući potencijalne gubitke po kreditima, banke su već sada počele stvarati rezervacije na trošak tekuće dobiti, kao što im, uostalom, nalaže i regulativa.

Drugi važan razlog niske profitabilnosti banaka je dugotrajno razdoblje niskih kamatnih stopa na globalnoj razini koje se sve snažnije prelijeva i na Hrvatsku. Povoljni uvjeti financiranja su snažan poticaj još uvijek krhkom gospodarstvu i HNB će ih nastojati očuvati sve dok se oporavak dovoljno ne učvrsti, što vjerojatno neće biti tako skoro. Međutim, njihovo je naličje pad kamatnih prihoda banaka. Banke znatan dio vlastitih prihoda ostvaruju iz ročne transformacije – prikupljanjem depozita kraće ročnosti i odobravanjem dugoročnih kredita. Kako se u okružju iznimno niskih kamatnih stopa smanjila i razlika između kratkoročnih i dugoročnih kamata, smanjila se i zarada koju banke ostvaruju ročnom transformacijom depozita. Banke taj pad kamatnih prihoda tek u manjoj mjeri mogu prevaliti na deponente smanjenjem kamatnih stopa, što obično čine u okolnostima nešto viših kamatnih stopa, jer su negativne kamatne stope do sada uvele (izravno ili kroz varijabilne naknade) ili najavile, isključivo na depozite poduzeća koji premašuju visoke iznose.

Konačno, premda njihov trenutni učinak na zarade nije zamjetan, bankama prijete i sve brojnija fintech poduzeća. Ta poduzeća ciljaju relativno uske segmente poslovanja banaka, ali obično po prihodima relativno izdašne, poput platnog prometa. Zbog toga fintech kompanije manje ugrožavaju financijsku stabilnost te su stoga podložne blažoj regulativi, što im olakšava ustroj vrlo ekonomičnih modela poslovanja. Svaki pojedinačni fintech nije konkurencija bankama – ali kritična masa poput skakavaca može opustošiti „ispaše“ na kojima banke inače obitavaju. No, za razliku od fintecha, banke u paketu usluga koje pružaju imaju i „infrastrukturnu“ funkciju kreditiranja. Crowdfunding platforme, izdavatelji kriptoimovine i druge fintech tvrtke koje pretendiraju na kreditno posredovanje, teško će u doglednoj budućnosti biti u stanju osigurati dostatan tijek kredita gospodarstvu i građanima.

Svaka ušteđena kuna je zarađena kuna

Dok im se prihodi u ovom trenutku brzo smanjuju, banke relativno sporo provode uštede u vlastitom poslovanju. Usluge klijentima još uvijek uvelike pružaju kao da su u analognom dobu. Većina klijenata banaka i dalje se oslanja na službenike koji ih opslužuju kroz široko rasprostranjenu mrežu poslovnica. A to je vrlo skupo. Istina, banke su provele digitalizaciju, ali ona se odnosi uglavnom na pozadinske procese, dok klijentima koji posluju putem njihovih internetskih sučelja tu opciju tretiraju kao svojevrsni luksuz i dodatno je naplaćuju. Banke u Hrvatskoj tako godišnje utroše gotovo sedam i pol milijardi kuna na zaposlenike, zgrade i druge administrativne troškove. Taj iznos dostiže gotovo dvije i pol tisuće kuna po svakom deponentu, ako ćemo te troškove predstaviti plastično i donekle pojednostavljeno jer banke zapravo zarađuju na aktivnoj strani bilance.

Da bi se uspješno nosile sa svim izazovima, banke će morati pronaći načine da puno aktivnije potaknu klijente na korištenje njihovih internetskih platformi, možda čak i nuđenjem određenih financijskih bonusa. Te platforme nisu luksuz, nego njihova slamka spasa, strategija koja im omogućuje rezanje troškova i lakše odolijevanje aktualnim izazovima.

Pivo, kava i revolucija

U proteklih desetak godina daleko smo odmakli od svijeta u kojemu je Paul Volcker, predsjednik američkog FED-a iz 1980-ih, reaktiviran nakon izbijanja globalne financijske krize kako bi osmislio reformu financijskog sustava, kao najveću inovaciju koju su banke posljednjih desetljeća uvele naveo – bankomat. Uz puno uvažavanje stava da su brojne financijske inovacije često služile više prikrivanju preuzetih rizika nego zadovoljavanju poslovnih potreba klijenata, ipak smo se primakli budućnosti u kojoj će bankarstvo i dalje postojati, ali banke možda i neće, kako je to svojevremeno navijestio Bill Gates. Da bi banke i u budućnosti ostale dio financijskog krajolika, kako god on izgledao, morat će postati istinski sljedbenici Lava Trockog koji je pivo volio hladno, kavu vruću, a (r)evoluciju – permanentnu.