‘Mjesec dana smo na trajektu, čuvamo se zaraze, a sva roba i lijekovi na vrijeme stižu na otoke’

Nacionalovi reporteri proveli su dan s posadom Jadrolinijina trajekta ‘Ilovik’ koji svakodnevno na liniji Valbiska – Merag prevozi kamione, tegljače i kombije s namirnicama za otočane, a po posebnom režimu propisanom protuepidemijskim mjeram

Kada su prije dvadesetak dana krenuli kućama, u Valbiski na Krku – pristaništu iz kojeg isplovljavaju trajekti Jadrolinije za Merag na Cresu, glavnu trajektnu luku cresko-lošinjskog otočja – bilo je „zimski živo“, uobičajeno za to doba godine. U zraku se već osjećalo proljeće, automobili, kombiji i kamioni čekali su na ukrcaj, čuli su se žamor i povici, radio je kafić. Njihov „Ilovik“, trajekt koji u jednoj plovidbi može ukrcati 500 putnika i 170 automobila, u redovnoj izmjeni preuzela je druga posada i odradila plovidbu po zimskom plovidbenom redu, a kad su ih prošle srijede ponovo zamijenili, ništa više nije bilo isto.

Epidemija koronavirusa koja se nezaustavljivo počela širiti svijetom, odredila je nova pravila, kako za ljude tako i za brodove. Uvjerila se u to i ekipa Nacionala dočekujući u Valbiski „Ilovik“ iz kojeg su izlazili kamioni, tegljači, kombiji – oni koji su tog jutra na otok dopremili namirnice, lijekove, novine, pa se vraćaju. Među njima tek tri osobna automobila. A na ukrcaj su čekali kamioni i tek jedan automobil.

Marinko Vitezić, zapovjednik „Ilovika“, iskusni pomorac duga staža, zbog „nesrićne korone“, kako je otočani nazivaju, zaplovio je po novom, privremenom plovidbenom redu, uz strogo poštovanje protuepidemijskih mjera određenih od Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske.

„To znači zaštitnu masku, rukavice i socijalno distanciranje, kako se danas kaže za međusobnu udaljenost od dva metra. Na trajektu je zatvoren ugostiteljski dio, putnici su u vozilima tijekom plovidbe, trajekt se dezinficira dvaput dnevno pa nam malo miriše na bolnicu. Ali tako mora biti. Odgovornost, disciplina i samodisciplina“, govori zapovjednik i dodaje: „Čuvamo sebe, čuvamo sve koji s nama putuju, tako čuvamo i njihove i svoje obitelji koje nas doma čekaju. U plovidbi, kad pristajemo ili isplovljavamo, svatko je na svom mjestu, sve se zna, ne treba tu puno riječi. Posada, nas osmorica, ostaje na trajektu mjesec dana, linija ima deset plovidbi dnevno, pet s Krka, pet s Cresa, a u stankama nema druženja. Svatko gleda u svoj mobitel, računalo, razgovara se s obiteljima, pogledamo ili poslušamo vijesti. Pitali smo zapovjednika „bace li karte“, zaigraju li briškulu i trešetu, a on nas u čudu gleda: „Nije moguće, a socijalna distanciranost? Predaleko smo jedan od drugoga.“

Ovoga tjedna zadnju plovidbu u danu, onu u 20 sati iz Valbiske, preuzima trajekt „Kornati“ koji ostaje na pristaništu Merag kako bi, u slučaju neke hitnoće, mogao odraditi noćnu plovidbu. Ako za takvo što nema potrebe, a bolje da je nema, onda „Kornati“ ranom zorom doplove s vozilima i putnicima s Cresa, vežu se u Valbiski, a „Ilovik“ preuzme dnevne plovidbe. Sljedećeg tjedna obratno.

Hvali zapovjednik i logistiku, kaže „sve štima“, sve potrebno Jadrolinija je osigurala: dovoljno zaštitne opreme, dezinficijensa, sapuna, ubrusa, sredstava za čišćenje prostora. Koliko se striktno pridržavaju novih pravila, dokazuje i ritual odlaska na počinak. U kabinama na trajektu spavaju po dva člana posade, ali ne ulaze zajedno. Kad prvi obavi što treba i legne u postelju, ulazi drugi.

Priznaje ipak zapovjednik Vitezić da osjećaju pritisak, ne zbog posla, zbog cijele situacije koja je, kako njima tako i svima, izmijenila živote. Svjesni su što njihova morska linija znači otočanima, da je od vitalnog interesa zbog opskrbe trgovina, dopreme lijekova ili medicinske opreme, odlaska liječniku u Rijeku ili na posao. Ali skromni zapovjednik Vitezić i njegova posada – koju čine Dragan Garić, Robert Moderčin, Gordan Čikan, Predrag Petković, Igor Tomljanović, Ivica Grbčić i Sandro Zubović – ni rečenicom niti gestom nisu pokazali da očekuju da ih se posebno hvali ili ističe njihov doprinos, u rangu s liječnicima i medicinskim osobljem, policajcima, prodavačicama, vozačima kamiona… Oni samo rade svoj posao. Kažu da se dive doktorima i sestrama, smatraju da su ljudi u Nacionalnom stožeru primjer dobre organizacije i stručnosti te poručuju da treba slušati sve njihove upute i „na kraju će sve na dobro izići“. I svi ćemo biti pametniji, a vjerujmo, i bolji ljudi.

„Bit će, bit će opet dobro. Moramo biti optimistični, moramo vjerovati. Na ovom pristaništu u dugim kolonama će čekati automobili, kao prije. I krcat ćemo i ploviti dan i noć, koliko god bude trebalo. I nikad više neću poprijeko pogledati mravinjak ljudi i automobila, turiste koji bi svi da ih istoga časa ukrcamo pa me ponekad i naljute. Sada, dok gledam ovu pustoš, što bih dao za one ljetne gužve“, naglas razmišlja zapovjednik dok nas ispraća s trajekta u koji polako ulaze vozila.

I dok „Ilovik“ po bonaci isplovljava prema Cresu, pozdravljamo ga starom izrekom „Ploviti se mora, živjeti nije neophodno“ koja je odavno postala geslom svih mornara svijeta. U ovome trenutku ona doista označava da se, zahvaljujući plovidbi, život nastavlja – na Cresu, Lošinju, Rabu, Pagu, Silbi, Zlarinu, Braču, Hvaru, Korčuli… sve do najudaljenijih Visa i Lastova.

Trajekt „Ilovik“ je, kako su nam rekli u najvećem hrvatskom putničkom brodaru Jadroliniji, među 51 plovilom – trajektima, katamaranima, brodovima – u njihovoj floti. Tijekom 2019. godine prevezli su više od 12,5 milijuna putnika i više od 3,2 milijuna vozila. Kakve će brojke biti na kraju ove godine, teško se sada može predvidjeti.

Svoju djelatnost prilagodili su krizi. Sukladno uputama Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske i Odluci o ograničavanju kretanja, Agencija za obalni linijski pomorski promet u suradnji s lokalnim zajednicama izradila je red plovidbe, uvažavajući pritom specifičnosti pojedinih mjesta iskrcaja ili ukrcaja. Privremeni red plovidbe napravljen je tako da sve službe neophodne za funkcioniranje otoka rade nesmetano, a isto tako da otočani koji rade na kopnu mogu na vrijeme stići na svoja radna mjesta te se vratiti svojim kućama.

„Svi su otoci povezani s kopnom, privremeno su ukinute jedino linije koje imaju alternativu, na primjer linija Brestova-Porozina koja je alternativa liniji Valbiska-Merag. Uvijek smo spremni za izvanredne vožnje po potrebi policije, Hitne ili drugih interventnih službi. Posade se za sada izmjenjuju svakih trideset dana. U zaštitu posada na brodovima Jadrolinije uložena su znatna sredstva te su osigurane dovoljne količine dezinficijensa za ruke, zaštitnih maski i rukavica koje se mijenjaju nakon svakog putovanja. Dezinfekcija brodskih prostora obavlja se dvaput dnevno. Posadama brodova koji trenutno ne plove zbog prekida linija, rasprema, remonta ili pričuva, također je osigurana osobna zaštitna oprema. Pojačana je i higijena posade, učestalije se čiste brodski prostori za boravak putnika, posade i sanitarni čvorovi, ograničeno je kretanje posade izvan broda, provjetravaju se češće zatvoreni prostori. Na svim brodovima, na vidljivim mjestima, postavljeni su plakati Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo te Svjetske zdravstvene organizacije o prevenciji zaraze te je istaknuta molba putnicima za ulazak u salon sa zaštitnom maskom i rukavicama ako su ti prostori otvoreni. Mjere se ažuriraju sukladno situaciji i preporukama Stožera“, odgovorili su iz Jadrolinije na upit Nacionala o prilagodbi novonastaloj krizi.

Putnici su putem raznih komunikacijskih kanala obaviješteni o preporukama za kupnju karata online ili putem mobilne aplikacije. Ako nemaju mogućnost koristiti digitalne načine kupnje karata, preporučeno im je koristiti bankovne kartice. Budući da je privremenim redom plovidbe reduciran broj linija, i broj djelatnika po agencijama je smanjen kako bi se mogućnost širenja virusa svela na minimum. Na mnogim prodajnim mjestima postavljena su zaštitna stakla, koja će uskoro postaviti na svim pultovima gdje je to moguće. Jadrolinija je čak objavila i nove vizuale svoga Barbe, prilagođene situaciji, kako bi se i slikom pokazala svjesnost o nužnosti pridržavanja uputa o sprječavanju širenja koronavirusa.

Na pitanje kakvu godinu očekuju, s obzirom na sadašnju situaciju, predsjednik Uprave Jadrolinije David Sopta odgovorio je da je sada nemoguće uspoređivati ovu godinu s prošlom: „Poznata je činjenica da Jadrolinija najveći dio svog prometa ostvaruje tijekom turističke sezone te da prihodi značajno ovise o turizmu. U ovim trenucima teško je izlaziti s konkretnim brojkama, međutim, u tijeku je izrada prijedloga niza mjera kako bismo se prilagodili novonastaloj situaciji.“

Što se tiče obnove flote, Sopta je podsjetio na tri broda nabavljena krajem 2019. godine, od kojih je jedan trenutno u brodogradilištu Kraljevica, a druga dva su u brodogradilištu na Malom Lošinju.

„Sve investicijske planove vezane uz obnovu flote pomičemo za kraj ove godine, kada ćemo znati koliki će biti realni pad prihoda uslijed epidemije COVID-19. Svakako se nadamo da će ova situacija čim prije završiti te da ćemo svi zaploviti mirnijim morima“, rekao je prvi čovjek Jadrolinije i zaključno poručio:

„Moram pohvaliti naše pomorce i djelatnike u agencijama koji uz sav potencijalni rizik od zaraze, požrtvovno obavljaju svoj posao i trude se da se promet i dalje odvija sigurno i neometano.

Ne smijemo zaboraviti istaknuti i da smo u svakodnevnom kontaktu s resornim ministarstvom i striktno se pridržavamo svih uputa i preporuka Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, čiji rad podržavamo i izuzetno cijenimo, a tako i naši pomorci koji svojim primjerom pokazuju koliko je odgovorno ponašanje u ovakvoj situaciji važno.


Vozači kamiona: ‘Dovozimo robu da ljudi imaju što jesti’

„Mi radimo da bi ljudi imali što jesti, a svi od nas bježe, drže se podalje, ali tako je i bolje“, govore Nebojša i Edis, vozači kamiona za prijevoz ribe zagrebačkog prijevoznika Adriatic International, dok na obližnjoj rivi pustog pristaništa Valbiska peru svoja vozila. Tog jutra stigli su s Cresa, do otočkih uzgajališta prevezli su dan ranije riblju mlađ orada i brancina, a sad su u povratku i nastavljaju put – nekoliko dana u samoizolaciju u Zadar pa na novu turu.

„U ponedjeljak smo krenuli za Francusku po robu, a sinoć, u petak, stigli na Cres i sad se vraćamo. I u ovim uvjetima raditi se mora“, svjesna su njih dvojica. Po Europi putuju bez problema, najgore je, kažu, na izlazu i ulazu u Sloveniju, ondje je zadržavanje najdulje. Obitelji nisu vidjeli od 11. ožujka i ne znaju kad će. Edisovi su u Bosni, Nebojšini u Srbiji i „ako odemo, nema nazad“. Zato se s njima čuju telefonom i vjeruju da će kriza potrajati još mjesec dana.

Komentiraj