SASSUOLO BLIZU SERIE B Blagajna je krcata, ali silna prodaja narušila je igračku kvalitetu uspješnog kluba

Autor:

AC Milan's Olivier Giroud, right, and Sassuolo's Martin Erlic vie for the ball during a Serie A soccer match between AC Milan and Sassuolo at the San Siro stadium in Milan, Italy, Sunday, Jan. 29, 2023. (AP Photo/Antonio Calanni)

(AP Photo/Antonio Calanni

Četiri su kola do kraja sezone u talijanskoj Serie A i sve je izglednije da će se Salernitani u društvu klubova koji će preseliti u niži rang pridružiti Sassuolo koji je trenutno na pet bodova od sigurne zone i neugodan raspored koji uključuje domaćinstva Interu i Cagliariju koji još uvijek nije osigurao ostanak te gostovanja kod Genoe i Lazija koji se bori za ulazak u Europu.

Ono što Sassuolo čini posebnim je status koji si je klub od 2013. godine i prvog u povijesti ulaska u Serie A, status realno nevelikog kluba iz nevelikog grada (40 tisuća stanovnika) koji sjajno radi na svim razinama, od proizvodnje igrača preko velike zarade od prodaje do više nego solidnih rezultata. Izuzev prve, sezone 13/14, Sassuolo do ove od ulaska u Serie A nijednom nije bio u borbi za ostanak, ali je imao jedno šesto i dva osma mjesta.

Usput, treba reći kako Sassuolo nije baš omiljen među navijačima drugih talijanskih klubova. Činjenica da dolazi iz malog grada, bez nogometne tradicije, s vrlo malo navijača, pogotovo onih najvatrenijih ultrasa, te podatak da se radi o „obiteljskom projektu“ koji mnoge podsjeća na Red Bull Leipzig i kojemu je očito ekonomski efekt na vrhu prioriteta, razlozi su zašto će mnogi „neutralni“ u Italiji slaviti Sassuolovo eventualno ispadanje u Serie B. Vrijedi dodati da Sassuolo s prosjekom od 14.325 ove sezone ipak nije na dnu po broju gledatelja, ispod su Monza s 12.359 i Empoli s 10.691.

Uspon Sassuola počeo je 2003. godine kada je prvo kao sponzor a ubrzo i kao vlasnik u klub ušao Giorgio Squinzi, vlasnik tvrtke Mapei koja se bavi proizvodnjom kemijskih proizvoda za primjenu u graditeljstvu i industriji. Te 2003. Sassuolo je bio član tadašnje C2 lige, četvrtog ranga talijanskog nogometa. Deset godina kasnije Sassuolo je već bio prvoligaš s trenerom Eusebiom Di Francescom koji je vodio klub od Serie B do sezone 16/17 i plasmana u Europa ligu. Di Francesco je u Italiji postao hit-trener, uzela ga je zatim Roma u kojoj je svojedobno igrao četiri sezone. Roma je pod vodstvom Di Francesca u prvoj sezoni osvojila treće mjesto, ušla u Ligu prvaka i onda sljedeće, sjećate se toga, u četvrtini finala nakon poraza 4-1 na Camp Nou s 3-0 na Olimpicu srušila Barcelonu da bi u polufinalu kroz dvije spektakularne utakmice i ukupnih 7-6 ispala od Liverpoola.

Vratimo se Sassuolu koji je nakon Di Francesca trenersku klupu povjerio Christianu Bucchiju, međutim nakon devet poraza u 14 kola dobio je otkaz a na njegovo mjesto je došao Giuseppe Iachini koji je na kraju sezone plasirao Sassuolo na 11. mjesto što je bilo sjajno međutim skor od 29 postignutih golova te sezone doveli su do razlaza s trenerom koji nije bio sklon napadačkom nogometu. Tada je klub povukao novi sjajan potez, došla je nova, pokazat će se, trenerska senzacija, Roberto De Zerbi. O aktualnom treneru Brightona ne treba trošiti riječi. U Sassuolu je u tri sezone osvojio 11. i dva osma mjesta a klub se još čvršće postavio u spomenuti status kluba koji radi izvrsno na svim razinama.

U međuvremenu, o listopadu 2019. preminuo je Giorgio Squinzi ali Mapei je i dalje ostao čvrsto vezan uz klub.

Kako je došlo do toga da Sasuolo ove sezone, uz dodatak da je prošlu završio na 13. mjestu, 14 bodova iznad zone play-out doigravanja, toliko potone? Razloga je više, ali snaga momčadi sigurno nije ključan, jer uz Martina Erlića tamo su napadač Andrea Pinamonti, brazilski veznjak Matheus Henrique, francusko lijevo krilo Armand Lauriente, norveški vezni reprezentativac Kristian Thorstvedt, dobro poznati desni bek Jeremy Toljan i naravno klupska legenda 29-godišnji Domenico Berardi koji je, doduše, ove sezone imao puno problema s ozljedama pa je upisao tek devet golova i tri asistencije a ne samo da zbog ozljede Ahilove tetive neće zaigrati za klub nego je otpao i za EURO.

Stalna prodaja najboljih igrača sigurno je jedan razlog zašto je Sassuolo kad-tad morao barem malo pasti. Na primjer, u zadnjih pet godina klub je prodao deset igrača za 20 ili više milijuna eura, a uz takvu prodaju malotko bi uspio zadržati kontinuitet. Locatelli, Frattesi, Scamacca, Raspadori, Hamed Junior Traore, Sensi, Politano…sve su to igrači zahvaljujući kojima je Sassuolo itekako napunio svoju blagajnu. Samo tijekom ljeta 2023. Sassuolo je na ime transfera zaradio 108.3 milijuna eura, uz dodatak da će Frattesijev transfer težak 29 milijuna eura nakon posudbe službeno biti realiziran u sljedećem prijelaznom roku, međutim sjajna će financijska bilanca u klubu možda biti pokvarena rezultatom koji očito pati zbog prevelikog slabljenja kadra.

Pred Sassuolom su teška četiri tjedna u kojem će, uz svoje rezultate, pogledavati i prema konkurentima. U subotu na Mapei stadion stiže Inter, koji možda i nije nepobjediv, iz dva razloga. Prvo, Inzaghijeva momčad je već osigurala titulu, drugo, jedini ligaški poraz sezone Inter je doživio od, vjerovali ili ne, Sassuola, i to na svom stadionu. Bilo je 2-1, Berardi i Bajrami zabili su za momčad koju je tada vodio Alessio Dionisi a koju od početka ožujka vodi Davide Ballardini.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.