Nalazimo se na mjestu današnjeg nebodera na Trgu Bana Jelačića u Zagrebu. Tu je bila stara bolnica «Milosrdne braće» na uglu Ilice i Bolničke (Gajeva), koja je prve pacijente počela primati 1804. godine, te u toj funkciji ostala tu sve do 1931. godine. U bolnici su se zapošljavali svi tadašnji doktori medicine, koji su diplome stekli uglavnom u Beču, Grazu ili Pragu, jer Zagreb će tek 1911. dobiti Medicinski fakultet.

Početkom prošlog stoljeća zgrada je sadržavala nemoćnicu, bolnicu i umobolnicu. U bolnici je moglo biti 28 siromaha i 32 bolesnika. S vremenom sve je više nezadovoljstva na neprimjerene uvjete u bolnici u najstrožem središtu rastućeg grada, pa ostaje zapisano i kako je “u kirurškom odjelu nađena oskudica u rubenini, a u operacijske dvorane i ambulante ulazi se kroz bolničke sobe… Grabe po svim zahodima nađene su prenapunjene, te se smrad, koji bi imao oticati glavnim gradskim kanalom kroz Bolničku ulicu (od 1878. Gajeva), ustavlja, gnijenje i smrad dvorišta… Mimo službenog obroka vina bolničari su imali dozvolu bolesnicima prodavati vino i žestoka pića. Lakši bolesnici su znali tako piti i lumpovati uz igranje karata i preko pola noći bez naročitog obzira na teške bolesnike, koji su uz ta vesela društva znali i umirati…”

Čak se i A.G.Matoš uključuje u harangu protiv bolnice na toj lokaciji, pa joj tako posvećuje epigram: „Kao apsces usred grada smrdi bolnica/Ilici još fali samo umobolnica“.