Franzu Schubertu posljednja je želja bila čuti Beethovena

Austrijski skladatelj rođen je u Beču, u gradu u kojem je živio i umro. Bio je pristaša romantizma u glazbi te ga svrstavaju u red najdarovitijih kompozitora 19. stoljeća. Život mu je uglavnom protekao u materijalnoj oskudici, a novac je zarađivao kao glazbeni učitelj. Kretao se u krugu bečkih ljubitelja glazbe, te je zajedno s prijateljima priređivao privatne koncerte koje su nazvali „Šubertijade“. Ti koncerti su se održavali u čast njegove glazbe.

Usred kreativne aktivnosti njegovo zdravlje se je narušilo. Službeni razlog smrti bila je tifoidna groznica, iako su iznesene i druge teorije, od kojih je jedna da je bio u tercijarnoj fazi sifilisa. U kasno  ljeto 1828. posjetio je dvorskog liječnika Ernsta Rinna, koji je potvrdio njegove sumnje da je neizlječivo bolestan te da će vjerojatno ubrzo umrijeti. Neki od simptoma koje je imao upućuju na trovanje živom, koja se u to vrijeme koristila kao lijek za sifilis. Osjećao je glavobolje, groznicu, imao otečene zglobove i povraćao.

Schubert je preminuo u Beču 19. studenoga 1828. u dobi od 31 godine, u stanu svoga brata Ferdinanda. Zadnje glazbeno djelu koje je želio čuti bio je Beethovenov Gudački kvratet br. 14 u cis-molu, Op. 131. U skladu s vlastitim željema pokopan je kraj Beethovena, čovjeka kojemu se divio, na seoskom groblju u Währingu.

Komentiraj