Mokosh „Cabaret Folklorico“ (Menart): Izuzetno veliko i vrijedno diskografsko ostvarenje

Boris Harfman, umjetnik koji stoji iza projekta Mokosh, podredio je život glazbi i plesu. Skladatelj je elektroničke glazbe, glazbeni producent i DJ, etnokoreolog, koreograf, svirač tradicijskih glazbala i plesač-pjevač u ansamblu LADO od 1997. te autor koreografija, skladatelj i izvođač iza kojeg je preko 70 koreografija inspiriranih hrvatskim narodnim plesovima i običajima. Član je grupe LADO Electro. Ukratko, gotovo da ne postoji u Hrvatskoj pozvanija i kompetentnija osoba za spoj suvremenih elektroničkih žanrova s hrvatskom tradicijskom glazbom. Poznaje ih u dušu, a poznaje i vokalne mogućnosti šest pjevačica ansambla LADO koje su mu se pridružile u realizaciji vrlo ambiciozno zamišljenog projekta Mokosh. Ambicioznog zato što se u samom startu predstavio duplim albumom: na jednom je 13 obrada hrvatskih tradicijskih pjesama u raznim elektroničkim žanrovima, a na drugom 12 remiksa tih pjesama. To znači čak 25 pjesama, što je za upoznavanje s nečijim radom, idejom, realizacijom, talentom i vještinom možda ipak previše. No Mokosh je svakako izuzetan projekt koji vrvi briljantnim glazbenim idejama, izvedbama i produkcijskim zahvatima. Harfmanu je tradicijska pjesma početna točka elektroničke glazbene pustolovine u kojoj ne slijedi strogo neki poseban pravac, već vrluda među žanrovima te istražuje i propituje što bi i kako najbolje „sjelo“ uz koju pjesmu, pokret, zvuk – i to radi zadivljujuće dobro. Jednako dobro mu leže čvrsti, teški, mračni industrial ritmovi i poletni plesni EDM zvukovi, s obzirom na to da dobro poznaje srž pjesama koje pretvara u suvremenu elektroniku. Bez sumnje, album će oduševiti i brojne ljubitelje world musica i poklonike elektroničkog groovea. Možda će domaću publiku pomalo zbuniti taj bliski odnos s tradicijskom glazbom koju donekle poznajemo i dio je našeg nasljeđa, dok će strancima biti egzotična, uzbudljiva i primamljiva. Kako zbog svoje autentičnosti tako i zbog Harfmanova novog i originalnog pristupa. No „Cabaret Folklorico“ sadrži i album s 12 remiksa koje su potpisali eminentni hrvatski i inozemni producenti poput Johnnyja Fryera, Hrvoja Crnića Boxera, Matthewa Setzera, Mladena Đikića, Iztoka Turka, Zarkoffa, Dana Milligana i Blush Response – i koji su jednako uzbudljivi ako ne i uzbudljiviji od prvog albuma. Jer dok je Harfman na momente predvidljiv, album s remiksima nije – izuzetno je interesantan za istraživanje i ponovno slušanje jer obiluje briljantnim momentima, produkcijskim zahvatima i odličnim skladateljskim idejama, rješenjima i viđenjima hrvatske tradicijske glazbe. Ukratko, ovo je izuzetno veliko i vrijedno diskografsko ostvarenje koje treba plasirati u svijet kako bi mnogi čuli Mokosh. Vrijedi znati i da je Mokoš žensko božanstvo u slavenskoj mitologiji, boginja plodnosti i zaštitnica žena, vlažna Zemlja i žarko Sunce što stoji između Peruna i Velesa.

Vanja + Nešvil Funk „Vanj Love“ (Croatia Records): Skoro pa najbolji hrvatski funk bend

Ima očito nečega vražjeg u tom kulenu, jer najbolji ljuti funk uvijek dolazi, kao i kulen, iz Slavonije i Baranje. Kada je Kandžija pokazao kako Gole žene praše funk, ostali smo zadivljeni vrhunskom izvedbom. Za Electric Corn iz Požege, ogranak jazz orkestra Big Banda Požege koji rastura funk, zna samo probrana publika svjesna majstorstva njihovih nastupa uživo. A evo sad i Vanje i Nešvil Funk iz Osijeka, čije autorske funk pjesme doista zvuče moćno i privlačno. Onako kako dobar funk i treba zvučati. Pun groovea! Vesela ekipa Slavonaca cijelu je priču začinila humorističnim tekstovima očekivano orijentiranim na Slavoniju i Baranju. Iako to na momente zvuči doista zabavno i šaljivo, može biti i zamka u koju je lako upasti. Vrijeme će pokazati. Kao i kod Kandžije, puno je tu repanja, ali funky podloga zaista je impresivna. Prošetali su se i nekim drugim žanrovima poput reggaea, salse i suvremenih klupskih r’n’b ritmova. Pred kraj album pomalo pada u kvaliteti, no to bitno ne umanjuje cjelokupni dojam: odličan vokal, odlični prateći vokali te fenomenalna i odlično producirana svirka. Sve je tu na svom mjestu, jedino je šteta što su im glavni aduti šale i pošalice, jer takav autorski potencijal zaslužuje ozbiljnije i daleko kvalitetnije tekstove. Svejedno, možda će upravo zbog tog svog zezanja i doprijeti do šire publike, a dobra fora je i naslov albuma „Vanj Love“. Da je Dino Dvornik živ, vjerojatno bi kleknuo pred Vanju i Nešvil Funk, pomolio se i rekao – ljudi, ovo je čisto ludilo! Odličan debi album koji je mogao biti i još bolji, kakav će vjerojatno biti sljedeći ako uvide i isprave neke greške.