SKANDAL: Vlada je četiri mjeseca tajila da ju je MOL izigrao oko Inine Rafinerije u Rijeci

Hrvatski članovi Uprave Ine sukreirali su s MOL-om novi skandal previdjevši namjerno uvredljivo loše napisanu ponudu Ine za dodjelu koncesije na pomorskom dobru u luci Urinj, nužne za pompozno najavljenu modernizaciju Inine riječke rafinerije

Puna četiri mjeseca vlada premijera Andreja Plenkovića prešućivala je hrvatskoj javnosti da ju je mađarski MOL već tko zna koji put izigrao, što će u ovom slučaju rezultirati znatnim kašnjenjem pompozno najavljivane modernizacije Inine riječke rafinerije nafte. Zadnji je to u nizu skandala povezanih s Inom, ali za njega se iz više razloga ne može kriviti samo Inu odnosno mađarski MOL koji Inu zapravo upravljački potpuno kontrolira. Nego u najmanju ruku i hrvatske članove Uprave Ine, koji su tu MOL-ovu podvalu moguće i namjerno previdjeli, da bi je na koncu Vlada mjesecima prešućivala.

Dramatične razmjere tog skandala otkriva sadržaj Rješenja stručnog tijela Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture za ocjenu ponuda za koncesije na pomorskom dobru, koje je ocjenjivalo jedinu pristiglu ponudu, onu Ininu, za dodjelu koncesije na pomorskom dobru u industrijskoj luci Urinj i pomorskom dobru izvan lučkog područja u području Kostrena Barbara, koja je ključna za realizaciju projekta modernizacije riječke rafinerije.

To stručno tijelo Ininu ponudu službeno je otvorilo još 15. lipnja, a Rješenje o odbijanju Inine ponude doneseno je 8. srpnja. Vlada ga je službeno objavila tek prošloga četvrtka i temeljito je prešućeno u najvećem dijelu hrvatskih medija. Agencijsku vijest o objavi Rješenja objavila je tek HINA, a potom su je prenijeli Novi list i portal Seebiz.eu.

Koking postrojenje, kao najvažniji dio projekta modernizacije riječke rafinerije, trebalo bi biti dovršeno i pušteno u pogon do 2023.

Ali nakon Vladine odluke da Ini uskrati koncesiju i poništi natječaj, taj zacrtani rok vrlo vjerojatno neće biti ispunjen jer će kasniti radovi na prilagodbi pomorskog dobra za prekrcaj materijala koji nastaje radom koking postrojenja.

Prošlotjedna odluka Vlade i Inina ponuda na natječaju za koncesiju također mogu ponuditi objašnjenje za nedavne grube izjave predsjednika Zorana Milanovića u kojima je ministra gospodarstva Tomislava Ćorića okarakterizirao kao „mađarskog potrčka“.

 

Skandalozni dokument otvoren je 15. lipnja, ponuda odbijena 8. srpnja, a sve je objavljeno tek prošloga četvrtka. Je li Plenkovićeva vlada s MOL-om zajednički režirala ovaj skandal?

 

Iz Ministarstva gospodarstva i održiva razvoja Tomislava Ćorića na niz Nacionalovih pitanja i zahtjeva za komentar slučaja odbijanja dodjele koncesije Ini za jedan od najvažnijih projekata u hrvatskom energetskom sektoru, za koji je to Ministarstvo nadležno, stigao je tek kratak odgovor u kojem se kaže: “Razlozi odbijanja, kao i ostale informacije, jasno su navedeni u Rješenju Vlade RH. Za sve ostale informacije ljubazno Vas upućujemo da se obratite Ini.“

Opisani skandalozni razvoj događaja oko modernizacije riječke rafinerije baca sasvim novo svjetlo na Nacionalova otkrića još s kraja prošle godine, objavljena netom što je i službeno potpisan ugovor o investiciji u koking postrojenje u riječkoj rafineriji. Već tada objavljena su brojna upozorenja da priča oko modernizacije rafinerije samim potpisom ugovora nije završena te da još uvijek postoji bezbroj načina opstrukcije i usporavanja projekta. Jedan neslužbeni izvor tada je potvrdio da se MOL, čak i nakon potpisanog ugovora, uvijek može pozvati na neke stvarne ili izmišljene probleme zbog kojih će se zaustaviti ili odgoditi neki dijelovi realizacije ugovora, čak i po cijenu plaćanja penala izvođačima radova. Najnovija događanja oko koncesije na pomorskom dobru u luci Urinj samo potvrđuju te njegove riječi.

Isti je izvor, obrazlažući te tvrdnje, kazao da MOL-u riječka rafinerija ne treba jer je riječko postrojenje konkurencija MOL-ovim prerađivačkim kapacitetima u Mađarskoj i Slovačkoj. U sadašnjem trenutku, kada je zbog pandemije cijena sirove nafte na svjetskom tržištu na izrazito niskim razinama i kada se usporavaju ili pak posve stopiraju sve investicije u naftnom sektoru, MOL-u zaustavljanje projekta modernizacije riječke rafinerije i te kako odgovara, posebno uzme li se u obzir Inin gubitak od 1,05 milijardi kuna u prvih devet mjeseci ove godine.

Da sve bude apsurdnije, cijeli projekt detaljno je opisan u dokumentu „Elaborat zaštite okoliša – Rekonstrukcija INA – Rafinerije nafte Rijeka – izgradnja koking kompleksa: segment luke, skladišta i transportnog sustava za koks“, koji je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja objavilo na svojim stranicama krajem srpnja ove godine, i to u trenutku kada je Rješenje o odbijanju dodjele koncesije u luci Urinj već bilo doneseno, ali javnost o tome nije bila obaviještena.

Iz Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture koje je raspisalo natječaj, Nacionalu su ovako pokušali objasniti zašto se hrvatskoj javnosti taj skandal tako dugo prešućivao: „Sva zainteresirana tijela državne uprave u čiji djelokrug ulaze pitanja koja se uređuju pojedinim prijedlozima akata, u skladu s Poslovnikom Vlade, bila su dužna pregledati akt i cjelokupnu dokumentaciju u odnosu na svoje zakonom propisane nadležnosti.“ Neizvjesno je kada će Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture raspisati novi natječaj i kakva će biti nova ponuda koju će Ina predati.

Na mjesto predsjednika Uprave Ine Sándor Fasimon došao je ravno iz MOL-a, kojem bi zbog Ininih gubitaka moglo odgovarati stopiranje modernizacije. PHOTO: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL

 

Od istog ministarstva zatražili smo i komentar Vladine odluke o odbijanju dodjele koncesije Ini, kao i odgovor na pitanje zašto se toliko čekalo s objavom i zašto je odluka o poništavanju natječaja donesena četiri mjeseca nakon Rješenja kojim je Inina ponuda proglašena neprihvatljivom. U odgovoru koji smo dobili iz kabineta ministra Olega Butkovića, navodi se sljedeće: „Na temelju pisma inicijative trgovačkog društva INA d.d. proveden je zakonom propisan postupak javnog natječaja za dodjelu koncesije na pomorskom dobru u svrhu izgradnje i gospodarskog korištenja luke posebne namjene – industrijske luke Urinj i izgradnje i gospodarskog korištenja pomorskog dobra izvan lučkog područja u k.o. Kostrena Barbara. Javno otvaranje ponuda održano je dana 15. lipnja 2020. godine u prostorijama Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, a Stručno tijelo za ocjenu ponuda za koncesije na pomorskom dobru razmotrilo je i ocijenilo jedinu pristiglu ponudu i dana 8. srpnja 2020. godine donijelo Nalaz i mišljenje prema kojem zaprimljena ponuda trgovačkog društva Ina d.d. nije dostavljena u skladu s Obavijesti Vlade Republike Hrvatske o namjeri davanja koncesije na predmetnom pomorskom dobru i Dokumentacijom za nadmetanje objavljenoj u Elektroničkom oglasniku javne nabave te se samim tim ponuda smatra neprihvatljivom.“

Iz Butkovićeva Ministarstva tvrde da nakon odbijanja Inine ponude, u postupku nije preostala nijedna uredna ponuda pa je Vlada donijela Rješenje o odbijanju Inine ponude i Odluku o poništenju natječaja. Novi natječaj, kažu u Ministarstvu, bit će pokrenut nakon što Odluka o poništenju postupka postane izvršna. U istom odgovoru naveli su i sljedeće: „U odnosu na samu ponudu trgovačkog društva Ina d.d. navodimo da je, neovisno o broju zaprimljenih ponuda, na temelju javnog prikupljanja ponuda Stručno tijelo za ocjenu ponuda za koncesije na pomorskom dobru dužno provjeriti potpunu usuglašenost ponude s Obaviješću o namjeri davanja koncesije i Dokumentacijom za nadmetanje, a sve u cilju osiguranja transparentnosti i zakonitosti odluke koju temeljem Nalaza i mišljenja Stručnog tijela donosi Vlada Republike Hrvatske. Budući da se radi o koncesiji koja se daje na dugi niz godina, ključno je osigurati mogućnost nadzora i provjere ulaganja sukladno Studiji gospodarske opravdanosti, koja stoga mora biti jasna i nedvosmislena i time nepodložna različitim tumačenjima. Slijedom navedenog i ponuda trgovačkog društva Ina d.d. morala je zadovoljiti iznimno visoke kriterije propisane Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama i Zakonom o koncesijama, a sve u cilju optimalne zaštite i gospodarske valorizacije pomorskog dobra kao najvrjednijeg resursa Republike Hrvatske.“

 

Ina lakonski ignorira pitanje kako je moguće da ozbiljna naftna kompanija napravi toliko početničkih i krajnje neprofesionalnih grešaka u pripremi dokumentacije za spomenuti natječaj

 

No Inina ponuda te visoke kriterije očito nije zadovoljila, a prema objašnjenju Stručnog tijela „Inina Studija gospodarske opravdanosti projekta nije izrađena u skladu s obaveznim sadržajem“, odnosno na način na koji takve studije trebaju biti načinjene, jer se odnosila isključivo na industrijsku luku Urinj. Investicija u prostor pomorskog dobra izvan luke Urinj, na području Kostrena Barbara, nije bila uključena u studiju gospodarske opravdanosti, pa je sama Studija, zaključuje se u objašnjenju Stručnog tijela, po svojem sadržaju manjkava i neprihvatljiva.

Bez obzira na tvrdnju Ine da je izvođač radova, tvrtka KT-Kinetics Technology, predložila nove izmjene i tehnološke prilagodbe izvornog projekta te da će se te izmjene uključiti u novi zahtjev za dodjelu koncesije, konkretan i precizan odgovor na pitanje kako je moguće da ozbiljna naftna kompanija načini toliki broj početničkih i krajnje neprofesionalnih grešaka u prikupljanju i pripremi dokumentacije koju prilaže natječaju za dodjelu koncesije, nismo dobili. Posve suprotno, iz Ine je na naša pitanja došao lakonski odgovor u kojem se kaže: „Ina je posvećena projektu unaprjeđenja ukupne složenosti Rafinerije nafte Rijeka. Građevinski radovi na izgradnji postrojenja su u tijeku, a usprkos manjim zastojima tijekom preventivnih mjera uvedenih zbog pandemije koronavirusa, početak rada postrojenja i dalje je planiran u 2023. godini.“ U odgovoru se dalje navodi da je odluka koju je donijela Vlada vezano uz koncesije na pomorskom dobru luke Urinj i prostora izvan lučkog područja „isključivo tehničke prirode i ni na koji način ne utječe na realizaciju projekta“ te da će „uočeni tehnički nedostaci biti uklonjeni u najkraćem mogućem roku“. A novo tehničko rješenje koje je predložio izvođač radova, tvrtka KT, bit će, tvrdi se u odgovoru, „dio ponovljenog zahtjeva za dodjeljivanje koncesije“. Tri posve neovisna poslovna izvora Nacionala iznijela su gotovo identično viđenje o tome što je zapravo sukus opisanog razvoja događaja – MOL je na natječaj za dodjelu koncesije raspisan u travnju ove godine namjerno i svjesno poslao nepotpunu i neprihvatljivu ponudu kako bi do daljnjeg odgodio investiciju u riječku rafineriju. Svi oni tvrde kako je nemoguće drugačije objasniti to da jedna nominalno ozbiljna i vrhunski organizirana kompanija s iskusnim i dobro ekipiranim financijskim i pravnim službama, na natječaj o kojem ovisi projekt u koji ulaže četiri milijarde kuna pošalje začuđujuće traljavo napisanu ponudu.

I naftni konzultant Jasminko Umićević smatra da Inina ponuda u zahtjevu za koncesiju nije slučajno bila manjkavo i nepravilno napisana, već da mol želi odložiti projekt na neodređeno vrijeme. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO

 

Hrvatska vlada je, naime, na sjednici održanoj prošloga četvrtka donijela Rješenje o odbijanju zahtjeva naftne kompanije Ina za dodjelu koncesije na pomorskom dobru u luci Urinj i pomorskog dobra izvan lučkog područja u području Kostrena Barbara, proglasivši njezin zahtjev za koncesijom „neurednim“. Sama Ina proglašena je kao ponuditelj „nesposobnim i njegova ponuda se smatra neprihvatljivom“. U obrazloženju Rješenja navodi se niz zamjerki – ponuda nije napisana u skladu s uvjetima, s posebnim naglaskom na nepotpunu Studiju gospodarske opravdanosti projekta. Sve to ozbiljno upućuje na zaključak da je neprofesionalnim ponašanjem Ine po tko zna koji put usporen i ugrožen proces modernizacije riječke rafinerije, za koji je ugovor potpisan još 20. prosinca prošle godine.

I to zato što je Ina, po svemu sudeći, svjesno i namjerno predala nepotpunu i neprihvatljivu ponudu za koju je dobro znala da će biti odbijena, a time se kupilo vrijeme i odgodila investicija u riječki „delayed coker“.

Na tu mogućnost i vrlo veliku vjerojatnost da će se MOL poslužiti svim raspoloživim sredstvima kako bi izbjegao realizaciju investicije u modernizaciju riječke rafinerije, Nacional je više puta upozoravao.

A upravo bi taj postupak i Vladina odluka da Ini odbije koncesiju za luku Urinj, mogli MOL-u poslužiti kao „oružje“ kojim će mahati i kriviti hrvatskog suvlasnika da je odgovoran za prolongiranje investicije i otezanje s početkom radova.

Jedan od Nacionalovih izvora blizak Vladinim krugovima ovako je objasnio zašto Vlada snosi priličnu odgovornost za ovaj skandal: „Vlada u Upravi Ine ima troje svojih predstavnika. Kako je moguće da nitko od njih nije reagirao na ovako neprofesionalno i gotovo amaterski napisanu ponudu? Ako hrvatski članovi Uprave neće biti pozvani na odgovornost zbog tako grubog propusta i zbog činjenice da nisu reagirali na loše napisanu ponudu za koju je unaprijed bilo jasno da je komisija ne može prihvatiti jer se kosi s odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, onda se doista postavlja pitanje je li i Vlada išla svjesno na ruku Mađarima i je li u dogovoru s MOL-om odigrala igru s ciljem svjesnog obmanjivanja hrvatske javnosti.“

Isti izvor nadalje tvrdi da je Vlada u suradnji s MOL-om svjesno stvorila nered kako bi se međusobnim optuživanjem u javnosti stvorilo dobro opravdanje Mađarima da ili odgode ili čak posve zaustave investiciju u modernizaciju riječke rafinerije.

 

‘Očito da je Ina takvu neprihvatljivu ponudu predala svjesno, s ciljem da ne dobije koncesiju, što će MOL-u poslužiti kao izgovor da se izvuče iz projekta ili ga odloži, a odgovornost prebaci na državu’, kaže Umičević

 

I naftni konzultant Jasminko Umićević smatra da Inina manjkava i nepravilno napisana ponuda u zahtjevu za koncesiju nije bila slučajna te je ustvrdio: „Posve je jasno i očito da je Ina takvu neprihvatljivu ponudu predala namjerno i svjesno, s ciljem da ne dobije koncesiju, što će MOL-u onda poslužiti kao izgovor da se izvuče iz projekta modernizacije ili da ga odloži na neodređeno vrijeme, a da pritom odgovornost prebaci na državu. Takvo ponašanje MOL-a jako podsjeća na priču o koncesijama za istraživanje nafte i plina koje je bivše Ministarstvo gospodarstva oduzelo Ini još 2011. godine zbog posvemašnje neaktivnosti i izostanka investicija u istraživanje novih bušotina nafte i plina. Tada je MOL izvrnuo teze i tvrdio kako nisu mogli istraživati jer im je država oduzela koncesije. Slična bi se priča mogla ponoviti i u ovom slučaju. Ja sam i prije govorio kako ne vjerujem da će MOL ispoštovati svoju obvezu modernizacije riječke rafinerije, a priče ministra Ćorića o ‘ulaganju u tijeku’ samo su prazne priče.“

Nacional je upozoravao i na to da je MOL za ulazak u investiciju modernizacije riječke rafinerije od Vlade tražio i određene ustupke: odustanak od sudskog progona predsjednika Uprave MOL-a Zsolta Hernádija zbog navodnog davanja mita bivšem premijeru Ivi Sanaderu, ulazak u vlasničku strukturu LNG terminala na Krku te odricanje države od naplate poreza na energiju potrošenu u procesu prerade nafte.

Neslužbeno se čak spominjala i vjerojatnost da je MOL zatražio da od Vlade otkupi 19 posto Ininih dionica iz portfelja hrvatskog suvlasnika, što bi Mađarima omogućilo da postanu većinski vlasnik Ine, a hrvatskoj strani ostao bi tek kontrolni paket od 25 posto dionica nekad domaće naftne kompanije. Što je od tih uvjeta hrvatska vlada ispunila, domaća javnost nikada nije saznala jer se svi pregovori i razgovori dvaju Ininih suvlasnika – hrvatskog i mađarskog – odvijaju iza čvrsto zatvorenih vrata i hrvatski politički vrh strogo pazi na to da detalji tih susreta i razgovora ostanu izvan dosega javnosti.

Je li neuobičajen, pa i čudan potez Ine oko predaje nemušte i nepotpune ponude na natječaj za koncesiju, tek svojevrsna osveta MOL-a i njegova poruka Vladi da svoj dio pogodbe neće ispuniti sve dok se ne ispune njegovi zahtjevi? Ozbiljnija od ovog pitanja tek je mogućnost da su cijelu tu apsurdnu predstavu Plenkovićeva administracija i mađarski MOL zajednički režirali.

Komentiraj