Mustač: “Uloga Vrhovnog suda u zaglupljivanju županijskih sudova nemjerljiva je”

“Zakon o pravosudnoj  suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama EU (ZPS) nije se sam od sebe izrodio od svog originalnog bića u legislativnog Frankensteina. To su učinili suci. Destrukcija je inicirana s vrha sustava sudbene vlasti, iz Vrhovnog suda RH kao najvišeg suda u državi”. To tvrdi Zdravko Mustač, osuđenik na dugogodišnji zatvor zbog ubojstva emigranta Stjepana Đurekovića te bivši čelnik jugoslavenske i hrvatske sigurnosne službe, u nastavku argumentacije protiv postojeće sudske primjene ZPS-a, koju je na više od 150 stranica obrazložio u predstavci, te poslao je čelnicima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti u Hrvatskoj.

Mustač: “Suci na ključnim mjestima hrvatske sudbene vlasti tragično su nekompetentni”

U nastavku svoje argumentacije, Mustač je citirao članak 17. ZPS-a, koji definira područje primjene zakona:

‘(1) Europski uhidbeni nalog, osim za djela iz članka 10. ovog Zakona, nadležno domaće tijelo može izdati i za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora u najdužem trajanju od jedne godine zatvora ili više ili je donesena pravomoćna presuda na kaznu zatvora u trajanju od najmanje četiri mjeseca.

(2) Nadležno tijelo će izdati europski uhidbeni nalog u svrhu kaznenog progona ako je protiv osobe na koju se taj nalog odnosi rješenjem određen istražni zatvor.

(3) Tijelo koje je izdalo europski uhidbeni nalog dužno ga je odmah staviti izvan snage kad tražena osoba bude predana, nastupi zastara kaznenog progona ili izvršenja kazne te drugi razlozi zbog kojih europski uhidbeni nalog više nije potreban.'”

Potom Mustač argumentira: “Sve je, dakle, jasno: člankom 17. stavak 1. zakonodavac definira ukupni registar kaznenih djela (područje primjene) za koja Republika Hrvatska izdaje europski uhidbeni nalog, kao i ostale države članice Unije. Stavcima 2. i 3. istog članka ZPS-a zakonodavac definira uvjete izdavanja naloga za djela iz stavka 1. sukladno domaćem pravu.

Člankom 20. stavak 1. ZPS-a zakonodavac definira ukupni registar kaznenih djela (područje primjene) za koja Republika Hrvatska izvršava aprimljeni europski uhidbeni nalog. Stavkom 2. tog članka zakonodavac utvrđuje uvjete (razloge) pod kojima se izvršenje naloga mora odbiti za djela iz stavka 1. sukladno domaćem pravu.

Jasno je i to da izričaj ‘osim za djela iz članka 10. ovog Zakona’ u članku 17. stavak 1. ima inkluzivno značenje. Naime, u Hrvatskoj svaki vol lako shvaća da hrvatske vlasti imaju pravo izdati europski uhidbeni nalog i za kaznena djela propisana u članku 10. Zakona o pravosudnoj suradnji, uz uvjete sukladne domaćem pravu iz stavka 2. i 3. članka 17. ZPS-a. Ali, u Hrvatskoj ima (pravosudnih) volova koji ‘pravno shvaćaju’ da navedeni, identični, izričaj u članku 20. stavak 1. istog Zakona nosi posve suprotnu poruku istog zakonodavca, naime, da hrvatske vlasti nemaju pravo da odbiju izvršenje uhidbenog naloga za kaznena djela iz članka 10. ZPS-a, uz uvjete sukladne domaćem pravu iz stavka 2. članka
20. ZPS-a.

Svatko tko ovo čita slobodan je zaključiti da li je ustaljena sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koja je zasnovana na shvaćanju da se odredbe stavka 2. članka 20. ZPS-a ne primjenjuju na kaznena djela iz članka 10. istog Zakona, sukladna Zakonu ili nije. Svatko tko pročita predstavku slobodan je zaključiti da li su ljudi koji su uspostavili takvu sudsku praksu rasni kaznenopravni stručnjaci ili su, možda, kreteni, nadripravnici, podmukli pokvarenjaci, smušenjaci, političke udvorice, umišljene sudačke guzice bez stručnog pokrića ili nešto osmo. No, važno je prije svega da li Zakon o pravosudnoj suradnji treba rehabilitirati u interesu vladavine prava.

Analizom Zakona o pravosudnoj suradnji i njegovom usporednom analizom s Okvirnom odlukom dolazi se do daljnjih dokaza o pogrešnoj primjeni tih propisa. Zakon o pravosudnoj suradnji nije se sam od sebe izrodio od svog originalnog bića u legislativnog Frankensteina. To su učinili suci. Destrukcija je inicirana s vrha sustava sudbene vlasti, iz Vrhovnog suda RH kao najvišeg suda u državi. Županijski sudovi, uz iznimku Županijskog suda u Zagrebu i Županijskog suda u Varaždinu, nisu u tome sudjelovali sve dok nisu nizom drugostupanjskih odluka VSRH bili prisiljeni da i sami kroz praksu povređuju Zakon. Tako je sudbena vlast svela čitav ZPS na njegov članak 10. Dokinuta je jurisdikcija Republike Hrvatske u unutarunijskoj pravosudnoj suradnji za 32 najvažnije skupine kaznenih djela.

Predstavku sam mogao izložiti „akademski“, ne ističući imena sudaca. To bi značilo pisati o posljedicama i apstraktno, a uzročnike ostaviti u anonimnosti, u dubokoj jazbini nakazno shvaćene neovisnosti sudbene vlasti. Uloga Vrhovnog suda u procesu, točnije u nastojanju zaglupljivanja kaznenopravnih timova županijskih sudova je nemjerljiva”, napisao je, među ostalim, u predstavci Zdravko Mustač.

Komentiraj