Dogradonačelnika Gline Branka Bakšić Mitić kritizirala je za Jutarnji list sporost administracije u obnovi Banovine.

“Prva godina od potresa je iza nas, proživjeli smo još 1000 manjih potresa, nije se obnovila nijedna kuća, popravljaju se samo dimnjaci i zabatni zidovi, ali to nije obnova. Dok se mi svađamo oko debljine zidova i modela kuća, mijenjamo zakon – vrijeme ide. Sjetimo se potresa u Skoplju 1963. godine, godinu dana od tog potresa grad je bio obnovljen. Pitala sam državnog tajnika Hanžeka i ministra Horvata zašto obnova ne kreće odmah, a oni kažu – zima je, pa kreće 1. ožujka. Ali, eto, što ne može država, mogu mali ljudi kroz donacije.”

Rekla je kako je na području Gline sagrađeno četrdeset kuća iz donacija. “Pravili smo one drvene ‘Mandićeve’ kuće, ili smo kupovali montažne, ili smo iz doniranih sredstava kupovali one sa zelenim naljepnicama koje su se našle na tržištu. U ovom trenutku grade se dvije, jedna od donacija Grada Knina, druga Baptističke crkve. Pa, neka mi netko kaže, ako mogu ti ljudi skupiti novac i graditi, kako to ne može država? Uvijek je nešto, promjena zakona, pa nema građevinske radne snage dovoljno, pa je zima… Ja mislim da tu nema više niti volje za stvarnom obnovom. Ovaj kraj je bio zanemaren i prijašnjih desetljeća, uopće se nije vodila briga o Baniji, pa još prije nekoliko godina ovdje je bilo domaćinstava bez struje i sela bez javne rasvjete. Imaju li i ti ljudi pravo na dostojanstven život? I dalje nemamo javnog prijevoza, ma mi ovdje nemamo ništa. Statistike prije potresa kažu da se najviše ljudi iseljavalo s područja Gline, a sada nakon potresa brojke će biti katastrofalne. Ja mislim da nas nema više niti šest tisuća”.

Bakšić Mitić zna dosta mladih obitelji s djecom koji su otišli, a misli da će ih se odseliti i više. “Ljudi gube strpljenje. Kontejneri prokišnjavaju, nemaju dobru izolaciju pa se kondenziraju, mnogi su još uvijek u uredskim kontejnerima bez sanitarnog čvora i idu na vanjske toalete, a uglavnom se radi o starijim ljudima i maloj djeci. Oni koji imaju vlastitih sredstava krenuli su sami u radove, pa me pitaju hoće li im netko refundirati troškove. Ja im kažem neka čuvaju račune. Za uklanjanje svake ruševine treba elaborat, a on košta između 50.000 i 60.000 kuna. Elaborat za dimnjak košta 25.000 kuna. Umjesto da smo išli s inoks dimnjacima od 4000 kuna, već bi svi bili sanirani. Problem su i stambene zgrade koje također nemaju dimnjake, pa se ljudi griju na struju. I kaže mi jedna žena da ne smije upaliti grijalicu jer ima primanja 800 kuna, od čega će ona platiti struju?”

Ministra Darka Horvata pitala je može li država platiti da ljudi sami obnavljaju. “On kaže: ‘Teško ako nema elaborata i dokumentacije o obnovi.’ Ono što jedino nije sporno jest da novca ima. Zašto ne bismo procijenili štetu i dali obitelji, ne znam, 100.000 kuna pa neka sami obnavljaju ako to žele, ili im kupiti materijal. Na početku nas je gradnja jedne drvene kuće koštala 85.000 kuna, a sada ista košta 155.000, koliko je poskupio materijal samo u ovoj godini. Rok trajanja im je 25 godina, ali i to je bolje od kontejnera. Ljudi će se uvijek nekako snaći, treba im dati mogućnosti, pomoći im, sufinancirati. Ovako ne dobivaju ništa, samo čekaju.”

Donatori, kaže, još se javljaju. “”Evo uskoro stiže uplata iz Austrije od 20.000 eura za jednu kuću. Donatori su ljudi koji žele uglavnom ostati anonimni, ili recimo ti obični mali ljudi koji izdvajaju sredstva iz svojih skromnih primanja. Javljaju se meni ili u našu udrugu i onda ih mi spajamo direktno s korisnicima. Imamo profile, odnosno potrebe ljudi na terenu, prioritet su obitelji s djecom a onda stariji ljudi. Uspjeli smo tako riješiti tih 40 obitelji, nije to nešto kad znamo da ih je 700 po kontejnerima, ali je bolje nego ništa. Novac nije problem, nije ni kada je država u pitanju, a je li to organizacija, ili nema dovoljno želje da krene sustavna obnova, ja ne znam.”

Kaže da joj se miješaju osjećaji. “Bijes, srdžba, tuga… Rasplačem se s tim ljudima. Ponekad više ni sama ne znam što da im kažem. Oni ionako više nikome ne vjeruju. Vlada se ne drži svojih obećanja, eto potpredsjednik Vlade kaže da kreće obnova 1. studenoga, pa eto Božića i Nove godine, i onda novog termina 1. ožujka nagodinu. Ti ljudi su već jadni i ne znaju što napraviti.Evo, čovjeku curi kontejner, tri puta je podnosio zahtjev za prekrivanjem, tri puta su ga silikonirali i opet curi. Velik broj ih nije spojen na vodu i odvodnju, a oni koji jesu cijevi im nisu ukopane nego idu po tlu pa se voda smrzava. To su sve problemi koje netko mora riješiti. Stožer je na sjednici 1. prosinca te poslove izrade izolacija prebacio na lokalne uprave, pa radimo duple poslove.”

Ima li barem malo optimizma? “Ne znam. Sretna sam zbog ovoga što smo odradili. Javnost i ne zna, ali baptisti su na području grada napravili 150 dimnjaka, u što su uložili više od 1,5 milijuna kuna, kupili su ljudima dvije kuće, tri rade ili će raditi, grade štale i gospodarske objekte, ovdje je stoka još uvijek na otvorenom ili pod improviziranim nadstrešnicama. Nažalost, već smo dosta ljudi iz kontejnera pokopali, oni nisu doživjeli obnovu. Od potresa naovamo sigurno oko 100, non-stop netko umire ovdje, u zadnja dva tjedna vidjela sam valjda 25 osmrtnica.”