Film ‘Spotlight’, najizgledniji kandidat za Oscara, opisuje događaje iz 2002. godine kada su novinari Boston Globea razotkrili najveću pedofilsku aferu Crkve u Americi, a ekskluzivno za Nacional novinar Michael Rezendes opisuje kako su došli do senzacionalnog otkrića

Otkako je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Veneciji u rujnu ove godine, film “Spotlight” spominje se ne samo kao film koji će sigurno osvojiti nekoliko nominacija za nagradu Oscar, nego i kao najveći kandidat za tu nagradu za najbolji ovogodišnji film. Da predviđanja nisu bila promašena, potvrđeno je i prošlog četvrtka, kada su objavljene nominacije za nagradu Zlatni globus koje su uvod u ono što će se događati pri dodjeli Oscara. Film “Spotlight” nominiran je u najvažnijim kategorijama – za najbolji film, najbolju režiju (Tom McCarthy) i najbolji scenarij (Tom McCarthy i Josh Singer). Prije toga, udruge filmskih kritičara Los Angelesa, New Yorka, Bostona i Washingtona proglasile su u svojim izborima “Spotlight” najboljim filmom ove godine.

FILM “SPOTLIGHT” TEMELJI SE NA ISTINITIM DOGAĐAJIMA iz 2002. godine kada je grupa istraživačkih novinara iz Boston Globea, nazvana Spotlight, razotkrila najveću pedofilsku aferu u Americi, i to onu u bostonskoj nadbiskupiji. U nizu tekstova koje su objavljivali od siječnja 2002. oni su prvo dokazali da je svećenik John Geoghan, uz blagoslov kardinala Bernarda Lawa, nadbiskupa bostonske nadbiskupije, desetljećima seksualno iskorištavao djecu. Nakon toga došli su do svjedočanstava stotina ljudi koji su im ispričali kako su oni sami ili njihova djeca bili žrtve seksualnog nasilja u toj nadbiskupiji, i to ne samo Geoghana, nego i drugih crkvenih lica, da bi u prosincu 2002. kardinal Law bio prisiljen podnijeti ostavku. Godinu dana kasnije tim Spotlight novinara koji su činili Walter Robinson, Michael Rezendes, Ben Bradlee Jr, Sacha Pfeiffer te urednik Marty Baron, osvojili su Pulitzerovu nagradu za svoj novinarski rad. U filmu njih glume Michael Keaton, Mark Ruffalo, John Slattery, Rachel McAdams i Liev Schrieber.

Jedini iz Spotlighta koji i danas radi u Boston Globeu je Michael Rezendes, s kojim smo razgovarali prošlog tjedna ekskluzivno za Nacional. Nekoliko dana prije razgovora Rezendes, kojeg u filmu glumi Mark Ruffalo, objavio je tekst u Boston Globeu, u kojem se podsjetio događaja prije 13 godina, navodeći kako ni on ni itko iz tima novinara nije mogao predvidjeti kakav će odjek imati njihovi tekstovi. Rezendes nam je na početku razgovora objasnio zašto je tome bilo tako. “Katolička crkva u to je vrijeme bila posebna institucija u Bostonu. Zapravo, ne samo u Bostonu, nego u cijeloj Americi. Barem sam je ja, koji sam odrastao kao katolik, tako vidio. Nije da se nisu čule priče o tome kako postoje loši svećenici u biskupijama, ali kada smo počeli istraživati slučajeve pedofilije, mislili smo da ćemo naići na desetak takvih svećenika. Nitko nije mogao predvidjeti da ćemo naići na ogroman broj svećenika upletenih u pedofilsku aferu, nitko iz Spotlighta nije znao do kakvih ćemo otkrića na kraju doći. Na kraju smo otkrili više od 250 svećenika upletenih u pedofilsku aferu. A to je deset posto svih svećenika koji su služili u Bostonu. Nismo znali da je problem tako rasprostranjen i sa svakim novim otkrićem bili smo sve više i više šokirani”, kaže nam Rezendes.

Boston je najkatoličkiji grad u Americi i Katolička crkva ima iznimno jak utjecaj. Zato se smatralo da nije pametno ući u sukob s njom u Bostonu, bez obzira na govorkanja o pedofiliji u nadbiskupiji. Ponekad bi neka novina objavila tekst koji je o tome govorio, ali reakcija nije bilo. Tako je, primjerice, u ožujku 2001. Kristen Lombardi objavila tekst u Boston Phoenixu, u kojem je navela kako postoje žrtve seksualnog nasilja svećenika Johna Geoghana koji su tužili ne samo njega, nego i kardinala Lawa te su tvrdili da je on od 1984. znao za Geoghanovu pedofiliju, ali nije reagirao. Reakcija javnosti na taj tekst nije bilo, a Rezendes se dobro sjeća tog vremena. “Bilo je nekoliko tekstova o Geoghanu prije no što je Kristen Lombardi objavila svoj tekst. Iako mislim da je njen članak vrlo dobar, u njemu nije bilo objavljeno ništa novoga. Osim toga, morate znati da Boston Phoenix više ne postoji i da u to vrijeme nije bila posebno čitana novina. Dakle, utjecaj novine i tog članka bio je u to vrijeme malen”, rekao je novinar.

Rezendes zato kaže da je bilo moguće objaviti tekst kojim se napada nadbiskupiju u Bostonu, ali on je trebao sadržavati dokazane informacije, a ključ je bio u njihovu dobivanju. Po mnogima, bilo je važno to što je u to vrijeme kao urednik u Boston Globe došao Marty Baron, kojeg u filmu “Spotlight” glumi Liev Schrieber. Baron je došao iz Miamija, grada u kojem su mediji objavljivali sve što su željeli, pa mu nije bilo jasno zašto se tako ne radi i u Bostonu. “Velika je razlika između Miamija i Bostona.

U Miamiju, kao i u cijeloj Floridi, imaju jako dobar Zakon o pravu na pristup javnim informacijama, poznat pod nazivom ‘Sunčani zakon’. Morate znati da se u Americi pristup javnim informacijama razlikuje od države do države. Zbog tog Zakona ima jako malo dokumenata koji su na Floridi zapečaćeni i ne smiju se objaviti. U državi Massachusetts je drugačije jer suci vrlo često odobravaju oznaku ‘tajno’ na brojne javne dokumente. Tako se kriju dokazi. Kada je Baron došao iz Miamija u Boston, pitali smo ga kako će doći do dokumenata koji su zapečaćeni, a koji kriju dokaze o pedofiliji. Rekao nam je ‘ne znam ovdašnji zakon, ali na Floridi bismo otišli na sud i zatražili te dokumente’. Novinari u Boston Globeu bili su pomalo iznenađeni kada su shvatili da je Baron spreman na sudsku bitku protiv Crkve. On ne samo da je došao s Floride koja ima jako dobar Zakon o pravu na pristup javnim informacijama, nego je i fenomenalan novinar koji je želio doći do istine”, tvrdi Rezendes.

  • ‘NOVINARI U BOSTON GLOBEU bili su iznenađeni kad su shvatili da je Marty Baron spreman na sudsku bitku protiv Crkve. Katolička crkva bila je posebna institucija u Bostonu’

DOKUMENTI KOJI SU KRILI TAJNU PEDOFILIJE u Crkvi zapravo su tužbe koje su seksualno iskorištavane osobe podizale protiv crkvenih dužnosnika. U njima se detaljno opisivalo njihovo seksualno nasilje. Parnice su završavale tako što je Crkva tužiteljima isplaćivala novčane odštete, a svi dokumenti o tim slučajevima proglašeni su tajnima i nisu se smjeli objavljivati. Boston Globe je tada odlučio angažirati odvjetnika Mitchella Garabediana, kojeg glumi Stanley Tucci, i krenuti u pravnu bitku kako bi svi ti dokumenti bili “odpečaćeni” i dostupni javnosti. “Nismo znali kakvu će odluku sud donijeti. Odvjetnik Garabedian govorio nam je kako su nam šanse da uspijemo 50:50. Kada smo shvatili da je sutkinja Constance Sweeney 16 godina pohađala katoličku školu, mislili smo da ćemo najvjerojatnije izgubiti. U tom trenutku bili smo vrlo skeptični.

Bili smo iznenađeni kada smo shvatili da je sutkinja donijela odluku po kojoj je odobren naš zahtjev za objavljivanjem traženih dokumenata”, prisjetio se Rezendes i dodao kako je uz pomoć pravih manevara odvjetnika Garabediana, uspio dobiti tražene dokumente prije no što je sud odobrio njihovo objavljivanje.

“Imali smo dokumente koji dokazuju da je vrh Crkve zataškavao pedofiliju u svojim redovima. Imali smo dokumente koji dokazuju da je kardinal Law znao da svećenik Geoghan 30 godina seksualno iskorištava maloljetnike, ali mu je dopuštao da i dalje radi u bostonskoj nadbiskupiji. To je bilo najvažnije otkriće jer se to do tada nije moglo dokazati, to je našu priču objavljenu u Boston Globeu razlikovalo od svih drugih novinskih tekstova koji su pisali o mogućem seksualnom iskorištavanju u Crkvi. Jedino smo mi dokazali da se za nju u bostonskoj nadbiskupiji znalo, ali su je cijelo vrijeme zataškavali. Kada smo dobili dokumente u ruke, odmah smo se svi dogovorili da ih moramo objaviti. I tako je nastao tekst koji je prvi objavljen”, kaže Rezendes koji je potpisao prvi tekst objavljen 6. siječnja 2002.

Već u sljedećem tekstu objavljen je razgovor s Maryettom Dussourd čija je tri sina i nećaka svećenik Geoghan seksualno iskorištavao, a cijeli slučaj završen je nagodbom. Imali su i njezino pismo upućeno kardinalu Lawu, u kojem je ona u šoku jer je nakon niza prigovora Geoghan i dalje obavljao službu u bostonskoj nadbiskupiji. “Ona je bila izuzetno važna svjedokinja, a s njom sam došao u kontakt posredstvom odvjetnika Garabediana. Ona je bila njegov klijent i kada je saznala da spremamo priču o pedofiliji u Crkvi, bila je spremna ispričati svoju. Bila je ljuta i očajna jer su njezina djeca godinama bila iskorištavana. I zato je željela ispričati svoju priču Boston Globeu, a Garabedian ju je spojio sa mnom”, tvrdi Rezendes.

TEKST OBJAVLJEN U BOSTON GLOBEU pod nazivom “Crkva je godinama svećeniku dopuštala iskorištavanje” izazvao je šok u Bostonu. “Bili smo iznenađeni reakcijama na naš tekst jer smo mislili da će doći do demonstracija ispred redakcije zato što smo objavili tekst o tim događanjima u nadbiskupiji. Međutim, to se nije dogodilo. Telefoni u redakciji počeli su zvoniti, ali ne zato da bi nas kritizirali zbog objave članka, nego su nas zvale žrtve koje su doživjele seksualno iskorištavanje.

Dapače, bilo je jako puno praktičnih vjernika koji su nas zvali kako bi nam se zahvalili na novinskom tekstu. Bili su ljuti, ali su svoju ljutnju usmjerili u pravom smjeru, a to je bio kardinal Law, a ne Boston Globe. Ubrzo je kardinal Law objavio niz javnih isprika i održao konferenciju za novinare, na kojoj se također ispričao. S nama, novinarima Boston Globea, tijekom pisanja teksta nije želio razgovarati. Ja sam, pripremajući tekst, kontaktirao glasnogovornicu nadbiskupije Donnu Morrissey, ali ona mi je odgovorila da nadbiskupija ne želi znati ni kakva pitanja bih ja postavio. No nakon što je tekst objavljen, kardinal Law počeo se ispričavati i obećao je da svećenici upleteni u aferu više neće raditi u nadbiskupiji. Pokazalo se da to nije istina, rekao je taj američki novinar. Lavina je pokrenuta, brojne obitelji nudile su novinarima svoja svjedočanstva o pedofiliji u Crkvi, a ta tema nije silazila s naslovnica novina diljem Amerike.

“Nakon što je objavljen naš tekst, zbog brojnih poziva u našu redakciju, primili smo još četvero novinara u naš tim, pa nas je bilo osmero. Radilo se o nekima od najboljih novinara Boston Globea. Dobili smo kompletnu dokumentaciju koja je sadržavala sve tužbe i žalbe žrtava seksualnog iskorištavanja svećenika. Tijekom 2002. objavili smo više od 600 novinskih tekstova, u kojima smo identificirali ogroman broj svećenika koji su zlostavljali djecu. Objavljivali smo priče jednu za drugom da bi, na kraju, bogati donatori Crkve toliko pritisnuli kardinala Lawa da je on morao podnijeti ostavku. Ujedno, 58 svećenika potpisalo je zahtjev za njegovom ostavkom. Nakon toga, kardinal Law izgubio je svaki kredibilitet i više nije mogao voditi nadbiskupiju”, ispričao je Rezendes.

  • BOSTONSKA NADBISKUPIJA potrošila je 65 milijuna dolara kako bi obeštetila žrtve pedofilije. Zbog cjelokupne afere smanjile su se donacije vjernika

KARDINAL TIJEKOM 2002. nije želio odstupiti, ali je u prosincu te godine bio prisiljen dati ostavku. Rezendes kaže da Spotlight nije imao konkretne ciljeve prilikom objavljivanja tekstova, pa tako nisu htjeli ni rušiti kardinala Lawa. “Nikada nismo imali nikakve zahtjeve. Jednostavno smo objavljivali sva naša otkrića. U Boston Globeu novinarski tekstovi se razlikuju od tekstova kolumnista. Tako je Boston Globe objavio tekst kolumnista koji nije bio dio Spotlight tima, a u kojem je on tražio ostavku kardinala Lawa”, objašnjava Rezendes koji nam je otkrio kako se osjećao dok je čitao dostavljene dokumente i razgovarao sa žrtvama seksualnog nasilja. “Osjećao sam se tužno zbog tih pedofilskih žrtava. Svi članovi Spotlight tima proveli su dugo vremena razgovarajući s njima, a njihove priče bile su vrlo, vrlo tužne. Ujedno, osjećao sam bijes jer je Crkva dopustila svećenicima da i dalje rade i seksualno zlostavljaju djecu. To me je jako razljutilo.”

Nakon svih tih otkrića, nadbiskupija u Bostonu morala je financijski obeštetiti žrtve seksualnog nasilja, a njih je bilo više od 500. “Ne mogu se sjetiti točnog iznosa, ali radilo se o milijunima dolara. To je snažno utjecalo na financijsku stranu nadbiskupije jer su se zbog cjelokupne afere smanjile donacije vjernika. Oni su bili zgroženi nad svim tim saznanjima, pa više nisu donirali onoliko novca kao nekada radili. Zbog svega toga nadbiskupija je morala posuđivati novac, a nakon što je kardinal Law podnio ostavku, morali su prodati vilu u kojoj je on živio. Osim toga, morala je prodati puno svoje imovine kako bi obeštetila žrtve seksualnog nasilja”, kaže Rezendes, a neke informacije otkrivaju da je nadbiskupija potrošila 65 milijuna dolara kako bi obeštetila žrtve. Svećenik Geoghan je 2002., tada 67-godišnjak, osuđen na devet godina zatvora zbog seksualnog napastovanja djece. Nakon godinu dana pronađen je mrtav u ćeliji, a ubio ga je drugi zatvorenik, Joseph Druce.

S obzirom na to da je stvarnost često čudnija od mašte, hollywoodski producenti odlučili su snimiti film “Spotlight” u kojem opisuju događaje iz 2002. Ipak, odluku da se o Spotlight timu snimi film, nisu odmah prihvatili svi novinari. “Od svih nas, mislim da sam ja bio najentuzijastičniji oko snimanja filma.

Imao sam povjerenja u producenta koji je bio prva osoba koja nam se obratila s idejom da se snimi film o našem timu. Moje kolege bili su vrlo skeptični. Sacha Pfeiffer najviše je bila sumnjičava, ali smo se na kraju svi složili da je to, ipak, jako dobra ideja.

Vjerovali smo producentima jer su pokazivali da su doista iskreni u svojim namjerama. Rekli su nam kako žele napraviti film o važnosti istraživačkog novinarstva, u vrijeme kada se novinarstvo u Americi suočava s velikim financijskim izazovima”, rekao je Rezendes. Tu smo došli do razgovora o važnosti istraživačkog novinarstva kojeg je sve manje, kako u Americi, tako i u ostatku svijeta.

“ISTRAŽIVAČKO NOVINARSTVO JE IZNIMNO VAŽNO. Posao svakog novinara je da kontrolira rad moćnih institucija i moćnih pojedinaca, bilo da se radi o političarima, šefovima kompanija, vođama humanitarnih organizacija ili organizacijama kao što je Katolička crkva. Zato je za naš posao jako važno postavljati pitanja i pronaći istinu o tome što ti ljudi i što te institucije rade. Bez tih informacija demokracija ne može funkcionirati. Na istraživačkim novinarima je da omoguće objavljivanje tih informacija. Trenutno, zbog interneta, tiskani mediji prolaze kroz tešku financijsku krizu, a mnoge novine morale su smanjiti broj istraživačkih novinara. Zato danas imate sve manje tekstova istraživačkog novinarstva, što je za mene vrlo problematično. To je problem cijele Amerike kao demokratskog društva”, uvjeren je Rezendes koji nam je na kraju rekao kako želi da film uspije kako bi se javnosti pokazala važnost istraživačkog novinarstva. No smatra da je tu važan i još jedan razlog.

“Drugi razlog je taj da film pokazuje kako pažnja javnosti i dalje treba biti usmjerena prema seksualnom zlostavljanju ljudi u vrhu Katoličke crkve. Zbog tih razloga nadam se da će film postići uspjeh”, zaključio je Rezendes.

Komentiraj

FOTO:GULIVER/GETTY IMAGES
PODIJELI
Dean Sinovčić već 20 godina obilazi najveće svjetske filmske festivale, intervjuira filmske zvijezde, a kad ne gleda filmove prati sport o čemu također piše.