U četvrtak, 10. rujna, glavno informativno glasilo Hrvatske biskupske konferencije, Informativna katolička agencija (IKA), donijelo je vijest sljedećeg naslova: ‘’Hodočašće Hrvatske kopnene vojske na Udbinu’’. I što biste vi, prosječni hrvatski građanine, rekli na ovo? Da što se tu imamo čuditi i zanovijetati ako Hrvatska vojska ‘’hodočasti’’, bilo u neko marijansko svetište bilo u neko drugo posvećeno katoličko okupljalište? Ako biste tako reagirali, tvrdim, pogriješili biste. Pojasnit ću u ovoj kolumni zašto to mislim.

I pojasnit ću to brzo i kratko sljedećim pitanjem: Može li u državi, Republici Hrvatskoj, u čijem Ustavu piše (članak 41.) da su ‘’sve vjerske zajednice jednake pred zakonom i odvojene od države’’, Hrvatska vojska bilo gdje, onako, kao institucija, kao cjelokupnost, ‘’hodočastiti’’ ili to mogu organizirano, recimo predvođeni nekim zapovjednicima i vojnim biskupom, samo oni u Hrvatskoj vojsci koji su vjernici katolici?

Jasno nam je – ako išta razumijemo o duhu i slovu Ustava – da ‘’hodočastiti’’ mogu samo oni iz redova vojske (ili policije) koji su katolici, to jest da institucije ne hodočaste (premda, valjalo bi jednom prekinuti tom lakrdijom da se ‘’hodočašćem’’ naziva neki pokret u kojem se ide na konju, biciklu, motoru, automobilima ili kamionima, a ne pješice). Dakle, nazivati, najaviti i predstaviti odlazak jedne grupe katolika koji su u aktivnom sastavu HV-a kao ‘’hodočašće Hrvatske kopnene vojske’’, gruba je povreda Ustava.

Isto tako je nasrtaj na Ustav, potpuno promašeno, i kada vojni biskup – koji se zove Jure Bogdan – ‘’blagoslivlja’’ sjedište MORH-a ili MUP-a. Mislite li da se šalim? Evo, citiram tu istu IKA-u (vijest je objavljena 16. prosinca 2019. u 11:09 sati): ‘’Vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj Jure Bogdan blagoslovio je u ponedjeljak, 16. prosinca 2019., prostorije Ministarstva obrane Republike Hrvatske i Glavnog stožera Oružanih snaga RH u Zagrebu, priopćila je Samostalna služba za odnose s javnošću i izdavaštvo MORH-a.’’ Ne samo zato što nisu svi u MORH-u katolici, jer ima i muslimana, pravoslavaca, protestanata, agnostika, ateista…

Čini se da je jasno o čemu pišem, ali vjerujte mi – nije. Često ćemo čuti iz usta i pera političara, neupućenih novinara i aktivista organizacija civilnog društva kako je Hrvatska sekularna ‘’jer to piše u Ustavu’’. Ne, ne piše! Ono što Ustav poštuje jesu određene stavke načela sekularnosti (npr. čl. 40 i čl. 41). Ali termin ‘’sekularna’’ u Ustavu ne postoji onako kako postoji u ustavima drugih država. Odvojenost Crkve i države eksplicite je, naprimjer, naglašena u prvom članku francuskog ustava: „La France est une République indivisible, laïque, démocratique et sociale.’’ U prvom članku Ustava RH, koji su pisali hrvatski pravnici školovani i u Francuskoj, sekularnost države eksplicitno je izbačen pojam. Citiram: ‘’Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.’’ Nedostaje ono ‘’laička’’.

Zadaća bi nam trebala biti nastojanje, koje momentalno nije moguće, da se Hrvatska definira kao sekularna država, ne nužno tvrdo kao u Francuskoj, ali to se može napraviti. Posao se realno ne olakšava tako da se krivo definira, pojašnjavao je Žarko Puhovski, nego treba doista odrediti u Ustavu da je država sekularna. Kada? Kad se o tome postigne dovoljno jaka svijest koja bi dovela do dvotrećinske većine u Saboru; to možda neće biti skoro moguće, ali ne znači da tome ne treba težiti.

Sekularnost nije pravilo iako bi to postala kada bi se točnom, opsežnom definicijom unijela u kakav zakon ili čak Ustav; ona je princip, standard suvremenog društva koji se očituje u jako puno stvari, a to u RH jednostavno nije slučaj bez obzira na to što u Ustavu piše ili ne. Vojni biskup Jure Bogdan ne uspijeva pojmiti to načelo! Moja je zadaća, kao teologa i novinara, da biskupa Bogdana i sve druge zainteresirane osobe, ‘’hodočastile’’ one ili ne, podsjetim na stajališta koja zastupa papa Franjo.

U intervjuu francuskim katoličkim novinama La Croix od 16. svibnja 2016. godine, papa Franjo je na upit što misli o povećanoj zabrinutosti dijela kršćana zbog širenja islama u Europi, odgovorio da svatko ima pravo prakticirati vjeru koju je odabrao. ‘’Sekularna država, za razliku od države s jednom religijom koja se svima nameće, može svakome pružiti tu priliku’’, kazao je Papa. Naime, ‘’svi su ljudi jednaki: kao sinovi i kćeri Božje ili kao kreatori svojega osobnog dostojanstva. I svatko bi trebao imati slobodu prakticirati svoju vjeru (…) Moramo imati priliku ispovijedati svoju vjeru ne na marginama kulture, nego u njoj.’’ Potom je dodao: ‘’Vjerujem da sekularnost popraćena jakim zakonima koji jamče vjersku slobodu pruža okvir za kretanje prema naprijed.’’ Papa je, dakle, shvatite to već jednom, gospodine biskupe Bogdanu i gospodo zapovjednici i načelnici, jasno rekao da države trebaju biti sekularne!

Sekularnost je, dakle, princip razdvajanja državnih institucija i osoba ovlaštenih za zastupanje od vjerskih institucija i vjerskih dostojanstvenika. Zaključno, valja shvatiti da država mora imati male ili nikakve ingerencije u vjerskoj sferi i obratno, da Crkva ima male i nikakve ingerencije u državnim poslovima. Drugim riječima, da država mora jamčiti društvu slobodu od religioznih zakona i učenja te da moramo težiti slobodnoj Crkvi u slobodnoj državi. Ne zamjerite mi, ali smatram se obveznim sve govoriti, slobodno i otvoreno, jer to je jedan od ključnih zadataka teologa: dopustiti da kroz nas Bog dođe do riječi.