Rođena je u Rimu 7. ožujka 1908. godine. Odrasla je u siromaštvu, a odgojila ju je baka s majčine strane u predgrađu. Studij glume Anna Magnani je plaćala zarađujući kao pjevačica u noćnim klubovima, zbog čega je postala poznata kao “talijanska Piaf”. Prije nego je privukla pažnju Vittorija De Sice (“Teresa Venerdi”, 1941.), pojavila se u nekolicini filmova, a internacionalno poznatom napravio ju je “Rim otvoreni grad” (1945.), prvi veliki neorealistički film.

Tennessee Williams nazvao ju je najljepšom ženom na svijetu, a Jean Renoir najvećom glumicom s kojom je radio. Tijekom 50-ih, u Rimu su se mogle kupiti tri vrste razglednica – s motivima grada, Pape i Anne Magnani.

Bila je uvjerena da, unatoč nominaciji, neće osvojiti Oscara za “Tetoviranu ružu” kao prva talijanska glumica u povijesti, pa je odbila pohoditi ceremoniju i ostala u Rimu. Novinar koji ju je probudio iza sna i priopćio sretnu vijest dugo ju je trebao uvjeravati da se ne šali. ” Lažeš “, rekla je Magnani, “ako je ovo šala, ubit ću te.”

Posljednju glavnu ulogu Magnani je ostvarila u “Tajni Sante Vittorije” (1969.) Stanleyja Kramera, a publici se dostojno, za kraj, naklonila u Fellinijevom “Rimu” (1972.) prije nego je umrla u 66. godini od raka gušterače.