Hrvatsko-talijanski renesansni slikar i grafičar Andrija Medulić (Andrea Schiavone, Andrea Meldolla, Andrija Zadranin), jedan od najistaknutijih predstavnika talijanskog manirizma, rođen je negdje između 1510. – 1515. godine u Zadru ili Nadinu, a umro je 1. prosinca 1563. godine.

O njegovoj važnosti koji je, kako bi se reklo, bio prava umjetnička faca svog vremena, dovoljno govori nekoliko crtica iz njegove nedovoljno istražene biografije. Medulić nije bio samo prijatelj s velikim umjetnicima nego je uz njih bio i član povjerenstva za procjenu mozaika braće Zuccato na pročelju crkve sv. Marka, dakle njegovo mišljenje bilo je od iznimne važnosti za umjetnički život Venecije.

Tizian je u korespondenciji s kolegom naveo da su Medulićeva djela zbog brzine nedovršena, pripisujući nemar mladosti. Tintoretto je, primjerice, o njemu izjavio da bi svaki slikar trebao imati barem jednu Medulićevu sliku kako bi učio vještinu nanošenja boja. Medulić je djelovao uglavnom u Veneciji te je utjecao na stvaralaštvo ne samo spomenutih Tiziana i Tintoretta nego i El Greca.

U Italiji je među prvima radio samostalne pejzaže i prvi je koristio tehniku suhe igle na bakropisima. Njegova djela čuvaju se u najpoznatijim europskim muzejima i galerijama, poput Muzeja povijesti umjetnosti u Beču, firentinske palače Uffizi i galerije Piti, londonskog British Museuma i kraljevskog dvorca Hampton Court, venecijanskog Cassela ili pariškog Louvrea.

Poznata Medulićeva slika „Vjenčanje venecijanskog dužda s morem“ nalazi se u crkvi svetog Marka u Veneciji. Neki jezikoslovci nazivali su ga „slavenskim Rafaelom“, misleći na slavnog slikara i arhitekta Rafaela, uz Michelangela i Leonarda da Vincija najznačajnijeg predstavnika renesansne umjetnosti.