VELIKI BRAT U LONDONU: Tajni sudovi, javni prosvjedi

Objavljeno u Nacionalu br. 832, 2011-10-25

Britanija će, prema uzoru na SAD, uvesti zatvorena suđenja da zaštiti obavještajne izvore, što borci za ljudska prava smatraju nedopustivim

Britanski borci za ljudska prava s nevjericom su prošlog tjedna gledali u gotovo potpuno praznu salu Donjeg doma svog parlamenta, u kojemu je ministar pravosuđa Ken Clarke predstavio promjene zakona koji već stoljećima Britancima jamči “otvorenu pravdu”, odnosno pravo na to da svatko može prisustvovati suđenju te da sudnice moraju biti otvorene za javnost. Obrazlažući promjene i prijedlog uvođenja redovne prakse tajnih suđenja, Clarke u House of Commonsu nije naišao na ono čemu su se nadala udruženja za zaštitu ljudskih prava – zastupničke proteste i protivljenje novim mjerama.

Parlamentarne su se stranke i prije nego što su se izmjene zakona našle pred zastupnicima – dogovorile podržati sve promjene. Grupe za građanska prava upozoravaju da su tajna suđenja ozbiljna prijetnja osobnim slobodama te podsjećaju na to da je za uvođenje tajnih suđenja neumorno i nimalo tajno lobirala CIA, tajna služba druge države. I koliko god Britanija i SAD imale bliske odnose, za prosječnog borca za ljudska prava to popuštanje Velikom bratu, ali i Velikom Bratu, već je previše.

TAJNA SUĐENJA PRAKSA SU koja se u Americi provodi redovito, a u Britaniji su do sada bili rijetka iznimka. Riječ je o sudskim procesima koji uključuju bilo svjedočenje tajnih agenata, bilo otkrivanje izvora i samih podataka koje je prikupila obavještajna zajednica. Prema promjenama britanskoga zakona, vlada bi ubuduće mogla za javnost zatvoriti sve oblike suđenja ako procijeni da bi objavljivanje dokaza moglo ugroziti nacionalnu sigurnost. U Britaniji to znači civilna suđenja, istrage o uzrocima smrti pa čak i panele o odobravanju imigracijskog statusa. Clarkeov prijedlog, dakako, ima i konkretan cilj i konkretan povod. Ministar pravosuđa, naime, želi vladu zaštititi od fijaska kakav im se već dogodio u nekoliko navrata, od čega je najpoznatiji slučaj onaj Binyama Mohameda, Etiopljanina s prebivalištem u Velikoj Britaniji. Mohamedov slučaj britansku je vladu stajao milijune funta i – još gore – doveo je do gotovo potpunog sloma suradnje između britanskih obavještajaca i bijesne američke Središnje obavještajne agencije – CIA-e.

Binyam je u Guantanamo Bayu proveo pet godina i po izlasku je objavio da je u zatvoru mučen. Pitanje je bilo jesu li za Mohamedov loš tretman znali britanski obavještajci. To je pitanje bez odgovora i danas, a u tijeku je vrlo opsežna istraga koju je u srpnju prošle godine naredio premijer David Cameron. Mohamed je od britanske vlade tražio odštetu jer je tvrdio da je ona suučesnik u njegovu mučenju. I u tome nije bio sam: slično je učinilo još 12 bivših britanskih zatvorenika Guantanama. Proces je tekao svojim uobičajenim sudskim tijekom, a dodatni problemi za vladu nastali su kada je Žalbeni sud – na užas i CIA-e i britanskih obavještajaca – objavio sažetak CIA-inih podataka koji podupiru Mohamedove tvrdnje da su britanski obavještajci znali da se u Guantanamu osumnjičeni teroristi redovito muče. CIA je bila toliko bijesna da je potpuno obustavila sav dotok informacija, ne samo iz svog sjedišta u Langleyju, Virginia, nego je u svoj bojkot uključila i sve ostale američke obavještajne agencije. Jedini izuzetak bili su najozbiljniji i najkritičniji slučajevi.

No Amerikanci nisu bili jedini koji su počeli vršiti pritisak na britansku obavještajnu službu MI6 i Ministarstvo vanjskih poslova. I drugi britanski saveznici poslali su seriju žalbi, zabrinuti zbog mogućnosti da će i njihove tajne informacije procuriti u javnost. Stisnuta sa svih strana, britanska je vlada odlučila isplatiti čak 16-oricu terorističkih osumnjičenika da spriječe daljnje narušavanje odnosa sa saveznicima, posebno Amerikom. Iako se dosad nagađalo da se radilo o milijunskim iznosima, tek je prošlog tjedna Clarke greškom otkrio da je vlada isplatila oko 20 milijuna funti (oko 165 milijuna kuna). Dodao je i da je vlada u te svrhe u kasicu-prasicu stavila još 30 milijuna (250 milijuna) jer je, kako je rekao, “postalo moderno” vladu tužiti. I nije da je bio u krivu – sprečavajući daljnje curenje podataka (i britanskih i savezničkih), vlada se na otvorenim sudovima nije mogla braniti podacima koje je imala. To pak znači da su teroristički osumnjičenici vladu koristili kao bankomat.

Neki britanski dužnosnici tvrde da je vlada mogla dobiti nekoliko sporova da je u javnost željela dati sve dokaze koje je imala, ali nije, jer je važnije bilo sačuvati tajnost nekih podataka i njihovih izvora.U pokušaju da spriječi ponavljanje te noćne more, Downing Street, međutim, nije imao puno izbora. Britanski zakoni vrlo precizno nalažu što se, kada i kako mora dijeliti tijekom suđenja. Kad je tome već tako, Downing Street odlučio je takva suđenja zatvoriti za javnost. To, naravno, ne znači samo zatvoriti vrata i izbaciti novinare, već će – ako Clarkeov prijedlog prođe, a prilično je izvjesno da hoće – biti smanjena moć sudova da narede obavještajnoj zajednici dijeljenje “osjetljiva materijala”. Osim toga, Vlada će imati veće Ken Clarke, britanski ministar pravosuđa, predlaže sporni zakon ovlasti pri određivanju što se mora dijeliti s ljudima koji su u središtu takvih zatvorenih suđenja. Jedina utjeha je da će materijal biti dostupan tzv. posebnim odvjetnicima koji će proći temeljitu sigurnosnu provjeru obavještajnih zajednica i koji će imati posebno odobrenje za uvid u osjetljive materijale. Promjene zakona predviđaju da se rodbini umrlog, primjerice, terorističkog osumnjičenika dopusti prisustvovanje istrazi o uzrocima smrti samo ako prođu obavještajnu provjeru. Ako takvu provjeru odbiju, istrazi neće smjeti prisustvovati.

TI SU ZAKONSKI PRIJEDLOZI tek u prvom čitanju i svatko na njih može poslati svoje primjedbe do sredine siječnja iduće godine. Konzervativno-liberalno-demokratska koalicija u Downing Streetu odlučna je progurati zakon, što je jasno i iz šarmiranja oporbenih laburista i prije nego što se zakon našao na zastupničkim klupama. Prvi glasovi iz Gornjeg doma parlamenta, House of Lordsa, kažu da bi u tom “kontrolnom” domu zakon mogao naići na veće probleme jer u njemu sjedi velik postotak odvjetnika i ljudi koji se razumiju u zakon, znatno više nego u profesionalno šarenom Donjem domu. Clarke je javnost pokušao uvjeriti pažljivo biranim riječima kojima je isticao apsurdnu situaciju u kojoj neki od sudskih procesa nisu potpuno pošteni jer su “neki dokazi preosjetljivi da bi ih se objavilo na suđenju otvorenom za javnost”. I dok su američki diplomatski izvori prošlog tjedna bili zadovoljni predloženim mjerama, udruge za ljudska prava tvrdile su da Downing Street igra prljavu igru. “Vlada pokušava zatvoriti onu slavinu preko koje smo doznali za britansku umiješanost u mučenje i tajno odvođenje osumnjičenika u Guantanamo”, priopćila je udruga Reprieve.

Ukazali su na to da slučaj Binyama Mohameda nikada ne bi prošao da su na snazi bile predložene mjere: “Britanska javnost nikada ne bi doznala za zlostavljanja u koja su bili uključeni predstavnici vlasti.” Nitko ne dvoji o tomu da je raskorak između potrebe da se zaštiti nacionalna sigurnost neobjavljivanjem osjetljivih obavještajnih podataka i podržavanja prava na pravedno suđenje velik i teško rješiv. No britanski cinici uvjereni su da je bit predloženih promjena upravo u zaštiti vlade i njenih interesa. Uključujući i skrivanje neugodnih istina.

Komentiraj

Source:Nataša Magdalenić Bantić