OSVRT IZ BEOGRADA Nacional u izmišljenom puču protiv Aleksandra Vučića

Kada sam početkom listopada vidio na internetu da je poznati beogradski novinar Slaviša Lekić objavio knjigu sastavljenu od izjava srpskog premijera Aleksandra Vučića, izrečenih tijekom proteklih 20 godina i koju je gotovo nemoguće kupiti u Srbiji, pomislio sam da bi to moglo biti zanimljivo i za mnoge čitatelje u Hrvatskoj. Zanimljiv fenomen: Vučić je već godinama najmoćniji čovjek u Srbiji, svakodnevno nas promatra s naslovnih strana i šalje edukativne poruke s televizijskih ekrana, prema istraživanjima javnog mnijenja uživa podršku više od 50 posto birača, ali vlasnici knjižara ipak smatraju da na njihovim policama nema mjesta za knjigu čiji sadržaj čine gotovo isključivo riječi srpskog premijera. Za razliku od knjige Mirjane Marković, udovice bivšeg najmoćnijeg srpskog lidera Slobodana Miloševića, čiji su memoari “Bilo je to ovako” dostupni na svakom koraku. A izdavač je kompanija Novosti, čiji je većinski vlasnik država Srbija.

NACIONALU SAM 16. LISTOPADA predložio intervju s Lekićem i dobio potvrdan odgovor. Bilo mi je potrebno nekoliko dana da dođem do broja Lekićeva telefona jer se ne poznajemo. Telefonirao sam mu 20. listopada, pristao je na intervju i naglasio da bi mu više odgovaralo da pitanja pošaljem e-mailom. Nikada na taj način nisam radio intervju, ali sam mu se ponovo javio i dogovorio s njim da bi tako mogli biti brži.

Što se brzine tiče, Lekića sam sljedeći put kontaktirao tek nakon dva tjedna jer sam dva puta pročitao knjigu “Svaka čast Vučiću”, ali i jer sam u međuvremenu imao dosta posla. Radilo se i o pisanju tekstova za Nacional o Vučićevoj želji da, iako Srbija nikada nije imala više prijatelja nego od kada on njom vlada, kupi gomilu naoružanja od Rusije i o uspjehu srpske diplomacije u onemogućavanju Kosova da postane član UNESCO-a, praćenog ratobornim izjavama poglavara Srpske pravoslavne crkve patrijarha Irineja.

U TAKVIM OKONOSTIMA KNJIGA JE mogla sačekati. Tko danas uopće čita knjige.

Tako sam Lekiću pitanja uputio tek 3. studenog, a on me je obavijestio da ima obaveze, pa mi je odgovore poslao tek pet dana kasnije. Moje dodatno pitanje ga je 12. studenog zateklo na Kosovu, pa mi je odgovorio sljedećeg dana. Intervju sam završio u subotu, 14. studenog, i poslao Nacionalu. U utorak, 17. studenog, na Nacionalovu internetskom portalu vidio sam da je najavljen na naslovnoj strani i objavljen pod naslovom “INTERVJU: Slaviša Lekić: ‘Vučić je opasniji od Miloševića iako još ne ubija’”. Time je posao bio završen nakon više od mjesec dana, s tim što me Lekić zamolio da mu nabavim nekoliko primjera Nacionala zato što je iznenađeno otkrio da se list ne prodaje u Srbiji.

  • Na osnovu tvrdnji Vučićevića, jednog od najutjecajnijih ljudi u Srbiji, kao i predstavnika vlasti, saznao sam da imam moć da, koristeći ugledni zagrebački tjednik kao sredstvo, izazovem ‘POČETAK POTPUNOG POLITIČKOG KAOSA’ u zemlji

Četiri dana kasnije, u subotu, 21. studenog, glavni urednik beogradskog dnevnog lista Informer Dragan J. Vučićević je od ranog jutra, gostujući u programu Televizije Pink, do kasnih večernjih sati, kada se pojavio na TV-u Studio B, poručivao Vučiću da ne putuje u posjet Kini jer se “u Srbiji provodi državni udar”.

“AKO ODEŠ, U SRBIJI ĆE NASTATI KAOS, srušit će te dok si tamo”, upozoravao je Vučićević cijelog dana Vučića, uz priču o državnom udaru čiji su akteri policijski sindikati, šef srpske države Tomislav Nikolić, potpredsjednice vlade Zorana Mihajlović i Kori Udovički, ljudi iz vrha Vučićeve Srpske napredne stranke, “direktna medijska ispostava” američke Centralne obavještajne agencije (CIA) TV N1, “medijska kanalizacija” list Kurir, “opasna ekipa kriminalaca odgovornih za niz atentata i ubojstava”.

Vučićević je izvan granica Srbije poznat kao čovjek koji je u siječnju na naslovnoj strani Informera, pod naslovom “Kolinda u seks akciji”, objavio fotografije “dobijene od hrvatskih obavještajaca”. Tvrdio je da je to predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, iako se radilo o, pokazalo se kasnije, porno glumici Diamond Foxxx. Ali Vučićević je i izuzetno blizak Vučiću s kojim, kako tvrdi, razgovara i dva puta dnevno. Vučić je čest gost u Vučićevićevim emisijama na TV Pinku. O njihovoj bliskosti govori i činjenica da je Vučićević, upozoravajući srpskog premijera, ne jednom izgovorio u kameru: “Vučiću, budala si ako odeš u Kinu”.

VUČIĆ JE U NEDJELJU, 22. STUDENOG, OTPUTOVAO U KINU, a državni udar je izostao, osim u Vučićevićevoj glavi. Zaboravivši na priču o zavjeri dvije potpredsjednice vlade, ljudi iz vrha Vučićeve partije, “ispostave CIA-e” i “opasnih kriminalaca”, u ponedjeljak, 23. studenog, Vučićević je za “početak totalnog političkog kaosa” u Srbiji optužio na naslovnoj strani Informera – zagrebački tjednik Nacional. Vučićević je otkrio da je, punih šest dana ranije, Nacional objavio intervju s Lekićem. Nije spomenuo da je intervju napravljen povodom knjige sačinjene od izjava srpskog premijera, ali mu je kao dokaz za zavjeru bio dovoljan naslov, uz laž da je tekst objavljen u Nacionalu 21. studenog, a ne četiri dana ranije.

Tako je službi za koju Vučićević radi bilo potrebno punih šest dana da otkrije “zavjeru” Nacionala. Zagrebačkog tjednika koji je odgovoran za “početak potpunog političkog kaosa”, iako je lakše pronaći prase u Teheranu ili automat za led na Arktiku nego Nacional u Srbiji. Novina se u Srbiji ne prodaje! Nacional je odgovoran i usprkos tome da dok je Informer pisao o “početku kaosa”, nitko u Srbiji nije mogao pročitati Lekićev intervju. Na internetskoj stranici Nacionala bili su dostupni samo naslov, Vučićeva fotografija, 16 njegovih izjava izdvojenih iz knjige i uvod, u kojem se navodi da je “Svaka čast Vučiću” gotovo nemoguće kupiti u Srbiji.

  • Glavni urednik Informera Vučićević koji je premijera Vučića upozorio na to da mu prijeti državni udar, poznat je i po tome da je u siječnju na naslovnici objavio fotografije porno glumice Diamond Foxxx pod naslovom ‘KOLINDA U SEKS AKCIJI’

VUČIĆ JE NASTAVIO POSJET KINI. Internetski portal Njuz.net objavio je da se “državni udar za sada odvija mirno, bez ikakvih incidenata” i da sve državne institucije rade nesmetano, dok su “ministri na radnim mjestima i ispunjavaju svakodnevne obaveze, kao da se državni udar uopće ne događa”. Kolumnist TV kuće N1 Draža Petrović ocijenio je da je sumnjivo što se, dok je Vučić u Kini, Severina udala, saznalo da Tom Cruise nije vidio kćer dvije godine, Charlie Sheen priznao da je HIV pozitivan, britanskom premijeru Davidu Cameronu je pao šećer, a Audi je suspendirao dva inženjera zbog emisije štetnih plinova.

Vučićević se ponovo oglasio u subotu, 28. studenog, nakon što se Vučić vratio iz Kine. Ponovo u jutarnjem programu TV Pinka, Vučićević je rekao: “Nacional je objavio naslov ’Vučić je opasniji od Miloševića, iako još ne ubija’. Oni tvrde da je Vučić ubojica i da je pitanje dana kada će početi ubijati. Mogao bi netko pomisliti – osvećuje se Zoran Milanović jer ga je Vučić porazio i ponizio u carinskom ratu. Ali nije to sve. U pitanju je sprega mafijaških centara moći, novinara i ljudi ovdje koji na sve načine pokušavaju srušiti Vučića. Ta sprega koja povezuje zapadne centre moći, Kurir u Srbiji i Nacional u Zagrebu se zove kontroverzni biznismen, neki kažu i mafijaš, Ratko Knežević”.

SLJEDEĆEG DANA JE LIST KURIR OBJAVIO TVRDNJE bivšeg direktora tog dnevnog lista Aleksandra Kornica da je Vučić umiješan u pritiske i ucjene. Vučić je otišao u policiju da bi na poligrafu dokazao da te tvrdnje nisu istinite.

Ministar zdravlja Zlatibor Lončar izjavio je da Kornic ima “ozbiljnu dijagnozu” i da ga netko zloupotrebljava. Istovremeno je ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović u zgradi vlade, okružen s dvadesetak pripadnika specijalnih policijskih jedinica u borbenoj opremi i s dugim cijevima, saopćio da je uhićen bivši policajac koji je osam puta u protekla 24 sata primijećen u blizini Vučićeve kuće. Vučićević je na TV Pinku zaključio da se, doduše s malim kašnjenjem, “događa sve što je najavio”. Popisu već poznatih pučista dodao je američku ambasadu u Beogradu. Nacional nije zaboravio. I ministar pravosuđa Nikola Selaković je, govoreći o zavjeri, pokušaju destabilizacije Srbije i “uigranom sistemu”, spomenuo Nacional.

U SRBIJI JE POPULARNA TEORIJA DA AMERIKANCI, koristeći “Program aktivnog auroralnog istraživanja visoke frekvencije” (HAARP), s Aljaske mogu utjecati na klimatske promjene, potrese i ljudsku psihu u cijelom svijetu. Prošle godine u Srbiji je potpisivana peticija s zahtjevom da se iz Barajeva, u blizini Beograda, uklone HAARP antene jer su izazvale katastrofalne poplave u Srbiji. Došao sam do zaključka da je HAARP, u usporedbi sa mnom, igračka za djecu. Na osnovu tvrdnji Vučićevića, jednog od najutjecajnijih ljudi u Srbiji, kao i predstavnika vlasti, saznao sam da imam moć da, bez ikakvih antena, nego isključivo koristeći ugledni zagrebački tjednik kao sredstvo, izazovem “početak potpunog političkog kaosa” u zemlji s više od sedam miljuna stanovnika i stabilnom vladom koja uživa podršku više od polovine birača, zahuktalom na putu ekonomskih reformi i utvrđivanju prijateljskih odnosa sa susjedima.

A do prije neki dan sam bio samo umorni, proćelavi, anonimni pedesetšestogodišnjak. Valjda će snimiti o meni film. Pa da me opet vole žene.

Komentiraj

PODIJELI
Rođen sam u Beogradu 1959. godine. Diplomirao na Fakultetu političkih nauka. U novinarstvu od maja 1986. godine, kada sam se zaposlio u Tanjugu, gde sam radio gotovo deceniju, a u novinskoj agenciji FoNet sam od njenog osnivanja 1994. godine. Od kad sam u ovom zanatu, za mnoge novinare u Srbiji sam čuo da rade "za Službu". Koliko mi je poznato, samo smo pokojni Slavko Ćuruvija i ja radili "u Službi". U Službi državne bezbednosti Saveznog sekretarijata za unutrašnje poslove sam proveo tri meseca - februar, mart i april 1986. godine. To mi je bilo prvo zaposlenje. Otac i tašta su udružili snage da bi mi našli posao - on je bio pukovnik u vojsci, ona je radila u Interpolu. Bilo je glupo očekivati da će mi naći radno mesto u biblioteci ili filharmoniji. Vrhunac u novinarstvu sam dostigao posle NATO bombardovanja Srbije 1999. godine, kada sam počeo da radim kao fikser za londonski The Guardian. Tokom dva i po meseca bombardovanja sam u FoNetu primio 225 nemačkih maraka. Rory Carroll iz The Guardiana mi je plaćao 150 maraka dnevno. Posle samoubilačkih avionskih napada na Svetski trgovački centar u Njujorku 11. septembra 2011. su zapadni mediji prestali da se interesuju za Srbiju i Balkan, pa sam izgubio dodatni posao fiksera. Osama Bin Laden mi je oteo mnogo novca. Da sam ga sreo na ulici, šutnuo bih ga u međunožje. Za Nacional sam počeo da pišem krajem 1996. godine, posle čega je usledila trogodišnja pauza. Nacional me reaktivirao posle ubistva Željka Ražnatovića Arkana u januaru 2000.