DRAGAN ZELIĆ 2017.: ‘Da nije bilo korupcije, Sanadera bismo pamtili po zlatnom dobu hrvatske demokracije’

Objavljeno u Nacionalu br. 990, 20. travanj 2017.

‘U Sanaderovo vrijeme održavale su se izvanredne sjednice vlade kako bi se uklonio spomenik Juri Francetiću. Danas, nažalost, nema te hrabrosti i Plenkovićeva vlada, a i sve buduće, trebala bi se ugledati na dio političkog naslijeđa Sanadera i Jadranke Kosor, kao i odnos Franje Tuđmana prema antifašizmu’, smatra predsjednik udruge GONG

Regionalnom konferencijom „U potrazi za Građankom/Građaninom – vremeplov aktivističkih i umjetničkih praksi “, uz izložbu i koncert, GONG je proslavio 20. obljetnicu postojanja. Program je pripremljen u suradnji s udrugama Kurziv i Domino iz Zagreba, Centrom za kulturnu dekontaminaciju iz Beograda, Helsinškim parlamentom građana Banja Luka, udrugom Civil iz Skopja, udrugom Anima iz Kotora, Kulturom promjene Studentskog centra iz Zagreba i zakladom Solidarna, uz financijsku potporu programa Europa za građane.

Udruga „Građani organizirano nadziru glasanje“, a već više od 15 godina poznata kao GONG, osnovana je 1997., u vrijeme kada je izborni proces bio krajnje netransparentan, a pristup nestranačkim promatračima zabranjen. U povodu ove značajne obljetnice Nacional je razgovarao s Draganom Zelićem koji je bio i jedan od izvršnih direktora GONG-a uz Suzanu Jašić, jednu od najznačajnijih aktivistkinja iz druge polovice devedesetih. Svojim radom Suzana Jašić sa svojim kolegama uspjela je postaviti temelje GONG-u kao jedne od najviše uvažavanih udruga civilnog društva u Hrvatskoj te i dalje surađuje s njom. Iako su se vremena promijenila, a Hrvatska u međuvremenu postala članica Europske unije, GONG i dalje ustrajno radi na demokratizaciji hrvatskog društva postavši ne samo brend, nego i jedan od prepoznatljivih hrvatskih izvoznih proizvoda.

Zelić je diplomirao politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a u GONG-u je od 2001. Područja njegovog interesa su izborni procesi, transparentnost rada tijela javne vlasti i borba protiv korupcije. GONG-ova iskustva i znanja o praćenju izbora i edukaciji birača prenosio je organizacijama civilnoga društva od Rusije, preko Mongolije do Makedonije. Sudjelovao je u promatračkim misijama EU-a, OESS-a, NDI-a i ENEMO-a u brojnim zemljama diljem svijeta. Tijekom 7. saziva Hrvatskog sabora obnašao je dužnost vanjskog člana Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav.

NACIONAL: Pomalo je neuobičajen slavljenički naziv konferencije „U potrazi za Građankom/Građaninom – vremeplov aktivističkih i umjetničkih praksi “. Je li razlog tomu da naši političari uglavnom govore o hrvatskim državljanima i hrvatskim ljudima, dok je politički pojam građanina nestao iz javnog diskursa, čak i kod predstavnika opozicije?

Točno, državljanin i građanin su dva različita pojma pa savjetujem nekim političarima da se dodatno educiraju. Dobro je dok ne govore ‘’ljudi i žene’’. Šalu na stranu: nakon dvadeset godina željeli smo provjeriti dokud se stiglo ne samo u Hrvatskoj, nego i u susjednim zemljama u razvoju demokracije i je li se moglo učiniti više u danim okolnostima te što se događa s građanima, institucijama, civilnim društvom i slobodom medija. Nije nam bila namjera organizirati dnevnopolitičku konferenciju nego sumirati postignuto. Gosti i predavači iz Hrvatske i regije bili su profesori, aktivisti, novinari i predstavnici organizacija civilnog društva s kojima GONG surađuje. Poziv smo uputili i državnim dužnosnicima, iako ih baš “nismo vukli za rukav”, a zahvaljujemo svima na čestitkama i na dolasku.

NACIONAL: Prošlo je 20 godina od osnivanja GONG-a. Koliko je u tom razdoblju hrvatsko društvo napredovalo i kako stojimo u odnosu na ostale zemlje u regije?

Ovisi s kojeg aspekta gledamo. S obzirom na to da je Hrvatska članica EU-a, svi formalni kriteriji su zadovoljeni, kao i usklađivanje zakonodavstva s europskim. U tom smislu stojimo bolje. Ali kada se malo dublje zagrebe, dolazimo do spoznaje da Hrvatska ima boljke koje se ne očekuju od jedne zemlje članice EU-a. Doduše, to više nije samo specifičnost Hrvatske, to je i problem više zemalja unutar EU-a. Pokušavam se staviti u poziciju neke od kandidatkinja za članstvo u EU koje u procesu pregovora moraju ispuniti niz zahtjeva. A kada one pogledaju ono što se događa u Poljskoj i Mađarskoj, pa i to što se događalo u Hrvatskoj, vjerojatno se pitaju čemu ti dvostruki standardi. Upravo zato smo mi kao organizacije civilnog društva tražile da se i nakon ulaska u EU uvede nadzor saborskog tijela o tome ispunjava li Hrvatska sve preuzete obveze, što tada nije bilo prihvaćeno. Sada se pokazalo da smo bili u pravu i da je potreban nadzor svih zemalja članica o tome koliko se pridržavaju europskih vrijednosti i ostalih visokih demokratskih standarda. EU je postao svjestan deficita demokracije, ljudskih prava, slobode medija, socijalne pravde, porasta korupcije, da ne govorimo o odnosu prema antifašizmu, kao i nizu problema u zemljama članicama, s kojima se ona mora suočiti. Zato što udaraju u temelje ideje europskog ujedinjenja.

NACIONAL: Što se dogodilo s organizacijama civilnog društva u posljednjih 20 godina?

Unatoč teškom položaju – nemojmo zaboraviti da su međunarodne organizacije koje su podupirale civilno društvo i nezavisne medije napustile Hrvatsku još tijekom dvijetisućitih – organizacije civilnog društva uspjele su ne samo preživjeti, nego i pronaći novi model djelovanja uz pomoć EU fondova te pronaći odgovore na sve veće izazove i urušavanje dosegnutih, kakvih-takvih, demokratskih standarda. Udruge su povukle preko 90 posto sredstava iz različitih EU fondova, što znači da smo mi taj novac privukli u Hrvatsku, tu ga potrošili, platili porez i kada to gledate s ekonomske strane . to je čisti izvoz. Važno je to da organizacije civilnog društva u Hrvatskoj koje brane vrijednosti iz članka 3. Ustava i dalje djeluju zajedno, a zaštita ljudskih prava, temeljnih sloboda i ustavnih vrijednosti mora biti univerzalna zadaća svih, bez obzira na lijeve ili desne. To je samo insistiranje na poštovanju temeljnih vrijednosti političke zajednice na koje mnogi u Hrvatskoj zaboravljaju.

 

‘Karamarko je bio veliki udar na demokraciju u Hrvatskoj. Ovo društvo još dugo će osjećati posljedice Hasanbegovića i ideologije koja je postala mainstream’

 

NACIONAL: Ali otkad ste prestali promatrati izbore, optužuje vas da ste se profesionalizirali i postali paraziti te da ste zapravo nepotrebni. Koliko imate zaposlenih i kako se financirate, osim iz EU fondova?

Svaka udruga koja ulazi u javni prostor mora se legitimirati i pokazati tko je financira. To je GONG radio od samog početka jer ako to tražite od svih institucija i političkih stranaka, to morate pokazati i na vlastitu primjeru. Kada se radi o novcu EU fondova, on je namijenjen za projekte na koje se morate javljati jer vam nitko neće dati novac za hladni pogon. Nekad dobijete novac za projekt, nekad ne. Te procedure vrlo su birokratizirane, a kako biste se mogli sustavno javljati i pisati te natječaje, ispunili uvjete i proveli projekt te na kraju napisali financijsko izvješće, morate imati profesionalce. Oni su potrebni i da biste kvalitetno zagovarali razvoj demokracije. U GONG-u ima desetak zaposlenih, što ovisi o projektima. Mi smo vrlo strukturirana organizacija i odluke ne donosi jedna osoba. Imamo Vijeće GONG-a u kojem sjede uglednici, aktivisti, profesori s različitih fakulteta. Imamo i Izvršni odbor, Skupštinu i sve procedure su na vrlo visokoj demokratskoj razini. Trećinu svoga proračuna zaradili smo na tržištu, nudeći konzultantske usluge u drugim zemljama, dijeleći svoja iskustva u demokratizaciji Hrvatske.

NACIONAL: Je li to znači da ste postali izvozni proizvod jer promatrate izbore i u drugim zemljama?

Mi zapravo treniramo organizacije koje se bave promatranjem izbora po cijelom svijetu i temeljem tih sredstava možemo razvijati aktivnosti u Hrvatskoj koje ne bismo mogli financirati novcem europskih fondova. Surađujemo i s EU-om i OESS-om. Osobno sam bio u promatračkim misijama od Bjelorusije, preko Makedonije, Slovačke, Bugarske, Izraela, Libanona i Ugande do SAD-a. Tamo sam pratio predsjedničke izbore u Floridi, a može se reći da je izborni proces u nekim dijelovima u Hrvatskoj puno transparentniji. Posebno je problematično ostvarivanje biračkih prava Afroamerikanaca jer ima mnogo administrativnih prepreka. Mi dobre prakse iz Hrvatske prenosimo u inozemstvo i pomažemo civilnim udrugama da uče na našim greškama, ali i da zagovaraju određena dobra zakonska rješenja iz Hrvatske. Na tom planu doista smo međunarodno prepoznati.

NACIONAL: Ali civilno društvo aktivno je i u Srbiji jer ljudi danima protestiraju nakon posljednjih predsjedničkih izbora. I u Makedoniji su nakon izbora organizirane demonstracije. Njima je sigurno teže, a jesu li vidljiviji od vas?

GONG je radio u svim zemljama regije, a nedavno sam u Makedoniji nadzirao izbore. Te zemlje mogu mnogo toga naučiti iz hrvatskih iskustava, i pozitivnih i negativnih. Ali uz sve boljke naše demokracije, može se reći da su u Hrvatskoj mehanizmi zaštite demokracije i reagiranja na demokratske krize snažniji. U Makedoniji su vladajući praktički okupirali sve državne institucije i dio društva, a u Srbiji smo vidjeli školski primjer kontrole medija i gušenja svake kritike. Ali nemojmo se zanositi jer se, kako smo imali priliku vidjeti, demokratski standardi vrlo lako srozaju. Krhka je biljka ta demokracija.

NACIONAL: GONG je nastao u vremenima kada se zaista kralo na izborima, ali u međuvremenu se mnogo toga promijenilo nabolje, a GONG je u skladu s time i mijenjao svoje funkcije.

Devedesetih godina nije bilo dopušteno nestranačko promatranje izbora. Naravno da su nam se upalile crvene lampice jer ako nisu imali što kriti, zašto su branili promatranje izbora. Hrvatska je tada već bila članica Vijeća EU-a i OESS-a prihvativši sve obveze, ali i demokratske standarde. Mi smo se tada s HHO-om i nekim drugim organizacijama civilnog društva uspjeli izboriti za to da u izborni zakon, nakon odluke Ustavnog suda, uđe taj famozni „narančasti amandman“. GONG je tada počeo organizirati svoje promatrače na biračkim mjestima, a bili su to građani, aktivisti i volonteri. Ključni izbori bili su svakako oni početkom 2000-te. Nakon toga taj proces ipak je postajao transparentniji. Mi smo nastavili pratiti izborni proces, ali nakon toga nas je sve više počeo zanimati rad institucija. Do 2000-te građani nisu mogli ući u Sabor. Na inicijativu GONG-a Sabor je otvorio svoja vrata i otada smo tamo doveli tisuće maturanata iz cijele Hrvatske, kako bi mogli sresti svoje zastupnike i postaviti im pitanja. To je danas najnormalnija stvar. GONG je pokrenuto akciju „Novine narodu“ jer je vlast htjela naplaćivati Narodne novine. GONG je to spriječio i omogućio besplatni pregled Narodnih novina. Nakon 2005., kada se otkrilo „glasanje mrtvih duša“ u BiH, otvorila se priča s popisima birača i na tom planu imamo znatno bolje stanje zbog Zakona o registru birača i Zakona o prebivalištu. Insistirali smo i na uvođenju institucije Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, kao i na donošenju Zakona o pristupu informacijama. U oba slučaja smo uspjeli. Dapače, pravo na pristup informacijama 2010. postao je ustavna kategorija. On je donesen u doba Vlade Jadranke Kosor kojoj treba odati veliko priznanje za ulazak u EU i konkretan obračun s korupcijom, što javnost još uvijek dovoljno ne vrednuje. Upravo su te tri stvari – sukob interesa, pravo na pristup informacijama i financiranje stranka – bili uvjeti za zatvaranje poglavlja 23, Pravosuđe i temeljna prava i tu je postignut znatan napredak. Na tome smo odlično surađivali s EU-om.

 

‘Premijer Plenković ima veliku priliku pokazati odlučnost za povratak barem dosegnutim standardima, unatoč pojedinim nedemokratskim snagama u društvu’

 

NACIONAL: Sjećam se izbora 2007. kada je GONG jedini u deset navečer objavio pobjedu HDZ-a s Ivom Sanaderom na čelu, iako su već svi mediji čestitali Zoranu Milanoviću. Kako ste znali rezultate?

Da, mi smo imali tzv. PVT, odnosno paralelno prikupljanje i obradu rezultata glasanja. Naši promatrači raspodijeljeni na uzorku biračkih mjesta javljali su nam konkretne rezultate. Na temelju tih podataka mi smo mogli odrediti trend koji nije bio konačni rezultat i projicirati rezultate izbora uz minimalne greške. Ali u svakom slučaju u deset navečer, kada su svi gotovo proglasili SDP-ovu pobjedu, mi smo vidjeli da prema našim podacima HDZ vodi i to smo objavili. Tako je na kraju i bilo.

NACIONAL: Izborna kampanja Ive Sanadera tada je bila puno bolja i agresivnija nego SDP-ova.

Da, uz jednu značajnu opasku GONG-a jer smo mi te izbore proglasili netransparentnima. Zato što smo već tada utvrdili, kroz monitoring financiranja izborne kampanje, kroz konkretne brojke, da je HDZ u svojim izvješćima navodio da je potrošio mnogo manje novca na kampanju, nego što je to zaista bio slučaj. Osobito na oglašavanje. Nije bilo ravnopravne borbe i jednakosti izborne utrke. Nažalost, bili smo u pravu. Sve što smo govorili tada bilo je istinito. Bio je to početak afere Fimi media. Da se tada reagiralo, možda bi se manje novca izvuklo iz javnih poduzeća i možda bi HDZ kao važna politička stranka pretrpio manju štetu. M smo već i 2006. u objavljenim financijskim izvješćima primijetili da je HDZ naveo da su imali 23 milijuna kuna iz nepoznatih izvora. Ali čim smo progovorili o takvim stvarima, odmah nas se optuživalo da smo protiv Hrvatske, da smo strani plaćenici. Kada je afera pukla, svi ti isti ljudi okrenuli su leđa Sanaderu i gazili ga kad je pao. Iako je, gledano iz tog domoljubnog rakursa, upravo progovaranje o korupciji i krađi javnog novca itekako domoljubni čin, a ne punjenje privatnih džepa ispod zastave.

NACIONAL: GONG više nema svoje promatrače na biračkim mjestima, između ostalog i zato što to financijski više ne može pokrivati. Ali zato još uvijek pratite predizborne kampanje.

Točno, mi smatramo da je sada puno važnije pratiti predizborno razdoblje, što se događa s medijima i financiranjem, kao što smo se fokusirali i na izmjene izbornog zakonodavstva. Iako nemamo raspoređene promatrače na biračkim mjestima, GONG i dalje dežura na izborni dan i zaprema dojave građana o nepravilnostima te im pružamo informacije o izbornom procesu. Dobivamo stotine poziva i mailova, a treba pohvaliti građane koji odlično detektiraju nepravilnosti i dojavljuju nam. Mi onda u suradnji s izbornim povjerenstvima rješavamo takve situacije. Zalaganjem GONG-a donesen je novi Zakon o financiranju stranaka koji i u drugim zemljama pokazujemo kao pozitivan primjer. Ali iako je taj zakon dobar, nadzor Državnog izbornog povjerenstva vrlo je loš. DIP nažalost provodi samo formalni nadzor.

NACIONAL: Posebno problematično bilo je praćenje izbora u Hercegovini jer su tamo glasala ‘’mrtva sela’’. Imate li i dalje tamo promatrače?

Imali smo onda kada smo procijenili da je rizično. Ali posljednjih godina tamo je proces puno transparentniji i nema više toliko mogućnosti za takve prevare.

NACIONAL: Od 1997. promijenilo se više vlada različitih političkih predznaka. S kojom se najbolje surađivali?

Tijekom procesa integracije u EU sve vlade željele su pokazati kako uvažavaju i surađuju s organizacijama civilnog društva jer je to tada bilo ‘’in’’. Surađivali smo sa svima i sve smo istovremeno kritizirali, ali argumentirano. Možda zvuči čudno, ali mi smo imali dobru suradnju sa Sanaderovom vladom, kao i onom Jadranke Kosor. Tada nije bilo potrebno u velikoj mjeri reagirati na ugrožavanja ustavnih načela, od antifašizma do sekularnosti države jer su vlade HDZ-a tada adekvatno reagirale. I da nije bilo sustavne korupcije za vrijeme Sanadera, upravo na to razdoblje Sanadera i Jadranke Kosor možemo gledati kao na zlatno doba hrvatske demokracije, a sve je počelo Račanovom vladom koja također ima zasluge za demokratizaciju zemlje. Očekivali smo bolju suradnju sa Zoranom Milanovićem, ali on nije pokazivao osobiti interes. Dapače, nikad nismo uspjeli dobiti termin sastanka, pa smo ga lovili po Markovu trgu da bismo mu objasnili naše ideje za promjenu izbornog sustava. Ta zatvorenost bila je doista nevjerojatna. Nije nas želio ni saslušati pa je zato GONG s drugim partnerskim udrugama vrlo često protestirao na Markovu trgu.

NACIONAL: Kakav imate odnos s vladom Andreja Plenkovića? Je li vas primio?

Tražili smo sastanak, ali još nismo dobili odgovor. Mislim da nakon dvadeset godina postojanja GONG i naše partnerske organizacije itekako mogu ponuditi mnoga rješenja za razvoj demokracije u Hrvatskoj, a mudra vlast će znati to iskoristiti. Primjerice, u Sanaderovo vrijeme održavale su se izvanredne sjednice vlade kako bi se uklonio spomenik Juri Francetiću. Danas nažalost nema te hrabrosti i sadašnja i sve buduće vlade trebale bi se ugledati na dio političkog naslijeđa i Sanadera i Jadranke Kosor, ali i odnosa Franje Tuđmana prema antifašizmu.

NACIONAL: GONG insistira i na demokratizaciji političkih stranaka koje su uglavnom autokratski vođene, bez obzira na političku orijentaciju. Kako se to može provesti?

Demokratizacija unutarnjeg ustroja političkih stranaka i dalje je veliki izazov za demokratizaciju Hrvatske. To nije floskula. Stranke moraju raditi na privlačenju onih najboljih u svoje redove, a ne isključivati ih. Ne bi smjele oklijevati u tome da odmah “odstrane nezdravo tkivo” u svojim redovima, a to ovisi i o unutarstranačkoj demokraciji. Što nam stranke budu zdravije, šansa je i da imamo zdravije vlade kad jednog dana dođu na vlast. Članstvo i vodstvo stranke moraju se naviknuti na to da kritički i argumentirano raspravljaju o problemima bez posljedica koje često znače izbacivanje iz stranke. Kriza političkih stranaka danas je ogromna, ne nude građanima rješenje za probleme i zato imamo porast populizma. Stranke se moraju pod hitno trgnuti.

 

‘Zabrinjava što danas u Hrvatskoj ne vidimo jaku političku opoziciju. Stanje u SDP-u posljedica je lošeg vođenja stranke i kadrovske opustošenosti’

 

NACIONAL: Mračan period bila je vlada Tihomira Oreškovića, u kojoj je Tomislav Karamarko bio potpredsjednik. Koliko je pojava Zlatana Hasanbegovića bila razorna i za medije, osobito neprofitne i za civilno društvo koje je zbog njegovih odluka ostalo bez velikog dijela financiranja, a zloduh fašizma i nacionalizma pušten je iz boce?

Nevjerojatno je to da je HDZ dopustio da mu se dogodi Karamarko jer je on dotad bio na dobrom putu da postane istinska europska demokršćanska stranka desnog centra kakva je Hrvatskoj potrebna. Treba im ipak odati priznanje da su se iznutra kao stranka uspjeli tome oduprijeti. Karamarko je bio veliki udar na demokraciju u Hrvatskoj. Ovo društvo još će dugo osjećati posljedice Hasanbegovića i ideologije koja je odjednom postala mainstream. To da se sramimo antifašističkih vrijednosti, revizija povijesti, udar na nezavisne i neprofitne medije –više se ne smiju ponoviti. Tu treba naglasiti ulogu tjednika Nacional, neprofitnih medija, pojedinih političara i civilnog društva koji su inicirali pad te vlade i pokazali snagu da se tome odupre i prokažu stvari koje su se događale. Na kraju je i dio HDZ-a shvatio u kojoj su se poziciji našli i uspjeli su se u kratkom vremenu presložiti. Ali trebat će nam još puno vremena da dostignemo standarde koje smo imali u Sanaderovo doba. Premijer Plenković ima veliku priliku pokazati odlučnost za povratak barem dosegnutim standardima unatoč pojedinim nedemokratskim snagama u društvu. Tu će sigurno dobiti, ako pokaže odlučnost, podršku šire javnosti.

NACIONAL: Što treba učiniti njegova opozicija?

Jedna ozbiljna država ne može si dopustiti da jedina opozicija budu organizacije civilnog društva. One trebaju ukazivati na probleme i argumentirano kritizirati loše poteze vlade, ali svaka demokracija mora imati i političku opoziciju koju također plaćaju porezni obveznici. Zabrinjava to da mi danas u Hrvatskoj ne vidimo jaku političku opoziciju. Stanje u SDP-u posljedica je lošeg vođenja stranke i kadrovske opustošenosti kojoj svjedočimo godinama. I u njemu u dobrom dijelu vlada negativna selekcija, umjesto da kandidiraju ljude koji će biti stvarno hrabri i znati izreći stavove stranke. Stranke opozicije, ali i vladajući, moraju pokazati da se politika može voditi i drugačije, da je politika plemenita djelatnost od koje ljudi ne bi trebali bježati; moraju pokazati spremnost na suradnju s drugim segmentima društva, uključivati svoje članstvo i građane u donošenje odluka i da ih neće autoritarno voditi stranke. Mora se premostiti jaz između građana i izabranih političkih predstavnika koji rezultira odioznošću prema svim političkim strankama, što je opasno za demokraciju. Ako se žele boriti protiv populizma, stranke se moraju pod hitno otvoriti javnosti.

Komentiraj