BRUNA MATIĆ: ‘Spojila sam jazz i elektroniku jer sam željela napraviti nešto veliko’

Bubnjarica Bruna Matić elektro jazz projekt ‘NOISE’ predstavit će u Tvornici kulture 6. listopada

Bruna Matić bubnjeve je počela svirati sa svega sedam godina. Nakon završene osnovne i srednje škole za popularnu jazz glazbu u Zagrebu, nastavila je studij jazz bubnjeva na Sveučilištu za glazbu i izvedbenu umjetnost u Grazu. Stekla je diplomu prvostupnika te se 2020. godine preselila u Rotterdam, gdje završava master studij na akademiji Codarts. U svojoj dosadašnjoj karijeri imala je priliku surađivati s mnogim bendovima i izvođačima kao što su HGM A Band, Irena Žilić, The Frajle, Matija Cvek, HRT jazz orkestar, Miro Kadoić/David Gazarov kvartet, Davor Križić Experiment i mnogi drugi. Također vodi i vlastiti bend Bruna Matić Quartet s kojim je 2019. godine objavila album ‘’Two Weeks After Midnight’’. Redovito aranžira za Jazz orkestar HRT-a za koncertni ciklus Sunčana strana Prisavlja i goste poput Psihomodo popa i TBF-a te nastupa s izvođačima kao što su Nela Đinđić, Gina Damjanović, Marija Mirković (ex Frajle) i Nika Turković. U svibnju 2021. godine s Jazz orkestrom HRT-a predstavila je novi audiovizualni projekt N O I S E, suitu u trajanju od 75 minuta kroz spoj glazbe i videa te jazza i elektronske glazbe. Dobitnica je nagrada Status koje dodjeljuje HGU, i to 2015. za mladu nadu jazza, a 2020. i 2022. u kategoriji jazz bubnjevi. I to sve u prvih 26 godina svog kreativnog i dinamičnog života. Ovih dana završila je novi elektro jazz projekt „NOISE“ na kojem je radila posljednjih godina, a nakon suradnje s Jazz orkestrom HRT-a reducirala je aranžmane za kvintet te snimila novi materijal koji će predstaviti 6. listopada u Tvornici kulture. Projekt/album, koji je dostupan na svim streaming servisima, dok se prateći video može pogledati na njezinoj službenoj stranici www.brunamatic.com, govori o buci kao jednom od glavnih elemenata modernog života u gradu, ali i u širem smislu govori o neželjenim informacijama kojima smo svakodnevno izloženi.

NACIONAL: Kada je i kako nastao audiovizualni projekt ‘NOISE’?

Projekt je prvotno bio napisan za Jazz orkestar HRT-a. Već nekoliko godina surađujem s orkestrom, a 2021. godine njegov ravnatelj i dirigent Miron Hauser ponudio mi je autorsku večer. To je za mene bio važan događaj pa sam htjela napraviti nešto veliko. Već dugo promišljam o modernom svijetu kojeg smo svi mi dio i kako mi se on čini umjetan, neprirodan, nezdrav. Htjela sam dokučiti što ga to točno čini takvim i shvatila sam da je buka jedan od glavnih elemenata naše okoline i modernog života u gradu. Ta tema postala mi je fokus ovog projekta te sam htjela staviti ogledalo na svijet u kojem živimo i pomnije istražiti taj aspekt naše urbane okoline. Nakon uspješnog koncerta s Jazz orkestrom HRT-a u svibnju 2021., odlučila sam reducirati aranžmane za kvintet te snimiti i izdati materijal.

NACIONAL: Je li vam za stvaranje inspirativnija buka ili tišina?

Buka je po meni nuspojava svijeta koji smo stvorili te mi sama po sebi smeta, ali u ovom projektu sam vidjela priliku da se buka ukomponira u glazbu pa bi se time možda ona sama mogla pretvoriti iz nečeg destruktivnog u nešto konstruktivno. Tanka je granica između buke i glazbe. Ono što je nekome buka, drugome je glazba ili obrnuto. No kada skladam glazbu, radim to iz tišine. Kada sam okružena bukom, bilo neželjenim zvukom ili bukom drugih neželjenih informacija, imam osjećaj da mi ona stvara sloj „smeća“ iz kojeg se druge važne informacije trebaju probiti kako bi mogle isplivati na vrh i doći iz podsvijesti u svijest.

NACIONAL: Projekcija projekta „NOISE“ upotpunjena je video-projekcijom koja prati djelo u realnom vremenu. Što to konkretno znači i kako će to izgledati?

Već dugo me zanima spoj glazbe i vizualne umjetnosti jer smatram da se time još bolje može dočarati tema koja se obrađuje, u ovom slučaju buka. Također, doživljaj slušatelja je pojačan jer je stimuliran kroz još jedno osjetilo, a video je zamišljen kao film koji se sinkronizirano prikazuje na platnu u isto vrijeme kako bend svira. Film ima četiri lika, a jedan od njih sam i ja, te i vizualno dočarava glazbu koja se izvodi.

NACIONAL: U Hrvatskoj danas nema baš puno jazz glazbenika koji koketiraju s elektronikom. Kada se rodila vaša ljubav spajanja jazza i elektronike?

Fan sam elektronske glazbe još od osnovnoškolskih dana, a i danas najviše slušam dubstep, trap, house i ostale žanrove elektronske plesne glazbe iako nisam tip osobe koji voli ići na partyje i u klubove. Mislim da već nekoliko godina osjećam da tradicionalni ili čak i moderni jazz kao takav nije odraz moje osobnosti, ukusa, pa čak i nekih vrijednosti, iako si to dugo nisam htjela priznati, stoga sam počela tražiti nešto što će uistinu predstavljati ono što ja želim biti kao umjetnica. To je dugotrajan proces koji će možda trajati cijeli moj život, ali je vrijedno odazvati se tom pozivu jer kroz glazbu i svoje umjetničko stvaralaštvo umjetnik traži i, nadajmo se, pronalazi i upoznaje sebe i svoj identitet.

NACIONAL: Prvi album Bruna Matić Quarteta “Two Weeks After Midnight“ objavio je Aquarius Records. Kako to da ste novi album „NOISE“ odlučili objaviti u vlastitom izdanju, bez pomoći neke diskografske kuće?

Što više stvaram glazbu koja je uistinu odraz mojih promišljanja o svijetu i prikaz mojih vrijednosti, osobnosti i glazbenih ukusa, to sam više vezana za nju i ne želim je ni s kime dijeliti osim s publikom. Nadalje, napredak u tehnologiji omogućio nam je direktnu komunikaciju s publikom pa se stoga sve više glazbenika odlučuje baš na ovaj potez. Biti sam svoj majstor zahtijeva jako puno znanja, vještina, truda i uloženog vremena, ali koliko se trudiš, toliko ćeš i imati. Želim biti vlasnica glazbe koju stvorim i sama utabati put kojim ću ići. Mislim da je to teži put, ali je toga vrijedan.

NACIONAL: Bubnjeve svirate gotovo cijeloga života, od svoje sedme godine. Što mislite zašto ima tako malo bubnjarica?

Možda zato što ima puno ljudi koji smatraju da to „nije ženski instrument“, što god to značilo, pa se djevojke dugo nije poticalo da ih sviraju. Znam dosta cura kod kojih je baš to bio slučaj. No to se brzo mijenja i sve manje je tako. Sve više ima cura koje sviraju bubnjeve i ostale instrumente za koje se tradicionalno možda smatralo da nisu za cure i tako to i treba biti.

NACIONAL: Kada svirate prvi put s nekim glazbenicima ili u nekom novom bendu, gledaju li vas u čudu kao bubnjaricu ili vas prihvaćaju kao i sve ostale glazbenike?

U većini slučajeva prihvaćaju me kao ravnopravnog člana benda i s većinom kolega glazbenika vrlo dobro surađujem. Podržavamo jedni druge, dijelimo iskustva i savjete i smatram da je kolegijalnost nešto što svi trebamo njegovati jer smo dio iste scene, iste profesije. Poštovanje prema drugom, po meni, stvar je kućnog odgoja, dok je profesionalno ponašanje kvaliteta koju glazbenik mora razvijati kako bi bio uspješan u tom poslu. Doživjela sam i neka neugodna iskustva, ali sva sreća da su ona u manjini u usporedbi s lijepim iskustvima i podrškom koju sam dobila od kolega glazbenika.

Komentiraj