Unatoč objavljivanim natječajima i brojnim beneficijama, osječki zatvor već četiri godine nikako ne može dobiti zatvorskog liječnika, piše Glas Slavonije.

Naime, osobama medicinske struke, koje primanjem u državnu službu postaju državni službenici sa statusom ovlaštene službene osobe, se 12 mjeseci provedenih na takvim poslovima računa kao 16 mjeseci te im pripada poseban dodatak na plaću zbog rada u posebnim uvjetima.

No, čini se da ni to liječnicima nije dovoljan poticaj za prijavu na ovo radno mjesto.

“U Zatvoru u Osijeku ustrojen je Odjel zdravstvene zaštite zatvorenika s pet radnih mjesta, i to voditelj Odjela – doktor medicine, doktor medicine – liječnik i tri medicinska tehničara/sestre. Radno mjesto doktora medicine prazno je od 15. travnja 2013. godine, nakon čega je Zatvor u Osijeku uz odobrenje Središnjeg ureda Uprave za zatvorski sustav sklopio ugovor o djelu sa specijalistom opće medicine i specijalistom psihijatrije koji su sukladno potrebama u proteklom vremenu kontinuirano pružali usluge zdravstvene zaštite zatvorenicima”, doznaje se iz Ministarstva pravosuđa.

U međuvremenu je Zatvor u Osijeku sklopio šest ugovora o djelu s medicinskim tehničarima/sestrama, no na javni natječaj za prijam doktora medicine koji je bio raspisan tijekom 2015. nitko nije javio. Trenutno je opet natječaj za radno mjesto liječnika otvoren.

Osječka psihijatrica, doc. dr. sc. Mirela Grgić već pet godina ima ugovor o djelu sa Zatvorom Osijek i kaže da nije imala nikakvih loših iskustava.

“Kod njih je što se tiče rada sasvim drugačije, ali čovjek se ondje osjeća sigurno, jer su zaštitari uvijek tu. Ako netko samo digne glas, oni dođu i nude pomoć. Ako se radi baš o nekim problematičnim i agresivnim pacijentima, zaštitari im budu u pratnji i ako pomislim da bi moglo biti problema, ostaju uz nas cijelo vrijeme. Ondje se osjećam sigurnije nego dok sam radila u bolnici na Odjelu psihijatrije. Tamo dolaze svakakvi pacijenti pa ako su agresivni, veliki je problem dok se pojavi pomoć, a u Zatvoru je uvijek tu”, kazala je Grgić.

“Pacijent je pacijent. Važno je da se ljude ne etiketira, a ljudi često imaju predrasude. Pacijenti koji uzimaju terapiju tako su nerijetko etiketirani, pa tako i zatvorenici. To su ljudi sa svojim sudbinama, nije na nama da ih osuđujemo”, zaključuje psihijatrica za Glas Slavonije.