Od trovanja bivšeg agenta KGB-a Aleksandra Litvinenka do smrti u zatvoru oporbenog čelnika Alekseja Navalnog, veliki broj kritičara Vladimira Putina je preminuo, dok su drugi u zatvoru ili egzilu. Kremlj rutinski negira upletenost

Smrt Alekseja Navalnog posljednja je u nizu smrti kritičara ruskog predsjednika Vladimira Putina. Tijekom više od dva desetljeća na čelu Kremlja, brojni Putinovi protivnici doživjeli su nesretne sudbine – uključujući zatvor, pucnjeve iz vatrenog oružja na ulici ili trovanje čajem ‘obogaćenim’ polonijem-210.

Tko su ljudi koji su se usudili govoriti protiv Putina i prkositi Kremlju, i gdje su sada?

Aleksej Navalni

Rođen u obitelji vlasnika tvornice u selu zapadno od Moskve, Aleksej Navalni izrastao je u možda najistaknutijeg kritičara Putinova mandata.

Njegov politički aktivizam, uključujući opsežne istrage o korupciji na visokoj razini i kandidiranje za gradonačelnika Moskve, donio mu je slavu – a mnogi su vjerovali da predstavlja veliku prijetnju za Putina.

U kolovozu 2020. godine njegova je borba protiv ruskog predsjednika dospjela na svjetske naslovnice. Navalnom je jako pozlilo na letu iz Sibira za Moskvu i prebačen je, još uvijek u komi, u Berlin.

Njegov tim optužio je Kremlj da ga je otrovao, što su oni negirali.

Njemački liječnici potvrdili su da je bio otrovan novičokom, nervnim otrovom iz sovjetskog doba. Njegov oporavak trajao je mjesecima.

Unatoč opasnosti, Navalni se odlučio vratiti u Rusiju gdje je kasnije uhićen, osuđen na temelju optužbi za koje je rekao da su politički motivirane i poslan u rusku kaznenu koloniju.

Ruski dužnosnici rekli su da je Navalni umro u zatvoru.

Boris Nadeždin

Oporbeni političar Boris Nadeždin izjavio je da će se natjecati protiv Putina na predsjedničkim izborima 2024. godine.

Unatoč sumnjama da bi 60-godišnjak mogao predstavljati ozbiljan izazov za sadašnjeg čelnika, Nadeždin je rekao da je prikupio više od 200.000 potpisa iz cijele Rusije.

Neke je analitičare iznenadio svojom snažnom kritikom onoga što Kremlj naziva svojom ‘specijalnom vojnom operacijom‘ u Ukrajini, nazivajući rat ‘fatalnom pogreškom’ i obećavajući da će ga pokušati okončati pregovorima.

On je 8. veljače rekao da mu je zabranjeno kandidirati se na izborima, a Središnje izborno povjerenstvo je reklo da je pronašlo nedostatke u potpisima koje je prikupila njegova kampanja.

Obećao je da će se žaliti ruskom vrhovnom sudu, poručivši: “Sudjelovanje na predsjedničkim izborima 2024. je najvažnija politička odluka u mom životu. Ne odustajem od svojih namjera.”

Govoreći za Sky News prošle godine, Nadeždin je rekao da se ne boji progovoriti jer je proživio i da se nekoliko puta suočio sa smrću.

Jevgenij Prigožin

Nevjerojatan je bio uspon Jevgenija Prigožina od prodavača hot doga do šefa privatne vojske koja je marširala na Moskvu.

Njegovi plaćenici Wagner grupe bili su ozloglašeni zbog svoje brutalnosti u Ukrajini, ali i zbog svog utjecaja u Africi.

Prigožin je postajao sve hrabriji u svojoj kritici ruske vojske i njenog vrhovnog zapovjedništva.

Kad su njegove snage započele marš na Moskvu iz južnog grada Rostova, činilo se da je to bio najveći izazov za Putina u gotovo dva desetljeća, ali je očiti pokušaj državnog udara propao na pola puta do glavnog grada.

U kolovozu 2023. godine poginuo je kad se privatni zrakoplov u kojem je bio srušio sjeverno od Moskve, što je izazvalo sumnje u umiješanost Kremlja.

Kremlj je zanijekao ubojstvo Prigožina, nazivajući optužbe o umiješanosti Putina ‘apsolutnom laži’.

Ana Politkovskaja

Dana 7. listopada 2006. godine, na Putinov rođendan, novinarka Ana Politkovskaja upucana je u predvorju svoje stambene zgrade.

Prije smrti specijalizirala se za istraživanje kršenja ljudskih prava u Čečeniji i o korupciji.

Njezino ubojstvo dovelo je do tvrdnji da Putin nije učinio dovoljno da zaštiti medije.

Ubojstvo je opisao kao ‘odvratno u svojoj okrutnosti’ i komentirao da je njezina smrt uzrokovala više problema Kremlju nego njezin rad.

Boris Nemcov

Bivši potpredsjednik ruske vlade za vrijeme predsjednika Borisa Jeljcina, Boris Nemcov, bio je žestoki kritičar Putina i istaknuti vođa opozicije.

Radio je na izvješću koje je ispitivalo ulogu Rusije u sukobu u Ukrajini 2015. godine.

Ali, u dobi od 55 godina, ubijen je prije nego što je istraga završena. Nemcov je ubijen na mostu samo nekoliko metara od Kremlja dok se po noći vraćao kući sa svojom djevojkom.

Pet muškaraca proglašeno je krivima za organiziranje i izvršenje naručenog ubojstva. Zaur Dadajev, časnik sigurnosnih snaga čečenskog vođe i Putinovog saveznika Ramzana Kadirova, proglašen je krivim za ispaljivanje smrtonosnih hitaca.

Kremlj je zanijekao umiješanost u ubojstvo.

Aleksandar Litvinenko

Bivši agent ruske sigurnosne službe FSB, Aleksander Litvinenko pobjegao je iz Rusije i na kraju dobio britansko državljanstvo.

Optužio je Putina za korupciju i okrivio ga za zloglasne bombaške napade na stanove u Moskvi koje je Putin, tada premijer, iskoristio kao razlog za početak Drugog čečenskog rata 1999. godine. Pokazalo se iznimno popularnim i to mu je pomoglo da dođe na vlast.

Litvinenko je umro u studenom 2006. godine, nekoliko tjedana nakon što je popio čaj koji je bio otrovan polonijem-210, rijetkim i vrlo snažnim radioaktivnim izotopom.

Otrov je unesen tijekom sastanka s dvojicom ruskih špijuna u hotelu Millennium u Londonu, a smatra se da je ubojstvo potpisao osobno Putin. Rusija je uvijek poricala bilo kakvu umiješanost.

Gari Kasparov

GarI Kasparov, koji se smatra jednim od najvećih šahista svih vremena, od 2013. godine živi u egzilu u New Yorku.

Bivši svjetski prvak postao je strastveni borac protiv Putinove vladavine i sudjelovao je u nekim od masovnih oporbenih uličnih prosvjeda koje je organizirao Aleksej Navalni.

Rekao je da se boji uhićenja ako se vrati u Rusiju.

Kasparov je, inače, i hrvatski državljanin, a napisao je knjigu ‘Zima dolazi’, u kojoj je opisao kako je Rusiji trebalo samo osam godina da nakon slavodobitne masovne proslave raspada Sovjetskog Saveza izabere nekadašnjeg KGB-ova agenta Putina za predsjednika. U knjizi objašnjava i kako je nakon toga Putin trebalo osam godina da iskvari ili uništi gotovo svaki demokratski čimbenik u Rusiji.

Ravil Maganov

Predsjednik uprave drugog najvećeg ruskog proizvođača nafte Lukoila Ravil Maganov otvoreno je kritizirao rat u Ukrajini.

U izjavi iz ožujka 2022. godine, pozvao je na ‘što skoriji prekid oružanog sukoba’ i izrazio ‘iskrenu empatiju za sve žrtve’.

“Snažno podupiremo trajan prekid vatre i rješavanje problema kroz ozbiljne pregovore i diplomaciju”, poručio je.

U rujnu te godine, 67-godišnji Maganov je umro nakon što je navodno pao s prozora šestog kata Centralne kliničke bolnice u Moskvi.

Paul Klebnikov

Istraživački novinar Paul Klebnikov, Amerikanac ruskog podrijetla, ubijen je ispred svog ureda u pucnjavi iz automobila u Moskvi 2004. godine.

Bio je urednik ruskog Forbesa i pisao je o korupciji, a magazin je objavio i listu najbogatijih ljudi u zemlji.

Natalija Estemirova

Natalia Estemirova bila je nagrađivana aktivistica za ljudska prava koja je prikupljala dokaze o zlostavljanjima u Čečeniji od početka drugog tamošnjeg rata 1999. goodine.

Oteta je u blizini svoje kuće 15. srpnja 2009. u čečenskoj prijestolnici Groznom.

Nekoliko sati kasnije njezino je tijelo pronađeno u šumskom području s ranama od vatrenog oružja na glavi i prsima.

Tadašnji predsjednik Dmitrij Medvedev odbacio je tvrdnje da je odgovoran čečenski čelnik Ramzan Kadirov i sugerirao da je ubojstvo izvršeno kako bi se diskreditirao Kremlj.

Denis Voronenkov

Bivši ruski političar Denis Voronenkov bio je otvoreni kritičar Putina.

Prethodno član komunističke frakcije u donjem domu ruskog parlamenta, Voronenkov je pobjegao u Ukrajinu 2016. godine i dobio ukrajinsko državljanstvo.

Upucan je i ubijen u Kijevu u ožujku 2017. godine.

Tadašnji predsjednik Ukrajine Petro Porošenko opisao je njegovo ubojstvo kao ‘čin državnog terorizma’ Rusije – optužbu koju je Kremlj odbacio.

Boris Berezovski

Bivši milijarder Boris Berezovski živio je u egzilu u Britaniji od 2000., a 13 godina kasnije pronađen je mrtav.

Obogatio se u Rusiji 1990-ih godine tijekom masovne rasprodaje državne imovine nakon raspada Sovjetskog Saveza.

Nekada nevjerojatno bogat, vjeruje se da je u kasnijim godinama njegovo bogatstvo opalo.

James Nixey, voditelj ruskog programa Chatham Housea, prethodno ga je opisao kao ‘najvirulentnijeg anti-Putinovca od svih oligarha’.

“Sigurno je bio spreman potrošiti svoj novac, ono malo što mu je preostalo, u pokušaju da ga iskoristi za okončanje trenutnog režima u Rusiji”, izjavio je.

Berezovski pronađen je mrtav u svom domu u Berkshireu.

Mikroskopski testovi kože pokazali su da na tijelu Berezovskog nisu pronađeni znakovi samoobrane ili borbe, dok toksikološki nalazi nisu otkrili nikakve tragove otrova ili neočekivanih supstanci niti u njegovoj krvi niti u tkivu. Pronađen je obješen.

Sergej Skripal

Bivši pukovnik ruske vojne obavještajne službe Sergej Skripal iz službe je otišao 1999. godine, a nastavio je raditi u ministarstvu vanjskih poslova te zemlje do 2003. godine

Godinu dana kasnije uhićen je u Moskvi i priznao je da ga je 1995. regrutirala britanska obavještajna služba.

Rekao je da je britanskim obavještajcima dao informacije o ruskim agentima u Europi u zamjenu za oko 100.000 dolara.

Skripal je bio u zatvoru, ali je kasnije pušten zbog razmjene špijuna i preselio se u Ujedinjeno Kraljevstvo.

Godine 2018. zajedno s kćeri otrovan je nervnim agensom novičok, ali su preživjeli napad.

Kremlj je zanijekao da je Rusija na bilo koji način umiješana u trovanje, opisujući britanske optužbe da su napad odobrili visoki ruski dužnosnici kao ‘neprihvatljive’.

Sergej Jušenkov

Liberalni ruski političar Sergej Jušenkov ubijen je u predgrađu Moskve 2003. godine.

Član Državne dume i bivši pukovnik sovjetske vojske, Jušenkov je upucan nekoliko puta ispred svoje stambene zgrade.

Bio je uključen u osnivanju Liberalne ruske stranke, koja je postigla punu registraciju samo nekoliko sati prije nego što je ubijen.

Jušenkov je bio voljan govoriti protiv Putina i rata u Čečeniji.