Dražen Bijelić, vozač tramvaja i autor knjige o popularnom zagrebačkom prometalu, govori o aktualnim problemima ZET-a i njegovih vozačica i vozača

Dražen Bijelić nije namjeravao dugo ostati vozač tramvaja. Privremeno rješenje do pronalaska posla u struci prešlo je u ljubav koja traje sada već skoro trideset godina. Od 1993. pa sve do danas on upravlja metalnim grdosijama zagrebačkog javnog prijevoza, što se na koncu pokazalo kao ispravna odluka.

Osnovao je u svojim mlađim danima obitelj i hitno je trebao posao. Zaposlivši se, otkrio je da mu rad u više smjena u ZET-u itekako odgovara, pogotovo u pogledu otvaranja vlastite privatne tvrtke. Do danas je ostao vozač tramvaja te je čak napisao knjigu o slavnom modelu „Tramvaj 101: 1951. – 2008.“, popularno nazvanom „stojadin“.

ZET u svojem voznom parku ima nekoliko tipova tramvaja. Najproširenija podjela je ona na stare i nove. Stari tramvaji stvarno su stari, dok se kategorija „novih“ tramvaja, dakako, može staviti pod upitnik, jer sada već slave svoj sedamnaesti rođendan. Međutim, kako je rekao Bijelić, „još uvijek su oni na nivou i suvremeni“.

„Stari tramvaji trebali bi u dogledno vrijeme biti zamijenjeni. Tehnički su oni u redu. Nije Zagreb jedini koji drži u voznom parku starija vozila, to je praksa diljem svijeta. Vozila se svugdje sukcesivno zamjenjuju jer je teško zamijeniti odjedanput sve. To se radi kroz dugi niz godina“, objasnio je za Zagreb News Dražen Bijelić.

Posljednja tramvajska pruga u Zagrebu izgrađena je 2000. godine i od tada nije napravljeno ništa. Inače gradovi, barem oni europski, po Bijelićevim saznanjima, ulažu u razvoj tramvajske mreže svakih par godina. U posljednjih deset godina u Zagrebu je došlo do značajnog propadanja cjelokupnog tramvajskog sustava i nemoguće je sakriti neodržavanje pruga i vozila. Prema Bijeliću, „situacija nije bajna i stvari održavaju na funkcionalnom nivou“.

Uz te više-manje već dugotrajne probleme, pojavio se i problem rastućeg broja taksista. Kroz uvođenje Ubera i sličnih servisa, dopušteno im je kretanje po tramvajskim prugama i žutim trakama.

„No to zapravo i nije problem. Problem je u tome što ti taksisti nisu educirani dovoljno u mjeri da znaju točke i mjesta na kojima ne bi smjeli stajati, a to su skretnice, križanja i stajališta. Taksi, primjerice, stoji na križanju, a tramvaj iza njega ne može skrenuti ulijevo jer taksist stoji na pruzi i želi nastaviti ravno. Tu naprosto dolazi do usporenja prometa i onda se ljudi bune. Kad vidite kroz, recimo, jednu liniju od prvog do zadnjeg stajališta, ako imate od deset do petnaest takvih situacije gdje morate ili propustiti semafor ili nekoga čekati, puta deset – petnaest, tu se skupi deset do petnaest minuta. U principu nije samo problem u ZET-u, nego i u regulaciji prometa te ostalim sudionicima u prometu“, istaknuo je Dražen Bijelić, dodajući kako ni biciklisti koji se voze po tračnicama, što je po njemu iznimno opasno, ne olakšavaju prometnu situaciju.

I stanje tračnica je prilično loše i stanari se bune. Zbog toga se uvode ograničenja brzine tramvaja kako bi se smanjila buka. S vremenom tračnice dobivaju neravnine i grbe zbog kojih se prilikom prelaska tramvaja stvara buka. Redovito brušenje tračnica nekada je rješavalo taj problem, no danas, upozorio je Bijelić, „ili se uopće ne radi ili se ne radi dovoljno“. Nedostaju strojevi za to i druge stvari koje bi ZET trebao imati.

Sada dolazi do situacije da pruga toliko degradira da se mora u cijelosti promijeniti. To košta, usporava promet i stvara dodatne komplikacije za građane te lošu sliku o ZET-u. Zbog te loše slike vozači su većinom prvi na udaru. „Od sto ljudi sto ćudi“, dodao je Bijelić, svakodnevni posao s ljudima je nepredvidiv i svaki vozač tramvaja rješava probleme na svoj unikatan način.

Dio problema vozača trebao bi rješavati njihov sindikat, čijim radom „vozači generalno nisu zadovoljni“, istaknuo je Bijelić uz napomenu da se sindikat uglavnom bavi „više socijalno-prizemnim temama nego sindikalnim“. Poboljšanje uvjeta rada i problematika vozača stavljena je u drugi plan.

„No sindikat je ipak napravio dobre stvari u smislu plaća i tih nekih stavki koje su ugrađene u kolektivni ugovor. Tu treba i neke pohvale dati, ali mislim da ne rade dovoljno dobro na onim stvarima koje su svakodnevni problemi, a koje se mogu riješiti ili započeti rješavati s poslodavcem bez nekakva spora, nego naprosto jednim konstantnim pritiskom da se neke stvari poboljšaju, od uvjeta rada do ispravnosti vozila, i to ne u smislu kočnica, nego sitnica poput loših vozačkih stolica i neispravnih klima u kabini, vrata koja zapinju… To su stvari s kojima se morate sedam sati boriti. Uz te prometne stvari koje sam spomenuo u vezi biciklista i taksija. Sindikat bi se trebao izboriti za to da se možda i tu neke stvari u suradnji s Gradom i policijom počnu rješavati. Neke stvari nisu definirane. Ograničenja brzine zbog buke su na granici legalnog jer se tu koristi nepropisna signalizacija, sve onako ‘idi mi, dođi mi’. Sindikat bi tu trebao reći da ako je potrebna već signalizacija, da se postavi adekvatna i ispravna i pravno valjana signalizacija, a ne da se koriste improvizirane signalizacije koje, pravno gledajući, ne drže vodu“, zaključio je Dražen Bijelić.