Život Michelangela Merisija, poznatiji kao Caravaggio, gotovo je dramatičniji i živopisniji od njegova slikarskog opusa koji mu je priskrbio općenito priznati status utemeljitelja baroka i jednog od najutjecajnijih slikara svih vremena. Kažu da bez njega ne bi postojali Ribera, Vermeer, La Tour i Rembrandt, a umjetnost Delacroixa, Courbeta i Maneta bila bi potpuno različita.

Michelangelo Merisi rođen je 29. rujna 1571. godine, najvjerojatnije u Milanu, gdje je proveo najranije djetinjstvo. Njegov otac Fermo Merisi bio je arhitekt dekorater u službi Francesca Sforze, markiza od Caravaggia, a njegova majka Lucia Aratori bila je imućnog podrijetla. Pojava epidemije kuge navela je obitelj Merisi da se povuče u tridesetak kilometara udaljeno mjestašce Caravaggio gdje je nakon očeve smrti 1577. odrastao Michelangelo i njegov godinu dana mlađi brat Battista koji je poslije postao svećenik. Nakon smrti markiza od Caravaggia 1583. titulu je preuzela njegova udovica Constanza Collona koja je i nakon osiromašenja Merisijevih, osigurala ispomoć svoje utjecajne obitelji mladom i neukrotivom umjetniku. Prvi poznati arhivski dokumenti govore da je s trinaest godina Caravaggio počeo raditi u atelijeru Simonea Peterzana, cijenjenoga slikara koji se u službenim spisima spominje kao Tizianov učenik.

Tvrdoglav, nezadrživ i pun kipuće energije – tako povjesničari umjetnosti opisuju Caravaggia. Ustrajno je razvijao realizam, usprkos kritikama i protivljenju crkve.

Iako je imao niz, isprva ne osobito poznatih, a poslije i slavnih sljedbenika, Caravaggiova umjetnost, kao i cijelo razdoblje baroka nije bilo osobito cijenjeno, sve do prevrednovanja u prvoj polovici 20. stoljeća, kada je prepoznat kao jedan od ključnih inovatora cjelokupne povijesti slikarstva.