OD GAJNICA DO MARVELA: Američki san majstora stripa

Objavljeno u Nacionalu br. 634, 2008-01-07

ESAD RIBIĆ (35), zagrebački crtač, trenutačno je najuspješniji hrvatski autor stripova u SAD-u gdje radi za velike izdavače kao što su Marvel i DC/Vertigo

Zagrebački crtač Esad Ribić trenutačno je najpoznatiji hvatski strip-autor u svijetu, koji već sedam godina crta stripove za poznate američke izdavače DC/Vertigo i Marvel i ima ekskluzivan ugovor s njima. Njegovi stripovi Loki, Srebrni letač, X-Man i Wolverine prodaju se od 50 do stotinjak tisuća primjeraka samo u Americi, a mnoga izdanja su i rasprodana i imaju veliku cijenu na svjetskim strip-aukcijama. Poznavatelji Marvelovih stripova za Ribića kažu da je jedan od njihovih najboljih crtača. U Marvelu ima oko 50 scenarista i 300-tinjak crtača i mjesečno objave oko 120 raznih svezaka. Na strip-konvencijama njegove strip-table u boji i ilustracije prodaju se i za oko 4000 dolara. Jedna od njegovih najboljih mušterija je vlasnik restorana na Manhattanu.

Ribićev rad u Americi počeo je sredinom 90-ih, kada je intenzivno počeo crtati stripove koje, zbog slabog tržišta u Hrvatskoj, nitko nije htio objavljivati a drugi poslovi poput ilustracija i animacija slabo su se i rijetko plaćali. Zbog toga je počeo slati radove u Ameriku i po Europi.

“Nikad nisam imao problema s poslom u Hrvatskoj, ali s naplatom uvijek. Na papiru imaš para ko Džajić a zapravo skupljaš sitniš za pljuge. Napravio bih hrpu posla i čekao honorare po godinu dana. Trideset posto novca koji sam ovdje zaradio nisam nikada vidio. Nekoliko puta sam htio odustati od crtanja i naći neki potpuno drugi posao, ali na kraju sam uspio baviti se stripom”, kaže Ribić koji je radio u Zagreb filmu na animaciji crtića poput “Malih letećih medvjedića” i “Šegrta Hlapića” i nije se isključivo htio baviti stripovima. Da je Zagreb film opstao, vjerojatno bi i danas radio animirane filmove i bio samo amaterski crtač stripova.

Taj 35-godišnji Zagrepčanin iz Gajnica završio je Školu primijenjenih umjetnosti u Zagrebu. Radio je kompjuterske igre i objavljivao ilustracije u mnogim novinama poput novog Danasa, Tjednika, Modre laste i Jutarnjeg lista. Nacrtao je i mnoge naslovnice za SF knjige. “Zagreb film je propao i druga najbolja stvar koja mi je išla bili su stripovi. Bilo mi je bitno da crtam, bile to ilustracije, strip ili animirani film. Dvojica naših autora, scenarist Darko Macan i crtač Edvin Biuković, sredinom 90-ih imali su dosta sreće jer je američka kuća Dark Horse objavila natječaj i oni su dobili posao. Kad su oni uspjeli, nas nekoliko crtača iz Zagreba pomislili smo da to nije tako nedostižno. U to vrijeme svi su mislili da je potreban agent ako želiš uspjeti u inozemstvu. Na kraju smo uspjeli bez agenta jer smo nastavili crtati i slati svoje radove”, rekao je Ribić.

Prva mu se 1996. javila mala izdavačka kuća Antarctic Press iz San Antonija u Teksasu, za koju je radio nekoliko godina. Zadnji projekt koji je radio za tu kuću dosta se dobro prodao, oko 14 tisuća primjeraka, što je za njih bila dosta velika tiraža, ali mu se nikad nije sviđalo ono što je radio i htio je otići. Njegov prijatelj i crtač Edvin Biuković preporučio ga je izdavaču DC/Vetigo. Ta preporuka i uspjeh u Antarctic Pressu utjecali su na to da je Ribić 2000. dobio poziv od velikih izdavača Marvela, a kasnije i DC/Vertiga. Nakon sedam godina rada u SAD-u Ribić je još uvijek traženi gost na mnogim strip-konvencijama. “Već i odbijam pozive jer imam mnogo posla. Ove godine sam bio na devet konvencija i to je najviše do sada. Četiri konvencije godišnje bile bi sasvim dovoljne”, rekao je Ribić koji se nedavno vratio sa strip-konvencije u Buenos Airesu u Argentini. Najčešće organizator plaća avionsku kartu, smještaj i hranu. Na takvim događanjima Ribić svaki dan ima diskusije i crtanje po narudžbi. Kaže da su drukčije velike američke komercijalne konvencije u San Diegu i New Yorku. Tamo autore nitko ne financira pa i Ribić samostalno plaća putovanje jer mu se, kako kaže, isplati jer se može dobro zaraditi. Ljubitelji stripova na tim konvencijama kupuju crteže a Ribić svoje prodaje za minimalno 150 dolara, ima i agenta koji mu prodaje radove. “Moj umjetnički trgovac je specijaliziran za prodaju strip-tabli prije konvencije. On napravi popis želja kupaca koji su ilustracije odabrali na internetu. Oni mu se jave e- mailom tako da znam koliko ću imati posla. Osim što crtam po narudžbi na konvencijama, na dilerovu štandu prodajem i svoje originalne table.”

Konvenciju u San Diegu u srpnju posjeti oko 180 tisuća ljudi i strip-fanovi obično dođu kupiti tablu koju su prije toga izabrali na internetu. Druga konvencija na koju redovito odlazi je ona u New Yorku u travnju, koja ima oko 35 do 40 tisuća posjetitelja. Međutim, na toj konvenciji može najbolje zaraditi od crtanja jer se u New Yorku nalazi 90 posto američke industrije stripova i okupljaju se najbolji kupci.

Ribić uvijek radi mini serijale od četiri epizode od oko 100 stranica. Suradnja sa scenaristom funkcionira slično kao na filmu i kad se završi serijal, počinje rad s drugim scenaristom. Prvi strip koji je radio za Marvel bio je Loki a scenarist je bio Robert Rodi, kojega je upoznao tek nakon što su završili posao. Za vrijeme suradnje nisu izmijenili ni e-mail. Scenarij za strip izgleda potpuno isti kao i knjiga scenarija za film. Autor scenarija s kojim koji je radio Srebrnog letača, jedan od svojih najboljih i najkomercijalnijih radova, jest TV-pisac Michael Straczynski, autor popularnih serija “Babilon 5”, “Jeremiah” i nekih epizoda “Zona sumraka”.Ribić kaže da se to vidi u njegovim scenarijima. “Strip-scenarist koji je možda nekada nešto i nacrtao bolje kuži što u stripu šljaka a što ne. Scenaristima poput Straczynskog se događa da ne ostave dosta mjesta za crtež. Kratki kadrovi se u filmu rješavaju kretanjem kamere, a u stripu za neke kadrove moraš ostaviti mjesta. U stripu je ograničen prostor jer standardna epizoda ima 22 stranice, a u Srebrnom letaču ih ima od 23 do 25 jer sam dodavao stranice. Imam veliku slobodu i mogu mijenjati broj stranica, dizajniram likove po svom nahođenju, nikog ništa ne pitam, pošaljem stranicu i oni obično kažu: ‘OK, to je tvoja verzija tog lika, super.”’

Ribić je nakon sedam godina rada u Americi postao profesionalac i živi samo od crtanja stripova. U Hrvatskoj katkad nacrta pokoju naslovnicu za knjige. Nije se htio preseliti u SAD jer skenirane crteže šalje internetom i zbog toga ne mora živjeti ondje. “Plaćaju me šest, sedam puta više nego što bih bio plaćen u Hrvatskoj. U Americi mogu reći što želim crtati a u Hrvatskoj traže određene stvari.” Na kraju se taj crtač i heavy-metal bubnjar koji sluša klasiku, Franka Zappu i Yes dok crta stripove prije nekoliko mjeseci samo preselio iz rodnih Gajnica u Zaprešić jer su “Gajnice postale prenatrpane, kao i cijeli Zagreb, a “lokalnu birtiju i ekipu iz djetinjstva uvijek mogu posjetiti”, zaključio je Ribić.

‘Volim strip s dobrom pričom’

”Odgovara mi svaki strip gdje postoji dobra priča. Ako scenarist napiše priču, onda ću je nacrtati zbog toga jer mi se sviđa, a ne zato što bih htio raditi Spidermana ili nekog drugog klasičnog strip-junaka. Dosta tipova koji rade stripove imaju mnogo pirotehnike u svom crtežu, katkad i ja to volim raditi, ali rijetko sam vidio da se netko potrudio oko karaktera lika. Često autori kopiraju crteže s nekih fotografija. Može se primijetiti da crtač ima nekoliko fotografija, primjerice svog prijatelja, koje uvijek ponavlja. Tu nema gestikulacije i mimike”, kaže Ribić o svom načinu rada.

Komentiraj

Source:Milan Pavlinović