Na prigodnoj svečanosti u Muzeju suvremene umjetnosti dodijeljene su tri nagrade desetog natječaja ‘HT nagrada za hrvatsku suvremenu umjetnost’.

Na natječaj su pristigla 243 rada, od kojih je stručni žiri odabrao 29 za izložbu i koji su bili u konkurenciji za najprestižnije nagrade u recentnom vizualnom umjetničkom stvaralaštvu.

1. nagrada – Igor Grubić, Spomenik

Igor Grubić je u eksperimentalnom filmu Spomenik sinergijom slike, atmosfere, zvuka, dramaturgije i spomeničke apstraktne modernističke forme ostvario poetsko djelo vrhunskog umjetničkog dometa.

Predmet autorova interesa je prikaz devet spomenika u različitim fazama propadanja, snimljenih u sporom ritmu koji prati glazbena dramaturgija, čime se stvara kontemplativno-meditativni ugođaj. Svaki je spomenik sniman u pomno biranom dijelu godine pa je naglašena sinergija s atmosferskim prilikama i rijetko prisutnim tragovima života. Podignuti su u vrijeme socijalističke Jugoslavije kao sjećanje na stradanja i patnje naroda i boraca NOB-a na ovim područjima. Autori koji se bave umjetničkim aktivizmom posljednjih su godina uvelike problematizirali spomeničku baštinu poslijeratne Jugoslavije uglavnom zato da bi ukazali na estetsku kvalitetu tih radova, ali ujedno i da privuku pozornost političkih centara moći i šire javnosti. Igor Grubić je otišao korak dalje. Uronjeni u krajolik, u osmišljenim kadrovima, spomenici su postali visoko estetizirane slike, uzdignuti do statusa živog organizma. Snažnim poetičnim ugođajem posredovana je memorija mjesta stradanja, ali i današnje stanje zanemarenosti i devastacije. Tako film postaje ‘spomenik spomenicima’, metafora o nestajanju društvenih, etičkih i estetskih ideala. Film Igora Grubića lišen je patetike te nadilazi aktivizam. On suptilno otvara općeljudska pitanja o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti spomenika kao civilizacijske tekovine jednog vremena.

2. nagrada – Davor Sanvincenti, Nedefinirana divljina

Rad Davora Sanvincentija na prvu se može doimati kao vrlo hermetično i složeno djelo. Moguće je da sam zatočen u klasičnoj estetici kontekstualne umjetničke prakse u kojoj su pozadinsko znanje i dodatna obrazloženja njezina konteksta i imanentne logike na neki način ključna kako bi se pronašao pristup skrivenom blagu intelektualnog užitka, logičke oskudice i genijalne misli.

Ali zapravo, djelo ne koketira s takvom tajnovitošću. Ono je doista osjetilno. Mnogi znakovi, tragovi i nagovještaji, kao u igri skrivača, otkrit će i objelodaniti prilično poetično raspoloženje. Rad se sastoji od 16 mm crno-bijelog filma, found footage materijala, od samo 57 sličica. Tu je i ponovna animacija filma, u kojoj je prikazana osoba koja se probija kroz snažnu oluju s teškim teretom na leđima. Rad čine i zamućene fotografije krajolika i prirode snimljene polaroidom, različiti rukom pisani tekstovi na zidu i projekcija svjetlosnog kruga koji nalikuje suncu nekog solarnog sustava. Rad sam po sebi izgleda kao mali svemir.

Svaki pojedini element može funkcionirati kao prag i pružiti pristup jezikom, kratkim filmom u loopu, fragmentima filmske snimke, trima instant fotografijama, dodatnim filmom koji prikazuje planine ili svjetlosnim krugom.

Taj je rad iznimno djelo formalno iznimne prezentacije – ne poigrava se estetikom svakidašnjice, nego definira jedinstven umjetnički prostor kao vrstu osjetilne komunikacije koja uvelike izmiče jeziku. To je poziv za osjetilnom i otvorenom umjetnošću koja nije ograničena na jezik ili prenošenje u riječi. Djelo ne nastoji postići tautološko savršenstvo istinskih prijedloga, nego stvara osjetilno polje. Ono je situacija koja je otvorena za različita čitanja, različite zamisli, različite emocije i raznolikost općenito. To je izvrsna umjetnost – ona koja otvara um, ruši predrasude i omogućuje iskusiti stvarnost u novom i drugačijem svjetlu.

3. nagrada – Ines Matijević Cakić, Portret s kosom

Kosa je od antike simbol životne snage, ona je snažna gesta individualnosti ali i pripadnosti određenoj društvenoj skupini, iznimno je važna u našim svakodnevnim ritualima, kao što je i predmetom religioznih vjerovanja, mitova i fikcije. Kosa nije samo naš prirodni ukras i zaštita glave, ona je kao rijetko koji dio tijela nositelj mnogobrojnih simboličkih značenja. Hebrejski sudac Samson izgubio je snagu kada mu je odrezana kosa, a zbog crvene boje kose žene su u srednjem vijeku proglašavali vješticama. Umjetne kose i ekstremno velike perike u 17. stoljeću odražavale su pripadnost visokom staležu u Francuskoj, dok je sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća punk pokret osebujnim frizurama unosio nemir u malograđansku sredinu Europe. Čuvanje uvojka kose u novčaniku ili u medaljonu na ogrlici drage nam osobe i danas je uvriježen običaj u mnogim kulturama, a posebice u razdoblju bidermajera u 19. stoljeću razvila se umjetnost izrade memorabilija od kose. Nevjerojatnom preciznošću majstori su izrađivali filigranske ogrlice i broševe i minijaturne portrete. Dolaskom fotografije izumrla je ta djelatnost, ali od razdoblja nadrealizma i radova Meret Oppenheim i Mimi Parent do danas vrlo često susrećemo temu kose kao predmet umjetničkih radova. Ines Matijević Cakić u svom radu ‘Portret s kosom’ na suzdržan i jednostavan, ali dojmljiv način, govori upravo kosom o temi koja je duboko emocionalna i osobna s jedne, a zapravo tako univerzalna i vječna s druge strane, govori o odnosu majke i kćeri rječnikom umjetnice koja se već iskazala kao izvrsna crtačica i ovom prigodom to ne mora ponovno dokazivati. Ines je zabilježila ganutljiv životni trenutak rafiniranim likovnim jezikom te žiri smatra da rad zaslužuje biti dijelom zbirke Muzeja suvremene umjetnosti i dodjeljuje mu treću nagradu.

Prvu nagradu Igoru Grubiću uručio je Milan Bandić, gradonačelnik Grada Zagreba. Drugu nagradu Davoru Sanvincentiju dodijelila je doc. dr. sc. Iva Hraste Sočo, pomoćnica ministrice kulture RH. Trećenagrađenoj Ines Matijević Cakić nagradu je predala Nina Išek Međugorac, direktorica korporativnih komunikacija HT-a, koja je naglasila da kompanija Hrvatski Telekom prepoznaje prave vrijednosti i stoga već godinama podržava suvremenu umjetnost.

U ime cijelog stručnog povjerenstva, Snježana Pintarić, ravnateljica MSU-a i predsjednica povjerenstva HT nagrada – MSU Zagreb, rekla je da su ove godine dodijeljena i posebna priznanja Fokus Grupi, Igoru Rufu i Tjaši Kalkan.

Izložba je otvorena do nedjelje, 9. travnja, a više detalja o dodijeli i natječaju pogledajte na facebook.com/MSUzagreb.

Komentiraj