Bivši finski predsjednik, dobitnik Nobelove nagrade za mir Martti Ahtisaari umro je u ponedjeljak u 86. godini, objavljeno je u ponedjeljak. 

Ahtisaari je sudjelovao u rješavanju sukoba na Kosovu, u Sjevernoj Irskoj i u Indoneziji.

Poznat po svojoj spremnosti da razgovara sa svim stranama i sposobnosti da strpljivo čeka pravi trenutak za kompromis, Ahtisaari je odbijao prihvatiti da su ratovi i sukobi neizbježni. “Mir je pitanje volje. Svi se sukobi mogu riješiti i nema isprika da se dopusti da postanu vječni”, rekao je Ahtisaari kada je 2008. godine primao Nobelovu nagradu.

U domovini je bio politički autsajder

Globalno slavan zbog svog mirovnog posredništva, u domovini je bio politički autsajder. No upravo mu je to što nije bio politički umrežen pomoglo da pobijedi na prvim izravnim predsjedničkim izborima u Finskoj, 1994., na čelu oporbenih socijaldemokrata.

Kao predsjednik podržavao je članstvo Finske u Europskoj uniji i poticao birače da podrže referendum o pristupanju 1994. godine, koji je prošao s potporom od 57 posto.

Protivnici su kritizirali njegova česta putovanja i govorili su da bi se trebao više usredotočiti na domaća pitanja dok je Finska tonula u recesiju izazvanu raspadom Sovjetskog Saveza, tada njezinog glavnog trgovinskog partnera.

‘Trajni izbjeglica’

Ahtisaari je rođen 1937. u Viipuriju, koji je danas dio Rusije, a njegova je obitelj bila prisiljena pobjeći nakon invazije sovjetskih snaga. Njemu su tad bile dvije godine.  Kasnije je govorio da ga je to pretvorilo u “trajnog izbjeglicu”, osjetljivom na njihove nevolje.

Nakon služenja vojnog roka postao je učitelj i sudjelovao u obrazovnom projektu u Pakistanu i kazao da mu je otvorilo oči za probleme izvan domovine.  Pridružio se finskom Ministarstvu vanjskih poslova 1965., a 1973. imenovan je finskim veleposlanikom u Tanzaniji.

Jedno od njegovih prvih velikih diplomatskih postignuća bila je pomoć Namibiji da stekne neovisnost nakon godina krvavog sukoba s Južnom Afrikom.

Djelujući kao izaslanik EU-a, uvjerio je jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića 1999. da prihvati NATO-ove uvjete za prestanak zračnih napada na Kosovu.

Nastavio se usredotočivati na rješavanje sukoba i nakon odlaska s predsjedničke dužnosti 2000., pomažući unapređenju mirovnog procesa u Sjevernoj Irskoj kao inspektor za razoružanje.

Dobitnik Nobelove nagrade za mir

Osnovao je Inicijativu za upravljanje krizama, neovisnu organizaciju usmjerenu na rješavanje sukoba. Grupa je omogućila mirovni proces između indonezijske vlade i Pokreta za slobodni Aceh 2005. Njegovi posrednički napori doveli su do sporazuma kojim je okončan tri desetljeća dug sukob u Acehu.

Kasnije te godine vratio se na Balkan kao specijalni izaslanik UN-a i arhitekt je kosovske neovisnosti.

Nekoliko mjeseci nakon toga Nobelov odbor dodijelio mu je nagradu za mir, navodeći kao obrazloženje njegova mirotvorna posredništva na više kontinenata u više od tri desetljeća.