Fallen Down Moon „Way Back Home“ (Molaj Breka Productions): Sjajna zvijezda americane iz Žminja

Ovo je još jedno od onih izdanja za koje znaju autor i njemu bližnji. Štoviše, autor pjesama Zvonimir Buktenica iz Žminja nije se potpisao, već je na Bandcamp stranici popisao sve ostale glazbenike koji su mu pomogli snimiti njegovih osam prilično dobrih pjesama, pa je za bolji uvid u ovo djelo trebalo otkriti autora. Valjda se naivno nada da će svi čuti za njegove pjesme. Ukratko, Buktenica je očito kroz godine pisao, skladao i dorađivao pjesme koje je napokon snimio uz pomoć nekolicine glazbenika te ih objedinio u projektu Fallen Down Moon, što je i naziv poznate pjesme grupe The Walkabouts pa je to ujedno i putokaz za shvaćanje i razumijevanje njegove glazbe. Jedan vrlo pristojan spoj americane, folka i bluesa u kantautorskom izrazu iz kojega pršte utjecaji Neila Younga, Boba Dylana i vintage zvuka sedamdesetih godina. Svejedno, Buktenica ima vrlo karakterističan glas, ugodne mekoće i vrlo dobar izgovor engleskog jezika pa pjesme više zvuče kao da su stigle s američkog juga, a ne iz Istre – čiji bi se melos sjajno mogao uklopiti u njegovu glazbeni poetiku. Uspio je dočarati emotivnost stihova i uz vrlo zrele aranžmane u nekim pjesmama („Into the night“) ponuditi album koji bi ljubitelji americane i folka mogli objeručke prihvatiti i iskreno u njemu uživati. Još samo da se potrudi da mu pjesme nekako dođu i do publike.

PoMa „Poma“ (Zona Muzika): Maja Posavec u novoj ulozi

Maja Posavec odlučila se zakoračiti u neke nove glazbene vode, a svoj iskorak nazvala je PoMa (Posavec Maja). Sve je počelo suradnjom s gitaristom Ivanom Kapecom na njezinu prethodnom albumu „Kada ne bih imala strah“, a nastavilo se njihovim nastupima pod nazivom „Večeri s Cohenom“ na kojima je Posavec interpretirala pjesme Leonarda Cohena uz pratnju gitare Ivana Kapeca. PoMa je neki logičan nastavak te njihove suradnje kroz koju su nastale pjesme koje svojom poetikom podsjećaju na Cohenov opus, ali s osobnim pečatom i vrlo privlačnim novim stilom Maje Posavec koja uz Kapeca nudi autorske pjesme na engleskom jeziku. Podsjetila nas je na to koliko lijep glas ima, ali kao da još uvijek ne nalazi pravu nišu za svoje vokalne ideje i glazbena promišljanja. Lijepo je slušati ovako ogoljeno i čisto, ali još bi bilo bolje da je aranžerski obogaćeno i instrumentima i produkcijom. Ovo je jedan simpatičan izlet kojemu se nema što zamjeriti, ali ni posebno nahvaliti.

Saša 21 „VD – i2“ (Dirty Old Label): Mamuzanje mrtvog konja

KUD Idijoti su svojim pjesmama ostavili trag prema kojem ih se komotno može proglasiti hrvatskom glazbenom baštinom. Zaslužan za specifičan zvuk i veliki dio pjesama KUD Idijota, svakako je gitarist grupe Sale Veruda odnosno Saša Milovanović. Međutim, razlazom KUD Idijota, a potom i preranom smrću Branka Črnca Tuste, KUD Idijoti postali su dio glazbene povijesti i tu trebaju ostati. Sudeći po albumu grupe Saša 21, Sale Veruda s tim se ne želi pomiriti i mamuza mrtvog rasnog konja, od čega nitko nema koristi. I dalje su tu njegovi odlični gitaristički rifovi i nabrijani ritam, ali i loše otpjevane nezanimljive pjesme. Čemu? Jedna loša kopija opusa KUD Idijota koja gotovo da nema šanse osvojiti neku novu publiku jer je ona u međuvremenu birala među desetak novih glazbenih žanrova koji su osvojili svijet, slušajući pjesme na desetak novih glazbenih platformi za distribuciju i konzumaciju glazbe. Sale Veruda nažalost je ostao zarobljen u prošlosti pulskog punk rocka u kojem je odrastao i s KUD Idijotima pružio i te kako puno. Teško je stati na loptu i sve to zaboraviti, ali pogrešno je nastaviti onako kako on to pokušava s grupom Saša 21. Ovaj album to i dokazuje svojim otužnim pogledom unatrag, u neko prošlo vrijeme.