Ukrajinska mornarica ‘patuljak’ je u odnosu na rusku. Ipak, ruska Crnomorska flota (BSF) i dalje je na meti – i to sve učinkovitije – ukrajinskih snaga. Konvencionalna vojna mudrost sugerira da će prevladati najveća, najbolje opremljena vojska, no čini se da je Ukrajina to načelo okrenula naglavačke.

Zašto Ukrajina napada rusku mornaricu i otkriva li ova strategija kritičnu ranjivost mnogih svjetskih pomorskih sila? Nakon ruske nezakonite aneksije Krima 2014. godine, Ukrajina je priznala da se njezina mornarica sa sjedištem u Sevastopolju ne može vojno mjeriti s ruskim BSF-om, tako da su oni brodovi koji nisu mogli pobjeći – oko 75% ukrajinske mornarice – zarobljeni od strane Rusije, a ukrajinski vodeći brod Hetman Sahaidačni je potopljen kako ne bi pao u ruske ruke.

Turska kontrolira Bospor i zabranjuje prolaz bilo kakvim vojnim brodovima tijekom sukoba, omogućujući BSF-u da blokira Crno more i dominira ukrajinskim teritorijalnim vodama. Međutim, temeljni princip rata je izbjegavanje neprijateljske snage i napad na njegove slabosti, osobito ako je vaš neprijatelj nadmoćniji u veličini i sposobnostima.

Ukrajina je stoga iskoristila tehnologiju za izvođenje niza ‘asimetričnih’ napada protiv ruskih BSF-a, uključujući potapanje ‘Moskve’, ciljanje brojnih brodova i podmornica kombinacijom bespilotnih letjelica i projektila, a prošlog tjedna, i hrabar napad na ‘mozgove’ BSF-a – njegov vojni stožer. Ukrajina, nacija bez vojnih brodova, natjerala je mornaricu supersile na povlačenje.

Ali zašto?

Ruska blokada Crnog mora zaustavila je ukrajinski izvoz žitarica – vitalni izvor prihoda – i ograničava mogućnost Rusije da pokrene amfibijski napad na ukrajinsku luku Odesa. Uspješnim ciljanjem ruske mornaričke sposobnosti – posebice njenih brodova i podmornica – pretvara te tradicionalne simbole vojne nadmoći u kritičnu rusku ranjivost, prisiljavajući BSF da traži utočište istočnije, dalje od Ukrajine.

Uspjeh ukrajinske strategije ima značajne implikacije na zapadnu vojnu nabavu. Mornarička plovila – osobito veliki nosači zrakoplova – ne djeluju sami. Grupa nosača uključuje krstarice, razarače ili fregate, pomoćna plovila za podršku i podmornice za brzi napad. To predstavlja snažnu vojnu sposobnost, posebno u razmjeru, ali kada si države mogu priuštiti samo vrlo ograničen broj ovih strateških sredstava, ne mogu si priuštiti gubitak, te su stoga vrlo ranjive na asimetrične napade. A s nosačima koji svaki košta jako puno, oni su atraktivna meta za agilnog i inovativnog protivnika, piše Sky.

Lekcije će se naučiti negdje drugdje

I, iako većina vojnih zračnih baza (u Europi) ima ojačana skloništa za zrakoplove dostupna za zaštitu od bespilotnih/asimetričnih napada, trenutni koncept operacija je raspoređivanja prema naprijed, kada će ta strateška sredstva biti sve ranjivija na agilnog i inovativnog neprijatelja.

Ukrajina nema mornaricu, ali je terorizirala ruske BSF, uništila mnoge njihove strateške resurse i uništila njihov stožer, te natjerala Rusiju na povlačenje s glavnog bojišta. Tehnologija, inovacija i odlučnost prevladali su nad konvencionalnim vojnim sposobnostima. Umjesto “najveći je najbolji” – može prevladati autsajder.

Tajvan se možda neće moći vojno mjeriti s Kinom, ali će naučiti vrijedne lekcije iz rata u Ukrajini. Međutim, isto će biti i sa Sjevernom Korejom, Iranom i nizom nacija koje su se tradicionalno smatrale vojnim “autsajderima”.

Hoće li se zapadna vojna opsjednutost veličinom i sposobnošću pokazati kao njegova kritična ranjivost? Iako je vojna brojčana nadmoć i nadmoć u sposobnostima i dalje privlačna opcija, Ukrajina je pokazala da se agilnost, tehnologija i prilagodljivost mogu pokazati uvjerljivom protivnom.