U sklopu „Srijede u Muzeju“ u varaždinskoj palači Herzer otvorena je samostalna izložba slikarice Vesne Sokolić, kao retrospektivni pregled njezinog stvaralaštva od 1943. do danas, ujedno istaknute u nastavljanju nasljeđa duge tradicije hrvatskih intimističkih i kolorističkih slikara 20. stoljeća, umjetnice duge i samozatajne prisutnosti na likovnoj sceni, čija se djela nalaze u galerijama i privatnim zbirkama u Hrvatskoj i širom svijeta.

Vesna Sokolić (Zagreb, 1924.) diplomirala je 1946. na ALU u Zagrebu, gdje je poduku dobivala od značajnih likovnih pedagoga i klasika modernog slikarstva prve polovice 20. stoljeća, među kojima su Omer Mujadžić, Krsto Hegedušić, Ljubo Babić, Vladimir Becić, Marino Tartaglia i Tomislav Krizman. Na njezin likovni razvoj utjecala su česta putovanja i boravci u Parizu, Nizozemskoj, Španjolskoj i Americi, kao i krstarenja Jadranom. Prvu samostalnu izložbu održala je 1954./55. godine, a retrospektivnu 1998., u Domu HDLU-a. Godine 2008. o njezinu likovnom stvaralaštvu objavljena je opsežna monografija povjesničarke umjetnosti Ivanke Reberski u izdanju Art studija Azinović. Među nagradama koje je primila za svoj rad je i Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

Vesna Sokolić doajenka je hrvatskog modernog slikarstva, jedna od zadnjih tzv. velikih intimista i kolorista prošlog stoljeća, u čijim se djelima može evolutivno pratiti redukcija viđenog pejzaža. Kritika je redovito isticala umjetničin izniman senzibilitet za pejzaž i raspon kolorističkih mogućnosti, i jedna je od rijetkih slikarica koja je s jednakom snagom i vizijom obradila kontinentalni i morski / mediteranski pejzaž. Ivanka Reberski u monografiji navodi kako se Vesna Sokolić sa svojom velikom pejzažnom dionicom svrstala u red inventivnih poetika na temu „alternativnog“ krajolika, kako je taj osebujan pravac, na granici apstrakcije, nazvao povjesničar umjetnosti Grgo Gamulin. Obogaćena novim iskustvima što ih je stekla za studijskog boravka u Parizu, gdje se usavršavala tijekom 1954. i 1955. godine, ta se temperamentna slikarica prepustila istraživačkom izazovu koji ju je usmjerio prema smjelim kolorističkim varijantama. „Iz svijeta intime okrenula se motivima i vizualnim senzacijama što ih priroda, životno okruženje i urbana ikonografija posvuda obilato nude“ (Ivanka Reberski). Slikarstvo Vesne Sokolić kroz sva je desetljeća kontinuiranog rada ostalo otvoreno vitalitetu i optimizmu, bez melankolije i depresije ili tamnih tonova u atmosferi slike, na što se referira i Ivanka Reberski kada njezino slikarstvo definira i kao tzv. ekspresivni kolorizam. Doduše, na njezinim slikama nema ljudskog lika pa možemo u prilog teoriji o bijegu u prirodu od svakodnevice primijetiti kako kod umjetnice postoji ideja meditativno-kontemplativnog pejzaža, u kojemu se zrcali panteistička snaga prirode. Pored pejzažnih reinterpretacija kontinentalnog i mediteranskog tipa umjetničina likovna ikonografija obuhvatila je niz znakovitih motiva, među kojima se poput amblema izdvajaju motivi cvijeća, galebova i otoka. Cvijeće i cvjetni izlozi provlače se kroz gotovo sve njezine slikarske faze. „Galebovi u letu opsesivno joj se nameću kao znakoviti simboli posvemašnje slobode kretanja“ (I.Reberski). U tekstu kataloga izložbe, Ivanka Reberski ističe kako je u tom mediteranskom okruženju, uz galebove i otok doista izvorno njezina, nikad prije u nas viđena pejzažna metafora: „Strukturna formacija otoka, poput nekog izoliranog zasebnog svijeta koji izranja iz duboke modrine, na njezinim slikama kao da personificira mitsko mjesto mediteranske Arkadije izvan dohvata dehumanizirane suvremene civilizacije. U isti kontekst mitske Arkadije mogu se dopisati gotovo himnički ostvareni motivi proljeća i jeseni, a ne manje autentično njezine su pejzažne reminiscencije prostora u kojem je živjela ili, kojima je krstareći brodila, od njezina vrapčanskog životnog okruženja i pariškog Pigallea, do Istre i Gorskog kotara, primorskih gradića i obalnih ambijenata uzduž razvedene obale“. Slikala je jednakim intenzitetom primorsku zemlju, gromače, livade u kršu, rascvjetane bademe, maslinike, crveni otok, vinograde u jesen, proljeće ili naprosto isječke primorskog priobalja. Duži boravak 1990. u Parizu rezultirao je novim ciklusom slika s motivima pariških cvjećarnica i cvjetnih trgova.

Ovu značajnu retrospektivu pripremila je viša kustosica Gradskog muzeja Varaždin, Elizabeta Igrec, a može se razgledati do 11. studenoga.

Komentiraj

PREKORUMI MEŠTROVIĆ
Podijeli objavu
Prethodni članakFELJTON Čovjek koji je pokrenuo revoluciju hrvatskog glumišta
Sljedeći članakSARAJEVO Potraga za ubojicama policajaca bez rezultata
Iva Körbler (Zagreb, 1973), povjesničarka umjetnosti, nezavisna kustosica i urednica Diplomirala povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Osnovnu i srednju muzičku školu „Elly Bašić“ pohađala i završila u Zagrebu. Od 1995. objavljuje tekstove, kritike, intervjue i eseje o modernoj i suvremenoj umjetnosti i arhitekturi u stručnim časopisima i novinama. Od 2001.-2009. urednica za likovnu umjetnost i arhitekturu u časopisu „Vijenac“. Bila je pomoćna suradnica za likovnu umjetnost, arhitekturu i glazbu na „Hrvatskom enciklopedijskom rječniku“ (Novi liber, 2002). Suradnica je Nacionala od 2003.-2007. te od prosinca 2014.