Poljsko-litvanski pjesnik, književnik, esejist i prevoditlj Czesław Miłosz dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1980. godine. Rođen je 1911. godine u malom mjestu u Litvi u plemićkoj obitelji.  Studirao je u Vilniusu. Upisao je polonistiku, studirao mjesec dana i prešao na pravo, ali je i dalje surađivao s polonističkim književnim kružocima. U Parizu je kao stipendist boravio od 1931. gdje se upoznao s novim pravcima u književnosti. Po povratku iz Pariza zaposlio se u Radio Vilnusu, kada su ga nacionalisti izbacili zato što je radio emisije o Bjelorusima i Židovima. Dobija posao u Radio Varšavi, gdje upoznaje svoju buduću suprugu Janjinu Dlusku, ali i neke pjesnike. Ratno vrijeme provodi u Varšavi, odakle 1944. odlazi u slobodni Krakow. Jedno vrijeme poslije rata radi kao poljski diplomat u SAD. U ljeto 1950. izabran je za sekretara Poljske ambasade u Parizu. Početkom 1951. napustio je ambasadu i zatražio od francuskih vlasti politički azil. Godine 1961. pozvan je raditi  kao gostujući profesor u SAD. Predavao je književnost na Univerzitetu Berkeley. Ranih devedesetih vraća se u Poljsku.

Sebe je uvijek prvenstveno smatrao pjesnikom, i to hermetičkim pjesnikom za malobrojnu čitateljsku publiku, potom esejistom, a najmanje romanopiscem. Svoje najpoznatije djelo, zbirku antistaljinističkih eseja „Zarobljeni um“, napisao je 1953. godine Ono mu je donijelo veliku popularnost. U esejima je, kako je često spominjao, govorio ono što nije mogao reći u poeziji.

Czesław Miłosz umro je 14. kolovoza 2004. godine.