U povodu Dana bez duhanskog dima, koji se obilježava na prvi dan Korizme, a ove godine to je bio 14. veljače, u javnosti se dosta raspravljalo o rizičnom ponašanju i mentalnom zdravlju mladih.
Prema najnovijem istraživanju Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), mladi Hrvati u dobi od 15 do 16 godina u samom su europskom vrhu po konzumaciji alkohola. Njih gotovo polovina (45 posto) u posljednjih je mjesec dana barem jednom konzumirala veću količinu alkohola, što stavlja Hrvatsku među vodeće europske nacije po konzumaciji alkohola među mladima.
Nedavno je predstavljeno i HBSC – istraživanje, odnosno, istraživanje ponašanja povezanim sa zdravljem, učenika tri uzrasne kategorije, 11, 13, 15 godina. Nositelj istraživanja je Svjetska zdravstvena organizacija, a u njemu sudjeluje oko 50 država svijeta, uključujući i Hrvatsku. Podaci su alarmantni, no čini se da u Hrvatskoj nitko od institucija na njih ne reagira.
Prošloga tjedna Hrvatski zavod za javno zdravstvo predstavio je istraživanje pod nazivom „Europska inicijativa praćenja debljine u djece, Hrvatska 2021/2022.“ Europskog ureda Svjetske zdravstvene organizacije, čija je voditeljica profesorica Sanja Musić Milanović. Rezultati pokazuju da je preko
36 posto djece u dobi od 8 do 9 godina pretilo. Prekomjerna tjelesna masa češća je kod dječaka – 38,7 posto, u odnosu na 33,7 posto djevojčica.
Ove je teme za Radio Nacional komentirao neuropsihijatar, prof. dr. sc. Slavko Sakoman, koji je cijeli svoj profesionalni vijek posvetio borbi protiv ovisnosti i drugih rizičnih ponašanja učenika.
U Dubrovniku je stvar takva da represivni aparat po pitanju otkrivanja droge slabo djeluje. Pitali su me bi li platforma ‘Prijavi dilera’ mogla proći i aktivirati građane na suradnju s represivnim aparatom. Otišao sam jer je to bila prilika da još jednom na javnom mjestu ‘nabodem’ stručnjake iz školskog sustava, zašto i zbog kojeg razloga od svih inicijativa o kojima se priča, nema nikakvog napretka u poziciji Hrvatske na najvažnijem istraživanju Svjetske zdravstvene organizacije o ponašanju i navikama učenika na zadnjem mjestu po pitanju zadovoljstva školom, jer već dvadeset godina konstantno najveći broj njih, od onih anketiranih u 50 naprednih država svijeta, odgovara negativno. Po tom smo rekorderi.
Sve referiraju o tome, ali podatak nisu odmah dali u medije prvi dan, jer bi politika na to ružno gledala.
U tom upitniku postoji pitanje preopterećenošću školom, na što su naša djeca odgovorila da je 17 predmeta, gomila znanja koja se njima gura u glavu i psihičko opterećenje preveliko. Uz to pritisak da sve ocjene budu petice
Ja sam godinama, kad sam pisao programe prevencije mladih od ovisnosti za Ministarstva prosvjete i obrazovanja i na zahtjev Agencije za obrazovanje, tražio da se napravi istraživanje koje bi minuciozno kroz dinamiku samih učenika dovelo do razloga zbog kojih ne vole školu i što bi trebalo promijeniti.
Kvaliteta doživljaja škole, u koju djeca svakodnevno moraju ići, koja je njihova glavna obaveza, ako su konstantno prisiljeni ići u okruženje gdje si nezadovoljan, koja stvara frustracije, znači ugrožava kvalitetu života, utječe na raspoloženje, donosi stres, indirektno ugrožava mentalno zdravlje. Mnoga djeca imaju poremećaj mentalne ravnoteže koja se očituje ili u depresivnosti, lošem snu, poremećaju prehrane, nizu sekundarnih stvari koje se događaju i ugrožavaju tjelesno i psihičko zdravlje djece.
Zastrašujuć je podatak da 19 posto učenika puši. U EU samo ih je više u Bugarskoj. Prema podacima Instituta za društvene znanosti Pilar u Hrvatskoj je najmanje 30 posto aktivne populacije koja puši i koja je ovisna o duhanskim proizvodima. Imamo populaciju gdje po procjeni najmanje 12 tisuća ljudi umre deset godina ranije od posljedica pušenja. Nema nikakve ozbiljne kampanje da bi se ljude odvratilo od pušenja.
Paradigma koju Beroš gura, pa i prethodni ministar, unatoč činjenici da smo imali najboljeg stručnjaka za javno zdravstvo Andriju Štampara, je ona privatne medicine. Što više bolesnih, više dijagnostike, više lijekova. Zdravlje je skupo i na njemu se zarađuje.
Trgovina drogom je najveći izvor ‘crnog’ novca. To organiziranom kriminalu daje ogromnu količinu moći koju preko koruptivnih veza lako ostvaruju s represivnim aparatom u namjeri da ih se ne dira.
Komentari