Alžirske godine Alberta Camusa

Francuski književnik i filozof, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1957. godine, svoj opus temelji na ideji apsurda ljudske egzistencije. Modernog čovjeka naziva bludnim, ciničnim monstrumom, a kao suprotnost svijetu današnjice evocira antičku Grčku, koja je “u svemu znala naći pravu mjeru”.

Albert Camus rođen je 7. studenoga 1913. godine u alžirskom gradu Mondovi u francusko-alžirskoj obitelji. Obitelj mu je bila vrlo siromašna i djelomično nepismena. Njegova je majka bila španjolskih korijena i polugluha, a otac Lucien poginuo je 1914. godine u prvoj bitki za Marnu kao član pješačke divizije tijekom Prvoga svjetskog rata. Camus je kao dijete živio u jako lošim uvjetima u Alžiru, u dijelu grada zvanom Belcourt. Godine 1936. diplomira čistu filozofiju na Sveučilištu u Alžiru obranom diplomskog rada o kršćanskoj metafizici i neoplatonizmu. Iste godine osniva kazališnu družinu gdje piše i režira, ali i glumi. Družina se održala do 1939. godine. Sljedeće godine intenzivno se bavi novinarskim radom, a u Alžiru mu izlazi prva knjiga.

Godine 1935. Camus se pridružuje Komunističkoj partiji Francuske koju je gledao kao način da se “bori protiv nejednakosti između Europljana i ‘urođenika’ u Alžiru.” No, Camus nikad nije sugerirao da je marksist ili da je pročitao Das Kapital, no jednom je napisao: „Mi možda vidimo komunizam kao odskočnu dasku i asketizam koji priprema podlogu za složenije spiritualne aktivnosti.”

Komentiraj