Tijekom 30-ih godina prošlog stoljeća činilo se da cepelini predstavljaju budućnost komercijalnih letova, a jedan od zrakoplovnih brodova koji su spajali Europu i Ameriku bio je Hindenburg.

Bio je dugačak čak 245 metara (usporedbe radi, Titanik je bio dug 269 metara). Preko Atlantika je mogao letjeti maksimalnom brzinom od 135 kilometara na sat, a pokretala su ga četiri dizel-motora od 1200 konjskih snaga. Putovanje od Europe do SAD, koje je brodom trajalo pet do šest dana, cepelinom je skraćeno na samo dva i po dana ugodne nebeske vožnje.

Ova luksuzna zrakoplovna krstarica koja je letjela iz Frankfurta bila je opremljena kabinama za putnike, barom i posebnom kabinom za pušače. Da bi brod lakše poletio, namještaj je bio dizajniran tako da bude što lakši. Kreveti su bili od aluminija, baš kao i klavir.

Hindenburg je eksplodirao 6. svibnja 1937. godine, dok se pokušavao prizemljiti u američkom gradu Lakehurst (New Jersey) Sve što je ovo tehnološko čudo predstavljalo, za manje od jedne minute nestalo je u vatrenoj buktinji u kojoj je poginulo 36 ljudi, a čudom preživjelo 62 putnika i članova posade.

Baš kao i potonuće Titanika i eksplozija Space Shuttlea Challengera, tragedija Hindenburga predstavlja jednu od najpoznatijih nesreća 20. stoljeća. Nju su tada ovjekovječili brojni fotoreporteri, a radijski izvještaji i danas zvuče šokantno. Tragedija najluksuznije nebeske krstarice izazvala je veliko nepovjerenje među ljudima i označila kraj njihove ere.